DR. KALILIĆ: Cijepiti se ili ne, pitanje je jučer, danas i sutra

O problematici borbe s koronavirusom i cijepljenju protiv njega progovorio je i ugledni splitski, umirovljeni liječnik, dr. Joško Kalilić. Njegov osvrt prenosimo u cijelosti.

'Od početka pandemije koronavirusom u javnom životu Hrvatske na dnevnom redu je pitanje cijepljenja. Nije dobro da jedna suvremena i učinkovita medicinska metoda borbe protiv agresivnog virusa kao što je koronavirus, izaziva toliko polemika, nedoumica, pa čak i svađa među pojedincima, grupama građana, političkim strankama, prosvjeda u brojnim gradovima itd.

Bilo je onih koji su sumnjali i u postojanje koronavirusa, pa onih koji su smatrali da je taj virus umjetno proizveden i namjerno pušten iz laboratorija (navodna globalna urota), kao i onih koji smatraju da su virusi prirodno prisutni u prirodi i da neki od njih povremeno napadaju ljude u velikom broju s blažim ili težim posljedicama (npr. španjolska gripa i sada korona) i da u tim slučajevima čovječanstvo, da bi se zaštitilo, ulaže velike umne, stručne i financijske napore u nastojanju da spriječi ili smanji zdravstvenu štetu i ozbiljne posljedice koju takvi virusi izazivaju kod ljudi.

Postavlja se opravdano pitanje zašto je tako veliki postotak stanovništva (oko 30-50% a negdje i više) protiv cijepljenja, za sada jedinog poznatog uspješnog načina borbe protiv koronavirusa (SARS-CoV-2) koji uzrokuje bolest Covid-19 s blagim, srednjim, teškim pa i najtežim oblicima ove bolesti.

U svim ljekarnama svijeta nalaze se tisuće različitih lijekova koje ljudi predižu na liječnički recept ili ih kupuju u slobodnoj prodaji i ne pitaju previše treba li ih uzeti za neku bolest ili ne. Čak mnogi ni ne čitaju uputstva o mogućim nuspojavama koje ti lijekovi mogu izazvati, već smatraju da treba vjerovati liječniku, da je lijek potreban i da će pomoći u liječenju određene bolesti.

Medicina je uznapredovala do te mjere da se stanovnici svijeta ne protive obveznom cijepljenju djece za 11 bolesti (tuberkuloza, dječja paraliza, tetanus,  difterija, hripavac, hepatitis B, ospice, zaušnjaci, rubeola, haemophilus infl. tipa B., pneumokokne bolesti), niti se previše bave pitanjima eventualnih nuspojava nakon cijepljenja za te bolesti. Sličan je stav bio i prema cijepljenju protiv virusa gripe.

Glavni razlog velikog postotka ljudi koji odbijaju cijepljenje protiv korone je strah od sastava i mogućih nuspojava cjepiva. Taj strah je donekle razumljiv iako je medicinski i znanstveno neosnovan. Naime, svaka nova bolest i proizvedeni lijek ili cjepivo zbog početnog i nedovoljnog  znanstvenog iskustva izaziva kod ljudi sumnju i strah od lijeka ili cjepiva iako bi se moglo reći da bi strah od prometne nesreće dok vozimo i mogućih posljedica trebao biti puno veći od cijepljenja ili uzimanja nekih ljekova.

Stoga je važno da zdravstveni djelatnici i političari zastupljeni u važnim državnim institucijama češće i jasnije navode sve činjenice povezane s bolešću, cjepivom i eventualnim statistički dokazanim nuspojavama cijepljenja (onoliko koliko je do sada poznato ) da bi građani stekli što veće povjerenje. Važno je opisati (pa ako treba i grafički prikazati preko medija) sastav cjepiva, način kako djeluje, izgled virusa i njegovog strukturnog dijela za koji se proizvodi cjepivo, način kako se cjepivo testira i odobrava za javnu uporabu itd.

Velika većina zdravstvenog osoblja u RH je cijepljeno (ukjučujem i sebe) i koliko se do sada zna nisu opisane neke ozbiljnije nuspojave (moguće je povišenje temperature prvog dana koja brzo prolazi sama od sebe ili uz pomoć nekog od antipiretika, zatim umor, glavobolja, možda i blaži proljev te lagana osjetljivost i otok  ruke na mjestu uboda kod cijepljenja). Već drugi ili treći dan se cijepljene osobe osjećaju normalno kao i prije cijepljenja (osobno sam imao povišenu temperaturu jedan dan i 2-3 dana laganu osjetljivost na mjestu uboda igle).

