Zadnjih mjeseci baka sve češće kašlje dok jede. Kaže da joj se hrana 'lijepi' za grlo, pojačano slini, a ponekad se i zagrcne. Pomislili smo da je to od starosti – da jednostavno jede sporije i teže. Ovakve situacije često prolaze nezapaženo, sve dok ne postanu ozbiljne. No ti naizgled bezazleni znakovi mogu biti simptom disfagije – poremećaja gutanja koji u Hrvatskoj i dalje rijetko bude prepoznat na vrijeme.
Kašalj tijekom jela, osjećaj da je hrana 'zapela' u grlu, gušenje ili promukli glas nakon gutanja – simptomi su koje većina ljudi ne bi povezala s ozbiljnim zdravstvenim stanjem. Ipak, upravo oni mogu ukazivati na disfagiju, poremećaj koji nosi potencijalno teške posljedice, osobito ako se ne dijagnosticira i ne liječi pravovremeno.
Disfagija ne pogađa samo starije osobe – može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi, najčešće kao posljedica neuroloških bolesti poput moždanog udara, Parkinsonove bolesti, multiple skleroze ili nakon kirurških i onkoloških zahvata na glavi i vratu.
Prema istraživanju koje su proveli Ipsos i Fresenius Kabi među liječnicima koji rade s visokorizičnim pacijentima, prosječan specijalist u Hrvatskoj dijagnosticira desetak slučajeva disfagije u dvije godine. No stvarni broj oboljelih znatno je veći – mnogi simptome ne prepoznaju na vrijeme ili ih uopće ne prijavljuju liječniku.
Osim fizičkih posljedica, disfagija duboko narušava kvalitetu života. Strah od jela, osjećaj srama, izolacije i gubitak samopouzdanja postaju svakodnevica za mnoge oboljele. Mnogi se povlače iz društva, izbjegavaju zajedničke obroke i u tišini se bore s problemom koji ne vide ni oni najbliži.
Osobe s disfagijom često unose premalo hrane i tekućine, što povećava rizik od pothranjenosti i dehidracije. To pak može dovesti do slabljenja imunološkog sustava, lošijeg cijeljenja rana, češćih infekcija i, u krajnjem slučaju – povećane smrtnosti. Posebno su ranjivi pacijenti nakon moždanog udara, kod kojih se disfagija javlja u čak 80 % slučajeva.
Liječenje disfagije zahtijeva timsku suradnju stručnjaka – logopeda, neurologa, otorinolaringologa, nutricionista, medicinskih sestara i fizioterapeuta. Ovisno o težini slučaja, pacijentima se preporučuju prilagodbe prehrane (npr. kašasta hrana, zgušnjavanje tekućina), vježbe gutanja, pozicioniranje tijekom jela i, u krajnjem slučaju, hranjenje putem sonde.
Disfagija je još uvijek relativno nepoznat pojam u javnosti. Kako bi se podigla svijest o ovom problemu i potaknulo ranije prepoznavanje simptoma, ove su godine u čekaonicama domova zdravlja i bolnica postavljeni edukativni plakati.
Plakati su osmišljeni tako da na jednostavan, svakodnevni način skrenu pažnju na male promjene koje ljudi lako prepoznaju – ali često ne povezuju s poremećajem gutanja. Poruke poput: 'Baka više ne jede omiljenu juhu?' ili 'Mama više s nama ne pije kavu?' podsjećaju da upravo takvi, naizgled sitni znakovi, mogu biti prvi pokazatelji problema s gutanjem.
Cilj kampanje je jasan, ali važan: da gutanje ne uzimamo zdravo za gotovo, već da ga promatramo kao važan dio cjelokupnog zdravlja. Prepoznati problem na vrijeme ne znači samo spriječiti ozbiljne komplikacije poput pothranjenosti ili aspiracijske upale pluća – već i vratiti osobi osjećaj sigurnosti, kontrole i dostojanstva pri svakom obroku.
Više informacija o uzrocima, simptomima i mogućnostima liječenja dostupno je na disfagija.hr.