Jeste li se ikada zapitali što i kako jedna slijepa osoba sanja?
Županijska udruga slijepih Split izabrala je Svjetski dan snova za lansiranje digitalnog Priručnika o zapošljavanju osoba oštećena vida
Sanjaju li slijepe osobe i kakvi su njihovi snovi, s našim sugrađanima iz Županijske udruge slijepih Split provjerili smo danas, 25. rujna, na Svjetski dan snova.
Još od ranog djetinjstva, naš nam mozak tijekom spavanja servira pladanj pun živopisnih slika, isječaka, osjećaja i sjećanja. I dok naši snovi obično uključuju elemente poznatih lica, posjećenih mjesta ili doživljenih iskustava, zapitali smo se je li u slučaju osoba oštećena vida baš tako. Sanjaju li i kako njihovi snovi izgledaju, najprije smo provjerili s Lucijom Brešković iz Kaštela, diplomiranom teologinjom i paraolimpijkom u judu.
Lucija je, unatoč preprekama koje proizlaze iz njezine slabovidnosti, perspektivna, mlada djevojka koja je u ovom paraolimpijskom ciklusu promijenila sport te sada trenira bacanje koplja i radi na tome da uđe u paraatletsku reprezentaciju. S obzirom na sav adrenalin i veliki sportski duh, zanimalo nas je kako se Lucijina sportska aktivnost odražava na njezine snove: 'S vremena na vrijeme imam poprilično avanturističke snove', priznaje.
'Skakanje s padobranom ili takve stvari… No često sanjam prirodu, more, otoke, brodove… Puno sam toga u životu vidjela zahvaljujući sportu, predivnih prirodnih čudesa, i u snovima se često vraćam na ta mjesta'.
Ne čudi budući da nam psihologija snova tumači kako je sadržaj snova usko povezan s okolinom i iskustvima s kojima se susrećemo. No što je s okolinom, licima i promatranjem u snu kada osoba ima oštećeni vid?
'Mislim da je jedina razlika što u snovima sama sebi izgledam kao osoba koja vidi', objašnjava nam Lucija. 'Na primjer, u snu mogu sjediti na nekoj livadi s knjigom i kavom u ruci, što u stvarnom životu ne mogu bez dobrog povećala i osvjetljenja', pojasnila je.
S druge strane, predsjednik Županijske udruge slijepih Split Ivan Tokić, s nama je podijelio svoju stranu snova: 'Sanjam vizualno, osim onih ljudi koje sam upoznao nakon što mi je vid oslabio, kako bih to rekao, nemaju crte lica, ali znam da su to oni'. Zatim dodaje:' Često zapravo sanjam kako vozim auto ili motor, a nikada nisam vozio. A zna mi se dogoditi da kad parkiram, nastavljam dalje s videćom pratnjom, psom vodičem ili bijelim štapom'.
Ivana Mitar, dopredsjednica ŽUSS-a, također je podijelila s nama kako i ona često sanja da vozi auto: 'No moj auto nema volana, ja ga vozim preko tipkovnice', govori uz smijeh. 'Ni ja kao ni Ivan nikada nisam vozila.
Međutim, dok Ivan sam sa sobom u snu raspravlja zašto on sad vidi cestu, a ne vidi, kod mene je opet slučaj da se često vozim po noći, ali ne vidim ništa, samo nešto malo unutar auta'.
Kako snove sanjamo i dok smo budni, zamolili smo naše sugovornike da s nama podijele i svoje svjesne snove: 'Iskreno, ja sanjam o danu kada ću pronaći stabilno radno mjesto na kojem će moja znanja bilo iz teologije bilo iz sporta moći biti od koristi. O danu kada ću znati da imam 'normalan' tjedan, radno vrijeme, vrijeme za trening, vrijeme za sebe, kada neće biti preživljavanje iz mjeseca u mjesec i kada neće biti neizvjesnosti nego nekakav red', otvorena je Lucija.
Upravo kako bi pomogla ostvarenju želje, ne samo Lucije već mnogih drugih nezaposlenih osoba oštećena vida, Županijska udruga slijepih Split izabrala je Svjetski dan snova za lansiranje digitalnog Priručnika o zapošljavanju osoba oštećena vida. Priručnik je nastao u okviru Erasmus+ projekta 'Neka bude kratko i jasno: uvod u asistivnu tehnologiju za osobe oštećena vida', koji uz potporu EU-a u vrijednosti 60.000,00 EUR u dvogodišnjem razdoblju ŽUSS provodi zajedno s partnerima iz Slovenije i Španjolske. Priručnik je dostupan ovdje u PDF, Word, e-pub, html i audio formatu na hrvatskom, engleskom, slovenskom i španjolskom jeziku.
'Naravno, ovaj priručnik još je jedan korak naprijed ka ostvarenju našeg sna u kojem će osobe oštećena vida biti ravnopravno uključene na tržište rada', govori nam predsjednik Udruge.
'No imamo mi još snova i ciljeva! Već i radimo na tome, uskoro će i sastanci s nadležnima, a san nam je otvoriti centar za slijepe ovdje u Splitu, gdje će odrasle slijepe osobe moći naučiti orijentaciju i kretanje bijelim štapom i svakodnevne vještine poput čišćenja, šminkanja i kuhanja, kako više ne bi trebale ići u Zagreb', objasnio je Tokić.
Želimo Udruzi i njihovim članovima, kao i svim našim čitateljima, ostvarenje svih snova, barem do sljedećeg 25. rujna!