SKUPO I SMRTONOSNO Zašto toliko ljudi na Balkanu puši?

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, duhan je odgovoran za smrt više od 8 milijuna ljudi godišnje - više od 7 milijuna tih smrtnih slučajeva posljedica je izravne uporabe, dok je oko 1,2 milijuna posljedica izloženost nepušača duhanskom dimu. Usprkos tome, prema podacima koje je HZJZ objavio krajem prošle godine, u Hrvatskoj je skoro svaka treća odrasla osoba pušač. Pridodamo li tome činjenicu da je val poskupljenja obuhvatio i duhanske proizvode te da kutija cigareta košta i više od 30 kuna, mnogi postavljaju pitanje kako je moguće da ih konzumira značajan udio populacije.

Upravo je tu temu otvorio jedan korisnik Reddita.

'Iz kojeg razloga toliko ljudi na Balkanu cmalji kutiju do dvije cigareta dnevno unatoč iznimno lošem standardu i relativno visokim cijenama?

Zar su nikotinski benefiti stvarno toliki? Zašto u većem dijelu Europe ne postoji ista praksa po pitanju cigareta? Jasno mi je da bi se ta svota novca u slučaju da ne pušite preusmjerila negdje drugdje, ali sam uvjeren da se to može iskoristiti na korisniji način', objavio je. 

Kultura, rat, uzori

U komentarima na navedenu objavu na Redditu mnogi su iznijeli svoje teorije o popularnosti konzumacije duhanskih proizvoda. Izdvajamo neke od zanimljivijih:

- Pa pušači imaju 200 pauza dnevno zbog cigarete i šef im ne s*re jer i on dimi.

- Nekoliko je faktora. Kultura. Balkanci su kao narod skloni hedonizmu. Pogotovo pušenju. To je još izraženije istočnije, u Bosni i Srbiji. Neki narodi su jednostavno takvi. Proveo sam neko vrijeme u Parizu i definitivno se osjeti da tamo Francuzi kao narod puše učestalije od većine europskih zemalja.

Rat. Ne treba puno komentirati, puno je utjecalo na starije generacije. Od stresa su i oni koji bi inače izbjegli odati se tom poruku, pokleknuli.

Uzori. Nekad je pušenje bilo prezentirano kao kul stvar. James Dean, Clint Eastwood i još gomila njih. Svi kul frajeri su pušili. Kad se prestalo romantizirati pušenje, i dalje si u svojim uzorima (tata, stric, susjed Mišo) vidio kul pušače.

Nekad su bile financijski jako lako dostupne. 10 godina sam bio pušač. U vrijeme kad sam počinjao kutija cigareta je koštala 5-6 kn. Toliko sitnog se uvijek našlo u džepu. Danas, primjerice koštaju 30+ kn te smatram da će nadolazeće generacije zbog previsoke cijene sve manje počinjati s pušenjem što je odlična stvar.

- Zato što klinci kod nas na neki način do cigareta mogu doći već u 4. razredu osnovne škole. Tako je bilo kod mene. U 4. razredu bilo ih je par koji su probali, a kad smo krenuli u 5. već je postojala ekipa od 4, 5 njih koji su redovito išli van pušiti. Profesori su malo negodovali, ali nikoga nije bilo pretjerano briga šta učenici rade izvan prostorija škole, iako su učenici pušili doslovno metar od prozora. U 7. razredu je već pola razreda pušilo. Sjećam se da su se u to vrijeme pojavile i one neke Black Devil cigarete s okusom čokolade koje su bile posebno neodoljive nekima u razredu. Najveći pritisak, iz moje perspektive, bio je na zgodnim curama u razredu. One kao da su na neki način osjećale da su dužne da moraju početi pušiti i zabavljati ekipu iz srednje škole koja je redovito dolazila plaziti pokraj naše osnovne škole. Tko zna šta su morale raditi da od njih dobe te cigarete. U srednjoj, gdje se odvojilo žito od kukolja, ubrzo je krenula pušiti nova ekipa onih koji su do sada bili kao 'normalniji'. Jednostavno se nisu mogli oduprijeti tom nekom društvenom pritisku. I tako, malo pomalo, do 18. godine velik dio moje generacije postao je ovisan o cigaretama.

