Pogledajte model koji pokazuje širenje koronavirusa u sobi, restoranu i razredu

Otkad se pojavio novi koronavirus i otkako je počela masovna zaraza ljudi diljem svijeta, konstantno pratimo različite modele širenja pandemije i virusa. Neki od tih modela pokazali su se kao prenapuhani, dok su neka predviđanja bazirana na modelima bila puno točnija. Znanstvenik i profesor kemije sa Sveučilišta u Coloradu Jose-Luis Jimenez nedavno je predstavio svoj model širenja virusa SARS-CoV-2 putem aerosola nazvan Estimator, a na temelju tog modela na El Paisu objavili su vrlo zanimljive grafičke prikaze širenja virusa u potencijalnim stvarnim situacijama, prenosi Zimo.

Prikazana su tri primjera - obiteljskog druženja u sobi, u kafiću u kojem su stolovi razmješteni u skladu s epidemiološkim mjerama te u učionici, a u svakoj od tih situacija jedna je osoba bila zaražena novim koronavirusom. Grafike bazirane na modelu pokazuju kako je za sprječavanje širenja zaraze u zatvorenim prostorima najbitnija ventilacija odnosno prozračivanje (bilo otvaranjem prozora i vrata ili mehaničkom ventilacijom). Maske pri tome imaju određenu ulogu te smanjuju broj potencijalno zaraženih, a važan je faktor i vrijeme koje se provodi u prostoru.

Prva vizualizacija prikazuje druženje od šest osoba u zatvorenoj sobi. Ako je jedna osoba zaražena i ako nema nikakvih epidemioloških mjera poput nošenja maski i prozračivanja, model pokazuje da bi se nakon četiri sata i svih ostalih pet osoba moglo zaraziti. U slučaju da se nose maske, prema modelu zarazile bi se četiri osobe tako da maske nemaju toliko značaja ako su osobe izložene duže vrijeme. Rizik uvelike pada ako se druženje smanji na dva sata te ako se prostorija redovno prozračuje i ako se nose maske - u tom slučaju model predviđa da postoji određeni postotak zaraze samo jedne osobe.

Drugi je primjer kafić čiji je kapacitet reduciran na 50 posto, u kojem se nalazi 15 osoba od kojih je jedna zaražena. Nakon četiri sata - ako nema prozračivanja i ventilacije, svi posjetitelji bit će zaraženi. Ako se nose maske, rizik je manji te model predviđa zarazu osam osoba, no ako se prostor prozračuje i ako posjetitelji nose maske te ako osobe u prostoru borave dva sata, postoji rizik da bi se samo jedna osoba mogla zaraziti.

Isti zaključak dobiven je kada je model primijenjen u učionici s 24 učenika i zaraženom profesoricom. Bez epidemioloških mjera nakon dva sata čak do 12 učenika može biti zaraženo, dok bi u slučaju nošenja maski ta brojka mogla iznositi pet. U objašnjenju ove situacije navodi se kako udaljenost učenika od zaražene profesorice nije neki odlučujući faktor te se jednako mogu zaraziti učenici koji se nalaze u njezinoj blizini, ali i oni koji sjede u pozadini učionice. Rizik za učenike ako nose maske i ako se razred pravilno provjetrava nakon sat vremena, drastično pada te postoji mogućnost zaraze samo jednog učenika.

Teško je u stvarnosti ispitati točnost takvih modela, no ono o čemu se sve više govori u posljednje vrijeme i na što ukazuje sve više istraživanja jest važnost prozračivanja i ventilacije koja, čini se, postaje jedna od najvažnijih mjera za sprječavanje širenja zaraze u zatvorenim prostorima.

Vizualizacije širenja novog koronavirusa pogledajte ovdje.