KOMENTAR Zdravlje ne smije postati luksuz, HZZO bi trebao preispitati uvođenje nadoplate lijekova za dijabetičare i onkološke bolesnike

Nedavna odluka HZZO-a o premještanju 54 lijeka s osnovne na dopunsku listu, među kojima su se našle i terapije za dijabetičare i onkološke pacijente, od kojih se najviše ističu GLP injekcije i tablete te pripravci za enteralnu prehranu, izazvala je opravdanu zabrinutost u zajednicama liječnika i pacijenata. S obzirom na to da se radi o dvije jako različite populacije i problematike, razlikuje se i pristup samom problemu.

'Zloupotrebljavaju' li se Ozempic i ostali lijekovi za mršavljenje?

Kod GLP-1 agonista, od kojih su na našem tržištu Ozempic, Saxenda i Trulicity, sigurno da se može dovesti u pitanje opravdanost indikacija za propisivanje kod svih pacijenata. Od svih dostupnih GLP-1 agonista, jedino je Saxenda registriran kao 'lijek za mršavljenje'. Osim njega, na svjetskoj razini dostupan je i Wegovy, koji još nije dostupan u Hrvatskoj.

U kliničkim smjernicama britanskog krovnog društva, GLP-1 agonisti se preporučuju kao pomoć uz adekvatnu prehranu i vježbu u kontroli razine šećera u krvi kod bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2: ako im prethodni oblici terapije nisu djelovali, ako primjena inzulina utječe na kvalitetu života i rada uslijed hipoglikemija, ako imaju BMI (indeks tjelesne mase) preko 35 kg/m2 i ako je BMI ispod 35, ali bi gubitak na težini imao beneficijalan učinak na ostala stanja i bolesti. 

Za korištenje GLP-1 agonista kod pacijenata koji žele smršaviti u ovom trenutku ne postoje egzaktne smjernice, ali je poznat učinak na smanjenje osjećaja gladi, što rezultira značajnim gubitcima kilograma u promatranom razdoblju, do prosječne vrijednosti od čak 14 kilograma. Uz to, posljednja istraživanja govore i da povoljno utječe na profil masnoća u krvi, potencijalno smanjujući rizike kardiovaskularnih bolesti. Osim toga, kroz veći broj pacijenata koji imaju GLP-1 agoniste u terapiji, istraženo je i da smanjuju rizike od srčanih bolesti i smrtnost općenito, blago snižavaju tlak, ali isto tako blago povećavaju broj otkucaja srca. 

Tržišna i financijska nedostupnost lijekova

Kroz sve ove korisne učinke, nije teško zaključiti zašto se pacijenti i liječnici odlučuju na korištenje navedenih lijekova, što dovodi do novog problema; lijekovi nerijetko na nacionalnoj, ali i svjetskoj razini, postaju nedostupni. U tim situacijama se skupine ljudi koje uzimaju lijek dijele na ljude koji njime liječe šećernu bolest i koji optužuju drugu skupinu, koji uzimaju lijek za liječenje debljine, kako zbog svog hira uskraćuju lijek onima kojima je stvarno potreban.

Baš u skladu s time, odluka HZZO-a o doplati navedenih lijekova ne odnosi se isključivo na osobe sa šećernom bolešću, nego i na pretile pacijente koji ostvaruju navedeno pravo - dio o doplati zasigurno je puno jednostavnije opravdati nego kod pacijenata koji se liječe od šećerne bolesti. U očitovanju, HZZO je odgovorio da farmaceutske kuće nisu prihvatile predloženu cijenu, pa razliku moraju plaćati pacijenti. Ipak, sigurno je da financijska nedostupnost navedenih proizvoda (doplata za mjesečnu primjenu lijekova iznosi 30 do 60 eura) će uzrokovati slabije pridržavanje terapije kod dijela populacije, a time i veći razvoj komplikacija šećerne bolesti, veći broj hospitalizacija te, finalno, veće troškove samog HZZO-a u liječenju tih istih pacijenata, koji imaju slabiju kvalitetu života uslijed komplikacija. 

Hranjivi tekući pripravci za enteralnu prehranu

Drukčija i dosta jednostavnija je situacija kod pripravaka za enteralnu primjenu, gdje su na osnovnoj listi ostali neki od pripravaka od različitih farmaceutskih kuća koje su prihvatile predložene cijene od strane HZZO-a, na taj način osiguravajući dostupnost pripravaka bez doplate. Za doći do navedene informacije potrebno je uložiti truda i volje proučiti i interpretirati listu lijekova te početi propisivati lijekove u skladu s listom. Nažalost, liječnici u pravilu nemaju vremena za navedeno, pa pripravke propisuju automatizmom, a posljedice snose pacijenti koji plaćaju dodatni iznos, ili, u gorem slučaju, ga ne plaćaju, nego ne uzimaju preporučenu terapiju. 

Psihološki i etički aspekt

Za mnoge pacijente oboljele od šećerne bolesti ili karcinoma, financijsko opterećenje dodatnih troškova predstavlja izravan udar na ionako oslabljenu egzistenciju. Pitanje nije samo u financijama, već i u psihološkom pritisku koji osjećaju pacijenti zabrinuti hoće li si moći priuštiti optimalno liječenje i hoće li se još nešto promijeniti u narednom periodu.

Odluke koje povećavaju financijski teret na pacijente dugoročno mogu pridonijeti većoj nejednakosti u zdravstvenom sustavu; pravo na zdravlje ne smije ovisiti o socioekonomskom statusu. Važno je prepoznati da ovakve odluke nisu samo ekonomske prirode već nose i etičku odgovornost prema najranjivijim skupinama.

Apel na prilagodbu sustava

Kao liječnici, svakodnevno smo svjedoci borbe pacijenata s teškim dijagnozama. Umjesto povećanja troškova za pacijente, potrebno je razmotriti drugačije mehanizme financiranja koji neće ugrožavati dostupnost ključnih terapija; zdravstveni sustav mora ostati sustav solidarnosti, a briga za pacijente i njihovo zdravlje ne smije postati luksuz. Nadamo se da će HZZO prepoznati ovaj problem i pronaći održiva rješenja koja stavljaju pacijente u središte sustava, gdje oni pripadaju.