Teorije pojedinaca o uroti protiv čovječanstva, umetanje „čipova“ i otrovnih supstanci  u cjepivo itd. su neozbiljne. Od 90-95% zdravstvenih djelatnika koji su se cijepili u RH a imaju svoje roditelje, bake i djedove  sigurno su ih u većini slučajeva uvjerili da se i oni cijepe bez straha od nuspojava na zadovoljstvo jednih i drugih. Ima osoba koje su alergične na razne prirodne supstance ili imaju neki drugi medicinski razlog zbog čega se sa strahom cijepe ili odbijaju cijepljenje.

 Kod nekih cjepiva statistike pokazuju u iznimno rijetkim slučajevima pojavu krvnih ugrušaka  što je bilo dovoljno za pojačanu antivaksersku aktivnost pojedinaca i organiziranih skupina. 

U slučaju straha od te eventualne i očito vrlo rijetke  nuspojave, neki liječnici preporučuju svojim korisnicima koji se planiraju cijepiti da nakon primanja prve, druge ili eventualno treće doze cjepiva uzimaju svaki dan po jednu tabletu najmanje doze nekog od preparata koji sadrže aspirin, ukupno 10-ak dana ili nešto duže prema osobnoj želji, koji djeluje protiv neprirodnog stvaranja grušaka (tu metodu sam primijenio i na sebi nakon svake od dvije doze cjepiva koje sam primio).

Mediji bi trebali izbjegavati pretjerano i nepotrebno prikazivanje uboda igle u gornji dio nadlaktice kod cijepljenja jer ima ljudi koji se plaše uboda igle, iako on praktički nije bolan, jer se injekcija s tankom iglom daje u mišić (intramuskularno) ili ispod kože (subkutano).

Ako se analiziraju iskustva čovječanstva s cijepljenjem protiv zaraznih bolesti u prošlosti, jedino što možemo racionalno zaključiti da je cijepljenje za sada najuspješnija metoda obrane od zaraze uzrokovanih virusima, a trenutno je to koronavirus SARS-CoV-2. Sama kratica dolazi od engleskih riječi (Severe Acute Respiratory Syndrom Corona virus-2) i govori da se radi o virusu koji može i često uzrokuje kod ljudi ozbiljnu i tešku bolest dišnog sustava (Covid-19) jer napada stanice dišnog sustava, posebno pluća, pa su bolesnici zbog otežanog disanja prisiljeni primati kisik u bolnici ili završe  na respiratoru a neki od njih nažalost i umru, pogotovo, ako imaju uz Covid i razne kronične bolesti.

 Važno je naglasiti važnu činjenicu da velika većina umrlih nisu bili cijepljeni protiv SARS-CoV 2. Toj činjenici i tim podacima vjerujemo jer ih iznose zdravstveni djelatnici koji primaju i liječe takve bolesnike na bolničkim Covid odjelima.

Veliki problem masovnog obolijevanja od koronavirusa za svaku državu je opterećenje bolničkog sustava koji zbog toga mora smanjiti ili potpuno odgoditi medicinske usluge tzv. hladnog pogona i primati samo hitne slučajeve. Manjak osoblja za liječenje takvih bolesnika je također veliki problem, pa se liječnici i medicinske sestre moraju premještati s drugih odjela na Covid odjele kao ispomoć, što može poremetiti rad drugih bolničkih odjela. 

Razumljivo je negodovanje necijepljenih osoba zbog uvođenja Covid potvrda ali i obrazloženje zdravstvenih i političkih upravnih tijela da se time štiti zdravstvo i mnoge druge institucije od poremećaja njihovog rada. Treba znati da država administrativnim mjerama nastoji zaštititi sve građane i uredno funkcioniranje važnih institucija (zdravstvo, školstvo, javna uprava itd), da su one privremene (iako za neke neugodne) ali će i to s prolaskom pandemije proći i na kraju će velika većina građana biti zadovoljna s poduzetim administrativnim mjerama.

