Kako spriječiti prekomjernu tjelesnu masu kod djece prije nego što preraste u ozbiljan zdravstveni problem? Upravo tim pitanjem bavi se kampanja dječje Poliklinike Salvea 'Ljubav je poljubac, ne hrana', koja kroz informiranje, edukaciju i osnaživanje roditelja želi osvijestiti važnost ranih koraka u borbi protiv debljine. U sklopu kampanje, pokrenut je i podcast, a u jednoj od epizoda, pod vodstvom dr. med. Natka Becka, okupili su se stručnjaci koji su podijelili svoja iskustva iz područja medicine, psihologije i nutricionizma – prof. dr. sc. Aida Salihagić Kadić, Petra Orehovec diplomirana psihologinja i prof. dr. sc. Darija Vranešić Bender. Njihova razmjena iskustava i znanja donijela je niz konkretnih savjeta, ali i zabrinjavajućih uvida o tome kako i kada pretilost zapravo počinje.
Sve počinje još prije trudnoće
'Prevencija debljine zapravo počinje prije začeća', ističe prof. dr. sc. Aida Salihagić Kadić. 'Ulazak žene u trudnoću s normalnom tjelesnom masom, izbjegavanje pušenja i briga o mentalnom zdravlju su ključni faktori.' Tijekom trudnoće, važno je voditi računa o zdravom porastu tjelesne mase, ali i o hormonskoj ravnoteži i razini stresa, koji – pokazala su brojna istraživanja – ostavljaju trag na dijete već u maternici. Tu dolazimo do pojma 'intrauterino programiranje', kojim se opisuje kako uvjeti u trudnoći 'podešavaju' djetetov metabolizam, apetit i odgovor na stres. Ako majka tijekom trudnoće prolazi kroz visoke razine stresa, ili razvije gestacijski dijabetes, djetetova osjetljivost na razvoj pretilosti kasnije u životu značajno raste. No dobra je vijest da postoji jednostavan protuotrov – ljubav i kontakt.
'Najbolji lijek za prenatalni stres je ljubav – fizička i emocionalna' kaže Salihagić Kadić. 'A to znači prije svega, nakon rođenja bliskost s djetetom, dodir, maženje, povezivanje, rana emocionalna sigurnost – sve to ima sposobnost smanjiti štetne učinke stresa i utječe na djetetov neuroendokrini sustav.'
Hrana nije zamjena za ljubav
Nakon rođenja, uloga roditelja u oblikovanju odnosa djeteta prema hrani postaje još važnija. Tu se često, kako ističe psihologinja Petra Orehovec, događa ključna greška: hrana počinje služiti kao sredstvo utjehe, nagrade, pa čak i emocionalne ucjene. 'Većina nas odraslih pamti rečenice poput: ‘Ako pojedeš sve, dobit ćeš....’ No to stvara opasnu poveznicu između hrane i ljubavi, odobravanja, pa i osjećaja vrijednosti', objašnjava Orehovec. Djeca vrlo rano razvijaju emocionalnu povezanost s hranom. Nije rijetkost da u predškolskoj dobi već osjećaju krivnju zbog izgleda svog tijela. 'Djeca s prekomjernom težinom često su meta zadirkivanja, osjećaju sram, pa čak i odbacivanje – i to ne samo od vršnjaka, već i od odraslih.'
Obiteljski obrasci hrane – naslijeđe koje treba preispitati
Nutricionistica Darija Vranešić Bender naglašava da mnogi problemi nastaju upravo zbog nesvjesnog ponavljanja obrazaca iz prošlih generacija. 'Mi smo zapravo odrasli uz poruke: ‘Ne ustaješ od stola dok ne pojedeš sve.’ Ali to je učenje ignoriranja vlastitih signala gladi i sitosti.' U današnje vrijeme, kada djeca više sjede nego se kreću, a kalorijska gustoća hrane je ogromna, takav pristup postaje neodrživ – pa i štetan. Ključ je, kaže, u organizaciji i planiranju. 'Roditelji često znaju što znači zdrava prehrana, ali ne uspijevaju je provesti jer nedostaje struktura. Planiranje obroka za barem dan unaprijed, uključivanje cijele obitelji kroz što više zajedničkih obroka – to su alati prevencije', ističe Vranešić Bender.
Adolescencija – kada problemi postaju složeniji
Ako se obrasci ne prepoznaju i ne mijenjaju na vrijeme, djetetova težina – i psihološki teret koji s njom dolazi – raste. A adolescencija donosi svoje oluje: promjene tijela, identiteta, odnosa s vršnjacima. U tom kontekstu, višak kilograma više nije samo zdravstveni, već i emotivni, socijalni i mentalni izazov.
'Važno je ne čekati. Neće dijete samo ‘izrasti’ iz problema; što ranije potražimo pomoć, veća je šansa da spriječimo razvoj dubljih poremećaja – ne samo pretilosti, već i niskog samopouzdanja, depresije i poremećaja prehrane', upozorava psihologinja Petra Orehovec.
Što roditelji mogu učiniti – danas
Počnite prije trudnoće – briga o zdravlju roditelja prije i tijekom trudnoće temelj je zdravlja djeteta.
Ne koristite hranu kao nagradu ili kaznu – to djecu uči pogrešnom emocionalnom odnosu s hranom.
Planirajte prehranu obitelji – zajednički obroci i planiranje smanjuju šanse za nezdrave izbore.
Učite dijete da prepozna glad i sitost – poštujte te signale, ne prisiljavajte ga da 'dovrši tanjur'.
Gradite emocionalnu sigurnost – djeca koja se osjećaju voljeno manje traže utjehu u hrani.
Potražite pomoć na vrijeme – debljina ne prolazi sama. Uključite stručnjake bez srama.
Prevencija počinje ljubavlju
Prevencija debljine ne znači oduzimanje, zabranu ili kaznu – već strukturu, znanje i podršku. To nije borba protiv hrane, već borba za biranje zdravih opcija i ispunjen odnos prema sebi i vlastitom tijelu. Kampanja 'Ljubav je poljubac, ne hrana' upravo takvu poruku želi poručiti roditeljima: djeca rastu na ljubavi, a hrana treba biti odgovor na fiziološku potrebu – ne na emocionalnu prazninu. Pridružite se stručnjacima, podržite kampanju, a cijelu epizodu podcasta pogledajte na YouTube kanalu Poliklinike Salvea.