Kada je pravo vrijeme za logopeda?

Je li normalno da dijete s dvije godine još ne govori? Hoće li prerasti izgovorne pogreške? Mogu li teškoće u čitanju biti povezane s jezično-govornim razvojem u mlađoj dobi? Ovo su samo neka od pitanja s kojima se roditelji svakodnevno susreću – a odgovore daje logoped.

Logopedi imaju ključnu ulogu u praćenju, dijagnostici i terapiji poremećaja komunikacije, jezika, govora, hranjenja, gutanja i učenja. U suvremenoj praksi sve više se naglašava važnost rane intervencije, jer se pokazuje da se većina govorno-jezičnih teškoća može uspješno riješiti ako se na vrijeme prepozna.

'Roditelji često čekaju, misleći da će dijete ‘samo progovoriti’, no time gubimo dragocjeno vrijeme. Govor se ne razvija u vakuumu – on je povezan s pažnjom, razumijevanjem, motorikom, pamćenjem i emocijama. Što ranije krenemo, to su rezultati bolji i brži', tvrde stručnjaci Poliklinike Salvea

Što sve radi logoped?

Logopedska dijagnostika i terapija obuhvaćaju djecu predškolske i školske dobi s teškoćama kao što su:

• kašnjenje u razvoju jezika i govora,

• poremećaji izgovora (npr. rotacizam – 'r', sigmatizam – 's'),

• teškoće jezičnog razumijevanja,

• poremećaji tečnosti govora (mucanje i brzopletost),

• teškoće čitanja i pisanja (disleksija, disgrafija),

• teškoćama hranjenja, žvakanja i gutanja,

• teškoćama u izvođenju voljnih govornih pokreta koje utječu na djetetovu razumljivost,

• teškoćama socijalne komunikacije i interakcije, poremećajima komunikacije.

• da dijete s 18 mjeseci ne koristi riječi ili ne pokazuje razumijevanje

• da ne sklapa rečenice od dvije riječi nakon 2. godine

• da izgovara riječi nerazumljivo i s mnogo pogrešaka

• da izostavlja, zamjenjuje ili iskrivljuje glasove, pogrešno ih izgovara i zbog toga je smanjena razumljivost govora

• da ne reagira na govor, doima se kao da ne razumije upute i/ili pitanja

• da u školi pokazuje teškoće u čitanju, pisanju ili usvajanju gradiva

• da se ne uključuje i ne sudjeluje u konverzaciji, ima teškoća u stvaranju i održavanju prijateljstava, igra se uglavnom samo

• da se kod hranjenja primjećuju otežano žvakanje, gušenje ili izbjegavanje određene hrane