- Jer je pušenje privilegija siromašnih.

- Jer smo balkanjerosi. Kad idem negdje van, nigdje nema toliko cigareta kao kod nas... Doslovce je zabranjeno na x mjesta, a kod nas se još potiče to. Da postoje neke fake cigarete, vjerojatno bih iste kupio i išao češće na pauzu.

- Jer smo primitivčine koje to dijelimo s istočnom Europom, Turskom, itd. Bilo je puno gore od ovog. Onda se malo smanjilo, ali opet mi se nekako čini da raste. Žalosno i bijedno što ljudi sebi rade. Plaćaju za svoje trovanje.

'Dok god stavljate cigarete ispred nužnih životnih potreba, možete i crknuti od gladi što se mene tiče'

Kao i obično kad se iznese tema pušenja, razvila se žustra rasprava između pušača i nepušača. Dok su pojedini u šaljivom tonu pisali kako od nečega moraju umrijeti, drugi su izrazili svoju ogorčenost zbog kontinuirane izloženosti duhanskom dimu, ali i ponašanja pripadnika prve spomenute skupine. Evo što su navodili:

- Treba lupiti porez na sve to. 

- Iskreno zaboli me tko puši ili ne puši. Ali kad mi frajer na poslu koji mjesečno baci 2000 kuna u dim počne plakati kako djetetu ne može dati novce za užinu u školi, dođe mi da mu šaku kroz glavu zabijem. A takvih ima dosta. Standard građana u Hrvatskoj  bio bi puno bolji da 90% Hrvata nije financijski retardirano. Dok god stavljate cigarete ispred nužnih životnih potreba, možete i crknuti od gladi što se mene tiče.

- Je*e mi se, neka puše, njihovo zdravlje i lova su u pitanju, samo mi idu na k**** kad kukaju ili kako su bolesni ili kako im je mala plaća i nemaju za režije.

- Kao da samo cigarete štete zdravlju. Mene bi više zabrinjavala loša prehrana gdje ljudi uglavnom u sebe trpaju s*anja, ne kreću se, sjede i izležavaju cijele dane. Uglavnom, ljudi koji se*u po cigaretama tako žive. Ja pušim kutiju dnevno pa istrčim 10 km u komadu bez problema, a takvi koji se*u bezveze vjerojatno idu liftom na 1. kat.

- Pij iz svoje čaše, jedi iz svog tanjura - kažu neki... Sve u svemu, ja pušim, nemam financijskih problema zbog toga. Zarađujem fajn.. Imam neke poznanike/prijatelje koje sam odj*****, koji su trošili na svakakve droge, koji nisu mogli otići na piće bez da spale joint, dva ili da se 'nacrtaju' po nosu. Pa sam ih odj***** jer su mi išli na k**** s opsjednutošću i stalnim hvaljenjem kako se drobe u drogi. Ja ne pilim nikome mozak zato što pušim. I neko dolje reče da pušači idu 200 puta na pauzu. Idem na pauzu kad mi je pauza. Ne idem zapalit svakih pola sata ili kako već. Poštujem i tuđe vrijeme i ne zlorabim to. A ujedno, bez obzira što pušim, ne kockam, ne drogiram se, ne pušim travu, ne bacam pare po lošim diskotekama, ne ulažem u kripto, ne jašem na valovima zelene energije i osviještenosti, puca mi ud za klimatske promjene itd. Živim i radim da meni i mojim najdražima bude odlično. I uspijeva mi unatoč cigareti. A ovima svima što se svako malo pitaju zašto ljudi puše poručujem: BTK.

- Živim u Zapadnoj Europi. Pušenje u kafićima, birtijama, restoranima zabranjeno je. Ljudi ne puše i gledaju te čudno kad dimiš. Iz cijele firme pet ljudi puši - od 100. I oni su pod pritiskom tu da stanu, jer em im se ne da šetati u tri pm do prvog mjesta koje nije pokriveno smoke alarmom, em su sami. U Hrvatskoj je obratno. Vas dvoje ne puši, svi ostali puše. Pa se u nekim uredima puši isto. Odeš kod šefa u ured, smrdi kao pepeljara, ali nije on. Pa pušači imaju 200 pauza dnevno zbog cigare i šef im ne se*e jer i on dimi.