Iako kršćanski vjernici slave isti temeljni događaj – uskrsnuće Isusa Krista – datum proslave ovog blagdana često se razlikuje između Katoličke Crkve i pravoslavnih crkava zbog primjene različitih kalendara i astronomskih izračuna.
Pitanje određivanja datuma Uskrsa riješeno je na Prvom ekumenskom saboru u Nikeji 325. godine. Tada je odlučeno da se Uskrs slavi u nedjelju koja pada nakon prvog punog mjeseca (pashalni uštap) poslije proljetne ravnodnevnice (ekvinocija).
Međutim, do razmimoilaženja dolazi jer Katolička Crkva koristi gregorijanski kalendar, dok se većina pravoslavnih crkava, poput Srpske i Ruske pravoslavne crkve, i dalje pridržava julijanskog kalendara pri izračunu liturgijskih blagdana. Prema gregorijanskom kalendaru, proljetna ravnodnevnica fiksirana je na 21. ožujka, dok julijanski kalendar kasni 13 dana, što pomiče i bazu za izračun uštapa.
Dodatni faktor koji utječe na pravoslavni izračun je poštivanje pravila da Uskrs ne smije biti prije ili na isti dan s židovskom Pashom. Katolička Crkva to pravilo ne slijedi striktno, s obzirom na to da je smisao nikejske odluke bio osigurati neovisnost kršćanskog blagdana, ali ne nužno i njegovu trajnu odvojenost od židovske baze.
Zbog specifičnih astronomskih ciklusa, datumi Uskrsa se ponekad poklapaju, dok u drugim godinama razmak može biti jedan, četiri ili čak pet tjedana. Posljednjih godina prisutne su inicijative unutar ekumenskog dijaloga da se postigne dogovor o zajedničkom datumu proslave, čime bi se simbolički naglasilo jedinstvo kršćanstva.