Nema mnogo priča kao što je Zdravkova, niti ćete pronaći mnogo ljudi poput Zdravka Jeličića, samohranog oca iz Muća koji se posljednjih mjeseci proslavio svojom dobrotom.
Jednostavnost, iskrenost i nesebičnost kojom odiše taj čovjek ne možete odglumiti. Javnost je za njega prvi put čula nakon što je u rujnu prošle godine, u svega desetak dana, podijelio čak 500 kilograma domaće blitve iz Muća.
Sa svojih tridesetak kokoši ima dovoljno jaja za sebe, ali i za druge pa se svako malo javi s novom lokacijom na kojoj dijeli domaća jaja umirovljenicima, ljudima slabijeg imovinskog stanja i svima za koje vidi da teško žive. I ne samo njima, već svakome tko poželi domaća jaja.
Priča čovjeka koji posljednjih mjeseci po Splitu i okolici besplatno dijeli svoje domaće proizvode danas je dobila i službeno priznanje Grada Splita. Zdravku je danas splitski gradonačelnik Tomislav Šuta uručio zahvalnicu za dobrotu, plemenitost i nesebičnost koju pokazuje prema svojim sugrađanima.
- Piše: 'Grad Split zahvaljuje gospodinu Zdravku Jeličiću za dobrotu, plemenitost i nesebičnost koju je pokazao prema svojim sugrađanima'. Potpisao gradonačelnik Tomislav Šuta - sramežljivo nam je pročitao sadržaj zahvalnice.
Kaže kako mu je posebno drago što su ljudi prepoznali ono što radi već gotovo dvije godine, otkad je počeo dijeliti povrće iz svog vrta, dok je s dijeljenjem besplatnih jaja krenuo prije četiri mjeseca.
- Ja sam najsretniji kad podijelim nekome kome je potrebno. Nije mi do prodaje. Ljudi su pomagali meni, pa sada ja volim pomoći drugima - kaže Jeličić.
Do sada je, govori nam, podijelio čak 1200 jaja, a kada nema svojih, kupuje domaća po selima kako bi ih ponovno mogao dijeliti drugima.
- Planiram to raditi dok god mogu. Jučer sam bio u Muću, došli su neki ljudi, ubrali su blitvu, kapulu, salatu… Dao sam im šest kutija jaja i nisam im uzeo ni centa - priča nam Zdravko.
Posebno ga, kaže, pogađaju prizori starijih ljudi koji prekopavaju kontejnere.
- Kad bih vidio neke žene kako kopaju po kontejnerima, dao bih im po kutiju jaja. Odem do ribarnice pa dijelim starijim ljudima, umirovljenicima - govori.
Podsjetimo, Zdravko je ranije za Dalmatinski portal ispričao kako je sve krenulo spontano, nakon što je i sam osjetio koliko život može biti težak. Nakon tragične smrti supruge ostao je sam s kćeri. Živjeli su kao podstanari u Splitu, u stanu na Visokoj, a njegova kći tada je tek krenula u prvi razred osnovne škole kada mu je supruga iznenada preminula.
Tada je, kaže, najbolje upoznao koliko znači kada ti netko pruži pomoć. Zato je odlučio da će jednog dana i sam pomagati drugima. Preselio se s kćeri u Muć, gdje živi njegova majka o kojoj danas brine, posadio vrt i kupio kokoši. Nakon toga je stvorio priču koju danas poznaje cijela Dalmacija.
- Da sam osta u Splitu, i ja bi vjerojatno skuplja boce. Zato osjećam da moram pomoć ljudima kojima je potribno - govori Zdravko. Nesebično, skromno i iskreno.
Današnje priznanje Grada Splita, kaže, puno mu znači.
- Meni ta zahvalnica puno znači. To vridi više od materijalnog - poručio je.
Nakon susreta s gradonačelnikom prošetao je Rivom gdje su ga zaustavljali maturanti tražeći autograme po majicama.
- Dali su mi flomaster da im potpisujem majice: 'Potpiši - blitvu, potpiši - jaja'. Ljudi me prepoznaju preko portala - ispričao je kroz smijeh.
Na kraju je poslao i poruku političarima.
- Malo potičem političare da odvoje barem pet posto svojih plaća i doniraju Caritasu ili nekome drugome, jer ljudi stvarno teško žive - zaključio je Jeličić.
