Liječnica Rodić pojasnila genezu nastanka manjka liječnika i sestara

Iz Hrvatske udruge ugovornih ordinacija pojasnili su genezu nastanka manjka liječnika i medicinskih sestara. Priopćenje naslova 'Nema doktora ni za lijek', koje potpisuje prim. Josipa Rodić, dr. med., specijalistica obiteljske medicine, akupunkturistica, prenosimo u cijelosti. 

'Kada smo tijekom 2016., 2017., 2018., 2019. upozoravali na maćehinski odnos gradova i županija (čija je Ustavna obveza organiziranje i sufinanciranje primarne zdravstvene zaštite) prema liječnicima i sestrama u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (gradovi i županije imali su zakonsku obvezu raspisivanja natječaja za dodjelu koncesije u situaciji kada liječnik koncesionar odlazi u mirovinu), oni su odbijali raspisivanje natječaja za koncesiju i ordinacije liječnika koncesionara koji odlazi u mirovinu uzimali su pod svoje domove zdravlja. Tada su župani i gradonačelnici izjavljivali da liječnici i sestre ne žele raditi na otocima u depriviranim područjima, u ruralnim sredinama što je bila čista neistina. 

Liječnici i sestre - zaposlenici domova zdravlja - itekako su bili zainteresirani za rad u koncesiji jer je koncesija davana na razdoblje od 10 godina. U tih 10 godina mladi liječnici i sestre mogli su organizirati i planirati svoj život na dulji period. No gradonačelnici i župani u dogovoru s predstavnicima HZZO-a (kuriozitet: pomoćnica ravnatelja HZZO-a dr. Laušin i dan danas je zaposlena u našoj  osiguravajućoj kući iako ima 73 godine) domislili su se ideji 'timovi bez nositelja' gdje tim (liječnik i sestra) rade na jednom, dva, tri ili više radilišta. Kako to u praksi izgleda? Dom zdravlja raspiše natječaj za zapošljavanje liječnika i sestre na koji se obično ne javi nitko ili se  javi jedan tim. Oni će raditi na jednom, dva, tri ili više radilišta. Dakle, neće biti dostupni osiguranicima jedne ordinacije 40 sati tjedno (na što ih obvezuje zakon). Kada bi ugovorna ordinacija radila manje od 40 sati tjedno, odmah bi bila predmetom 'izvanredne ciljane kontrole', HZZO uz plaćanje kazni od 500,00 do 3000,00 kn opetovano, uz prijetnju raskida ugovora. No timovi bez nositelja imaju pravo raditi 10 sati tjedno u jednoj, 10 sati tjedno u drugoj i 20 sati tjedno u trećoj ordinaciji čime direktno zakidaju osiguranike u dostupnosti  zdravstvene usluge koju svaki mjesec plaćaju preko zdravstvenog doprinosa. Na naše dopise i upozorenja nitko nije reagirao, čak niti udruge za prava pacijenata kojima su dopisi redovito bili prosljeđivani. 

Dubrovnik plače zbog manjka liječnika, a istovremeno svojim ugovornim ordinacijama naplaćuje zakupnine od 3000,00 kn do 5000,00 kn. Za početak pokažite Dubrovčanima da skrbite o zdravstvenoj zaštiti i ukinite zakup ugovornim ordinacijama (obiteljska medicina, pedijatrija, ginekologija, dentalna medicina, medicina rada, medicinsko biokemijski laboratoriji).Tada ćemo vas shvatiti ozbiljno. Ni ostale županije nisu ništa bolje. Iz odgovora jedne od njih liječniku koji je zbog enormnih mjesečnih troškova svoje ambulante koja se nalazila u sklopu doma zdravlja odlučio izaći iz prostora doma zdravlja u privatni prostor (dvostruko veći za  dvostruko manje troškove ) iščitavamo: 'ne možemo vam dozvoliti izlazak iz prostora doma zdravlja jer dom zdravlja ionako posluje s gubitkom, a prihodi koje dom zdravlja naplaćuje od vaše ordinacije važni su za koliko-toliko održivo poslovanje doma zdravlja...' 

Dakle, županije i gradovi ordinacije primarne zdravstvene zaštite promatraju kao izvor prihoda svojih lokalnih zajednica! Za razliku od ostalih zemalja EU-a! Naime, kolegice i kolege iz primarne zdravstvene zaštite koji su otišli u Švedsku, Njemačku, Austriju, Francusku svjedoče sljedeće... Po dolasku u ordinaciju predstavnici lokalne samouprave pitaju vas što znate raditi, koja vam oprema treba te poručuju kako će sve nabaviti (ultrazvuk, spirometar, Holter tlaka, Holter  EKG, aparaturu za fizikalnu terapiju, pri čemu Švedska nema fizijatre, ali ima fizioterapeute koji samostalno rješavaju osteomuskularne probleme, pitaju što ne znate raditi, a htjeli biste naučiti, poručuju kako će platiti edukaciju (homeopatiju, kiropraktiku, akupunkturu) samo da se pobrinite da građani ostanu zdravi i radno aktivni. Dakle, gradovi i županije ulažu u primarnu zdravstvenu  zaštitu. Ne gledaju je kao djelatnost koja će puniti njihov budžet. Ne parazitiraju na grbači liječnika i sestara kao u našoj domovini. 

I za kraj: manjak liječnika i sestara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti direktna je odgovornost  gradonačelnika, župana i HZZO-a. Nisu raspisivali natječaj za dodjelu koncesije koji su trebali zadržati mladi stručni kadar. Oni i danas nameću visoke troškove ugovornim ordinacijama i tjeraju mlade liječnike i sestre van iz sustava. Gospodin ministar (ne samo aktualni) nema nikakvu odgovornost kada je u pitanju primarna zdravstvena zaštita. O tome jasno govore  Ustav RH čl. 144 i 145, Zakon o zdravstvenoj zaštiti čl. 10 i Zakon o regionalnoj i lokalnoj  samoupravi čl. 19 i 19a. Njegova je jedina ingerencija natjerati gradove i županije na poštivanje zakona, no to je već sasvim druga priča. Sredine u kojima pojedini liječnici  pokušavaju putem osnivanja zdravstvenih ustanova pokrpati rupe u mreži gdje nedostaju ordinacije nailaze na niz opstrukcija kojima je za cilj uskrata zdravstvene usluge građanstvu. Primjer je ZU Beti u Donjoj Dubravi u kojoj nedostaje devet, a u Gornjoj Dubravi šest ordinacija obiteljske medicine. Već 1,5 g ne može dobiti ugovor HZZO-a. Toliko o brizi za dostupnost zdravstvene zaštite', stoji u priopćenju.