Što se tiče preventivnih mjera, kao što je nošenje maske, izbjegavanje dužeg boravka u zatvorenim pa i otvorenim prostorima s većim brojem ljudi svakako da one umanjuju mogućnost zaraze.

Budući da se koronavirus najviše širi zrakom, maske je potrebno nositi jer smanjuju mogućnost  zaraze i obolijevanja ali ne mogu zaštiti pojedinu osobu potpuno.  Naime, maska (ako se pravilno nosi i pokrije nos ) sprječava da udahnemo naglo veću i koncentriranu količinu virusa u zraku u kojem se virus nalazi u kapljicama sluzi. Jer što je manja količina udahnutih virusa  manja je mogućnost  izazivanja bolesti (Covid-19) jer se naš imunološki sustav u većini slučajeva može boriti s manjim brojem virusa koji su ušli u gornje dišne puteve ali ne ako uđe velika koncetracija virusa.

 Može se u javnosti primijetiti da se, koliko je vidljivo, najviše nose maske svjetlo plave boje (cijena je oko 2 kn).  One imaju tri sloja - vanjski i unutrašnji koji su propusni za zrak i srednji koji je potpuno nepropustan (ni najjače puhanje kroz taj srednji sloj za razliku od prednjeg i stražnjeg sloja, neće ugasiti upaljenu voštanu svijeću što se lako može dokazati ako se maska razreže i odvoje njena tri sloja ). To znači da kod disanja zrak ulazi u nos kroz otvore između rubova maske i kože lica i to najviše na gornjem rubu s obje strane nosa (kad bi netko pokusno zalijepio rubove maske za kožu lica, disanje bi bilo onemogućeno jer srednji sloj maske ne propušta zrak).  Stoga ulaskom zraka kroz rubne otvore između maske i lica  mi udišemo zrak sa svim njegovim sastojcima uključivši i kapljice koje sadrže viruse ali u manjoj koncentraciji nego bi to bio slučaj kad ne bi bilo maske, pogotovo u uvjetima kad netko u blizini tko je zaražen zakašlje, kihne, viče, pjeva, glasno se smije ili duboko diše kod tjelovježbi.

O ostalim epidemiološkim mjerama kao što je redovito pranje i dezinficiranje ruku, održavanje distance, nošenje maski, provjetravanje, izbjegavanje zatvorenih prostora itd. nije potrebno govoriti jer o tome se sluša i gleda svaki dan u medijima.

Zaključak:

Medicina je u povijesti čovječanstva do danas u liječenju bolesti napravila golemi napredak, izliječila je i spriječila mnoge nezarazne i teške zarazne bolesti (dovoljno je vidjeti samo jedan primjer velikih boginja (variole) na internetu prije 100 g, sa slikom dva dječaka. Iako su oba bila zaražena virusom variole, dječak koji nije bio cijepljen po izgledu bolesne kože djeluje zastrašujuće u odnosu na  cijepljenog dječaka koji ne pokazuje nikakve znakove bolesti).

Ipak, medicinska znanost  usprkos velikog napretka još uvijek pokazuje ograničenu moć u liječenju nekih bolesti koje napadaju ljudski organizam. Među njima su posebno važna razna oboljenja uzrokovana virusima u koje pripada i koronavirus sa svojim strukturnim varijantama koje su do sada uzrokovale smrt više milijuna ljudi.

Jedino sredstvo koje su znanstvenici ipak uspjeli proizvesti i staviti čovječanstvu na raspolaganje za prevenciju teškog oblika bolesti Covid 19 uzrokovane SARS CoV-2 virusom, je cjepivo kao što je to učinjeno za mnoge druge zarazne bolesti u povijesti čovječanstva. 

Stoga, savjetuje se sve starije osobe da se cijepe za dobro njih samih i ostalih članova njihove obitelji, jer cijepljenje je za sada jedina preventivna mjera protiv Covid-19 bolesti, posebno težih oblika, koju medicina trenutačno ima na raspolaganju. To treba učiniti s punim povjerenjem prema medicinskoj struci koja brine o našem zdravlju i koja s punim pravom očekuje da će necijepljeni stariji građani to i učiniti za svoje dobro i za dobro i održivost našeg zdravstvenog sustava', poručuje dr. Joško Kalilić.