Toaletni papir dugo je bio nezamjenjiv u svakodnevnom životu, ali trendovi se mijenjaju. Novo istraživanje sugerira da jedna od najpopularnijih ekoloških alternativa, bambusov papir iz Kine, možda ima veći ugljični otisak od klasičnog papira od drva proizvedenog u SAD-u, piše portal ecoticias.com, prenosi Jutarnji list.
U isto vrijeme, sve više kućanstava u Hrvatskoj i svijetu eksperimentira s radikalnijim rješenjima: smanjenjem ili potpunim ukidanjem papira uz pomoć bidea i pranja vodom. Ako želimo čuvati šume, smanjiti emisije i brinuti o vodovodnim instalacijama, postavlja se pitanje koja je najučinkovitija metoda čišćenja?
Znanstvenici sa Sveučilišta Sjeverne Karoline proveli su cjelovitu procjenu životnog ciklusa toaletnog papira. Usporedili su američki papir od pulpe eukaliptusa iz Brazila i mekog drva iz Kanade s bambusovim papirima proizvedenim u Kini i transportiranim preko oceana.
Rezultati su zanimljivi:
Jedna tona tipičnog američkog toaletnog papira od drva proizvedena standardnom tehnologijom ‘light dry creped’ iznosila je oko 1.824 kg ekvivalenta CO₂. Bambusov papir proizveden u Kini i isporučen u SAD dosegao je oko 2.400 kg CO₂ za istu količinu proizvoda. Premium ultra-mekani papir, koji koristi energijom zahtjevniju tehnologiju sušenja, još je emisivniji. Zamjena dijela vlakana bambusom kod tih proizvoda povećava klimatski utjecaj u odnosu na potpuno drvenu smjesu. Bambusov papir također je imao lošije rezultate u kategorijama poput stvaranja smoga i pokazatelja respiratornog zdravlja.
Problem je, kako pišu na ovom portalu, zapravo u energiji i tehnologiji. Bambus kao biljka nije prljaviji od drva. Razlika nastaje u tome kako i gdje se proizvodi.
Tvornice u Kanadi i Brazilu, s druge strane, koriste više biomase i čiste izvore energije poput hidroenergije i drugih obnovljivih izvora. Kada bi se bambusov papir proizvodio uz čišću energiju, njegov ugljični otisak bio bi usporediv s papirima od drva. Ključna poruka: za klimatski utjecaj važnija je energija i tehnologija u proizvodnji nego sam tip vlakna.
Zašto zamjena role nije dovoljna? Globalno, proizvodnja toaletnog papira svakodnevno troši desetke tisuća stabala, a ljudi u SAD-u koriste više papira po osobi nego globalni prosjek. Samo tržište higijenskog papira u SAD-u približno vrijedi 50 milijardi dolara godišnje, pa čak i male promjene u proizvodnji ili navikama imaju značajan utjecaj.
Ako zamijenimo jedan jednokratni papir drugim, posebno onim iz daleka i sušenim ugljenom, klimatska računica ne ide u našu korist. Ekološke prednosti bambusovih šuma i brzog rasta ‘pojede’ transport i energija.
S druge strane svijeta, ovi problemi nisu toliko naglašeni. U Aziji i južnoj Europi voda je, naime, glavni način čišćenja nakon obavljanja nužde, a ne papir. Bidei, WC-i s integriranim prskalicama i ručne prskalice standardni su dodatak u mnogim tamošnjim kućanstvima.
Za male kupaonice postoje kompaktni bide-dodaci i crijevne prskalice koje se spajaju na postojeću vodovodnu liniju bez većih zahvata. Nježan mlaz vode uklanja ostatke temeljitije od suhog papira, a nakon ispiranja dovoljno je osušiti se malim pamučnim ručnikom ili minimalnom količinom papira. Na tržištu su dostupni i putni bidei, boce s malim mlaznicama, koji nude jednostavan način testiranja vodenog čišćenja bez promjene opreme kod kuće.
Također, iako mnogi koriste vlažne maramice za osjećaj svježine, istraživanja pokazuju da one uzrokuju začepljenje pumpi, blokade kanalizacije i skupo održavanje, čak i kada piše da su ‘flushable’, odnosno da su sigurne za odlaganje u toaletnu školjku. Maramice se sporo razgrađuju, mogu sadržavati sintetička vlakna i najbolje ih je tretirati kao smeće, pa zagovornici ekoloških varijanti sugeriraju i njihovo izbjegavanje, prenosi Jutarnji list.
