U Hrvatskoj žive tri zmije otrovnice, evo što učiniti ako vas ugrizu

Dolaskom toplijih dana sve češće susrećemo zmije i to ne samo u prirodi, nego i u gradovima. Zmije se ljudima približe zbog nedostatka hrane u prirodnim staništima ili se prenesu u automobilima ili u građevinskom materijalu. Iako nisu sve zmije s kojima ste se susreli otrovne, treba biti oprezan.

U Hrvatskoj žive  tri zmije otrovnice iz  porodice ljutica (Viperidae): poskok (Vipera ammodytes), riđovka (Vipera berus) te planinski žutokrug (Vipera ursini). Sve tri pripadaju rodu ljutica (Vipera), a mogu se prepoznati po karakterističnoj cik-cak šari na leđima, glavi koja je širinom jasno odvojena od vrata, te po kratkom zdepastom tijelu i očnim zjenicama u obliku vertikalnog proreza (od neotrovnica takve zjenice ima jedino crnokrpica).

Poskok je pepeljasto-sive do smećkaste ili crvenkasto smećkaste boje, a naraste do 65 cm, rijetko do 90 cm. Na glavi ima karakterističan roščić na vrhu njuške. Uzduž hrpta gotovo uvijek se nalazi tamna vijugava linija koja može biti u obliku romba ili ići 'cik-cak', a ide od glave do vrha repa. Obitava na cijelom području Hrvatske na pogodnim staništima te na nekim otocima.

Riđovka obitava uglavnom u kontinentalnim krajevima Hrvatske, od najnižih do viših nadmorskih visina. Duga je do 65 cm, samo izuzetno do 90 cm, također ima ‘cik-cak’ liniju uzduž tijela koja je katkada izlomljena, blijeda ili čak nedostaje. Riđovka je svjetlosive do smećkaste ili crvenkaste boje, ali može biti i potpuno crna ili imati niz isprekidanih poprečnih pruga.

Planinski žutokrug nastanjuje planinske travnjake Dinarida i šarskog sustava. Jedinstveno je prilagođen životu na planinama i obično živi na staništima iznad 1000 metara nadmorske visine, a samo iznimno, u sjeverozapadnom dijelu areala (Lika i Poštak) obitava već na 900 metara nad morem. Izgledom nalikuje riđovki, ali je manja – naraste do 50 cm. U Hrvatskoj su poznate izolirane populacije na područjima južnog Velebita, Lisaca i Visibabe u Lici, Poštaka, Dinare, Troglava i Kamešnice.

Također, u Hrvatskoj obitavaju i dvije slabo otrovne zmije tzv. poluotrovnice – zmajur (Malpolon insignitus) koji je sive crvenkastosmeđe, maslinaste ili crnkaste boje, uglavnom jednolično obojen, s velikim očima i istaknutim nadočnim pločicama („obrvama“). To je zmija dugačka i do dva metra, a ako je pokušavamo uloviti, glasno sikće. Dolazi u priobalju sve od Istre do južne Dalmacije te na mnogim otocima. Druga je dosta manja crnokrpica (Telescopus fallax), sličnog areala, najčešće je sivkasta ili smećkasta s tamnim mrljama. Lovi najčešće u sumrak i noću, izvlači plijen iz zaklona. Poluotrovnice imaju žlijezde koje proizvode otrov i stražnje zube kojima ga ubrizgavaju, no ne mogu dovoljno ugristi čovjeka da bi mu ubrizgale otrov. Nakon ugriza zmajura nastaje samo blaža lokalna reakcija s bolom na mjestu ugriza. Iako crnokrpica ima otrovan ugriz, zbog malih usta ne može iskoristiti svoje otrovne zube, pa je klinička slika ista kao i nakon ugriza zmajura. No, i u slučaju njihova ugriza preporučuje se odlazak liječniku radi čišćenja rane i dopunske doza cjepiva protiv tetanusa ako je prošlo više od pet godina od prethodnog cijepljenja.

Otrovi poskoka i riđovke pretežito su hemotoksični jer izravno razaraju tkiva i izazivaju poremećaje u krvnom optoku. Prvi simptomi nakon ugriza su bol od ugriza i oticanje koje se širi od mjesta ugriza. Mogu se javiti i simptomi kao nesvjestica, mučnina, povraćanje, znojenje zato što se u otrovu, iako u puno manjem opsegu, nalaze komponente koje djeluju neurotoksično.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, godišnje se u svijetu dogodi oko 5,4 milijuna ugriza zmija, a od toga čak do 2,7 milijuna slučajeva rezultira otrovanjem. Oko 81.000 do 138.000 ljudi u svijetu umre svake godine od posljedica ugriza zmija.

Najviše ugriza događa se od travnja do kolovoza, s vrhuncem u lipnju. U Hrvatskoj se godišnje dogodi između 50 i 70 zmijskih ugriza. Smrtni slučajevi su jako rijetki.

Što nakon ugriza

Ukoliko vas zmija ugrize, bitno je ostati miran i priseban, ne trčati i ne paničariti, jer ćemo time izazvati brže širenje otrova po tijelu. Ako ste prepoznali da se radi o nekoj u Hrvatskoj prisutnih otrovnica, treba ugrizenu osobu što prije prevesti do najbliže medicinske ustanove ili nazvati hitnu pomoć na brojeve 94 ili 112 radi primanja antidota.

Do dolaska hitne pomoći ili dolaska u bolnicu potrebno je mirno ležati ili sjediti. Imobilizirajte ruku ili nogu na kojoj je ugrizna rana kako bi se onemogućilo pokretanje, što usporava širenje otrova u limfni i krvni sustav. Ruku treba postaviti u razini srca, a nogu držati na povišenom, što može smanjiti oticanje.

Skinite prstenje i satove prije nego što dođe do oticanja ekstremiteta.

Pokrijte mjesto ugriza čistim, suhim oblogom.

Označite rub otekline na koži.

Ne činite ništa od sljedećeg:

Nemojte čekati da se pojave simptomi u slučaju ugriza, već odmah potražite liječničku pomoć.

Nemojte primijeniti ​​podvezivanje jer sprečava protok krvi i može prouzročiti nekrozu.

Nemojte rezati ranu nožem ili je rezati na bilo koji način.

Ne pokušavajte isisati otrov.

Nemojte nanositi led ili uranjati mjesto ugriza u vodu.

Nemojte piti alkohol kao sredstvo protiv bolova.

Nemojte uzimati lijekove protiv bolova (kao što su aspirin, ibuprofen).

Nemojte pokušati uhvatiti zmiju zbog rizika dodatnog ugriza.