KADA SE OBRATITI LOGOPEDU? Dijete za traktor kaže tratkor, umjesto pošta govori posta...

Artikulacijski poremećaji, poznatiji kao poremećaji izgovora glasova, odnose se na teškoće u motoričkoj izvedbi glasova. Te teškoće mogu se manifestirati kao omisije (ispuštanje glasova), supstitucije (zamjena glasova) ili distorzije (nepravilan, iskrivljen izgovor glasova). Nerijetko nam roditelji kažu kako dijete u nekim riječima dobro izgovara određeni glas, a u nekima ne. U ovakvim slučajevima možemo posumnjati da se kod djeteta radi o fonološkom poremećaju koji, prema nekim istraživanjima, u gotovo 80% slučajeva perzistira s artikulacijskim poremećajem. To znači da dijete, unatoč svojim mogućnostima da motorički pravilno izvede (artikulira) određeni glas, ima nesigurnu mentalnu reprezentaciju tog glasa. Tako će, primjerice, dijete u riječi šuma pravilno artikulirati glas š dok će u riječi poštar ispustiti glas š te reći potar. 

U ranijoj dobi često čujemo kako djeca za traktor kažu tratkor, za nokat notak i slično. Ovakve pogreške rezultat su fonoloških procesa koji se javljaju i kod djece urednog razvoja, a mogu upućivati i na oštećenje sluha. Prisutnost ovih procesa tolerira se do treće godine u jednostavnijim, a nešto dulje u složenijim riječima. Djeca s fonološkim poremećajima često pokazuju teškoće i u ostalim aspektima jezika, ne samo u fonološkom, stoga je potrebno pravovremeno identificirati problem te uključiti dijete u logopedsku terapiju. 

Kada se obratiti logopedu? 

Kako biste znali je li pogrešan izgovor Vašeg djeteta dio urednog razvojnog procesa ili je potrebno uključiti dijete u logopedsku terapiju, u nastavku su navedene norme koje određuju u kojoj dobi bi dijete trebalo pravilno izgovarati određeni glas:

Kao što je vidljivo iz gore navedene tablice, većina glasova hrvatskog jezika trebala bi biti pravilno artikulirana u dobi od četiri godine i šest mjeseci. Valja napomenuti kako glasovi čiji se pogrešan izgovor tolerira i nakon te dobi (Č, Ž, Š, Ć, DŽ, Đ) smiju biti samo blago distorzirani, ali nikako ne smiju biti omitirani (ispušteni) ili supstituirani (zamijenjeni) drugim glasom. Primjerice, izgovor glasa Š može biti blago umekšan, ali se ne bi smio supstituirati glasom S (pošta-posta) ili biti omitiran (pošta-pota). Isto tako, supstitucija glasova NJ i LJ glasovima N i L (konji-koni, polje-pole) ne bi se smjela javljati nakon četvrte godine. Ponekad je uzrok artikulacijskih teškoća organskog podrijetla (primjerice rascjep usne/nepca, odstupanja u građi čeljusti i zubiju, prekratka podjezična vezica/frenulum...). Takva odstupanja poželjno je što ranije detektirati i, ako je moguće, otkloniti. 

Kako izgleda logopedska terapija?

Nakon što logoped na logopedskoj procjeni utvrdi koji glasovi su narušeni te radi li se o artikulacijskim ili fonološkim teškoćama, kreće se s korekcijom glasova. Pritom valja poštivati razvojnu liniju glasova te prirodu izgovora kod pojedinačnog djeteta. To znači da terapija ne izgleda uvijek isto, ali možemo navesti nekoliko faza terapije kroz koje se s većinom djece prolazi:

• Priprema artikulatora (govornih organa) i osjetila za izgovor glasa. Primjerice, ako djetetovi artikulatori nisu 'zreli' za izgovor određenog glasa, izvodit će se vježbe koje će ih ojačati i pripremiti za to

• Faza oblikovanja ispravne artikulacije glasa

U ovoj fazi često su nam potrebna različita pomagala (logopedske sonde, vibrofon, medicinske špatule) kako bismo pozicionirali artikulatore za ispravan izgovor ciljanog glasa

• Faza automatizacije glasa (primjena naučenog u logatomima, riječima, rečenicama i spontanom govoru)

• Faza diferencijacije glasova (tipična za fonološke teškoće) koja uključuje vježbe slušnog razlikovanja sličnih glasova. U ovoj fazi kao izvrstan pomoćnik nam se pokazao Digitalni logopedski set, uređaj koji omogućava obradu zvuka onako kako to radi i ljudski mozak.

Važno je istaknuti ulogu roditelja/skrbnika tijekom svih faza korekcije izgovora. Naime, kako bi dijete što ranije uklonilo naviku pogrešnog izgovora te impostiralo novonaučeni glas u spontani govor, potrebno je svakodnevno provoditi logopedske vježbe prema uputama logopeda. To je moguće samo ako je roditelj, skrbnik ili druga djetetu bliska osoba ravnopravni član terapijskog procesa. Naime, osim provođenja zadanih vježbi, u kasnijoj fazi korekcije potrebno je pomoći djetetu da naučeno primijeni i u svakodnevnom, spontanom govoru te u toj fazi roditelj/skrbnik ima ključnu ulogu. 

Koliko traje korekcija izgovora?

Trajanje logopedske terapije kod artikulacijskih i artikulacijsko-fonoloških poremećaja ovisi o nekoliko čimbenika: 

• dobi u kojoj se kreće s terapijom, 

• broju glasova koje je potrebno korigirati, 

• suradljivosti, karakteru i motiviranosti djeteta 

• uključenosti roditelja u proces, 

• prisustvu/odsustvu dodatnih teškoća, 

• kontinuitetu dolazaka na logopedske vježbe

Generalno možemo govoriti o periodu od nekoliko mjeseci do godine dana, a ponekad i duže, osobito ako su uz artikulacijske prisutne i fonološke teškoće i ako je narušen veći broj glasova. Rezultat koji se dobije korekcijom izgovora cjeloživotan je, što opravdava dugotrajnost samog procesa. 

Kako roditelj može pomoći djetetu?

Ponekad roditelji, prije nego što se savjetuju sa stručnom osobom, pokušaju ispravljati nepravilan izgovor tražeći od djeteta da što više ponavlja riječi i rečenice zasićene glasom koji dijete nepravilno izgovara. Unatoč roditeljskoj dobroj namjeri, može se dogoditi da na taj način dijete još više učvrsti nepravilan način izgovora ili pak razvije novu distorziju. Primjerice, dijete koje je u govoru ispuštalo glas R može razviti dorzalnu distorziju (grleni način izgovora glasa R), čija korekcija u konačnici traje puno duže. Ono što roditelj može napraviti prije ulaska djeteta u logopedsku terapiju je biti dobar govorni model, naglasiti u govoru glas koji dijete nepravilno izgovara (primjerice, ako dijete kaže 'Želim kruku', vi možete reći 'Želiš jesti krušku? Izvoli krušku', pritom blago naglašavajući poziciju glasa Š u riječi) te paziti da ne razvijete kod djeteta negativne emocije povezane s njegovim govorom.