Nju ne zanimaju ni brojke, ni liste ‘koliko si zemalja obišao’. Naprotiv, putovanja za Bojanu Matković imaju smisla samo ako ih doživiš otvorenog srca. Imaju smisla jedino ako te na njih potiče raznolikost koju svijet nudi; raznolikost kultura, tradicije, načina života, religije, povijesti i onoga što je u drugim zemljama normalno, a za nas nije i obrnuto.
Možda tu leži i tajna njezina uspjeha jer se Bojana, poznatija na svom Instagram profilu @zivot_lutalice, profilirala kao jedna od najuspješnijih travel influencerica s nešto manje od 100 tisuća pratitelja, pritom ne zaostajući ni na drugim mrežama.
- Putovanja su nepresušna inspiracija i zato ću putovati sve dok budem imala zdravlja i snage - kazala je Bojana čija je ljubav prema lutanju počela još kad je bila djevojčica.
Njezin otac je radio kao vozač pa kad god se moglo, ona ga je pratila. Postupno, ta dječja znatiželja prerasla je u strast koju je godinama financirala obavljajući različite poslove u rodnom Skoplju. Tamo je radeći u jednom kafiću upoznala i svog sadašnjeg supruga Hrvata Žaca koji je poslovno dolazio u Makedoniju, a s kojim danas dijeli i život i avanture.
Nakon preseljenja u Hrvatsku, Bojana je svoja putovanja počela bilježiti na društvenim mrežama, no ono što je započelo kao osobni dnevnik, ubrzo je preraslo u inspiraciju za tisuće ljudi koji kroz njezine objave upoznaju svijet u njegovoj punoj raznolikosti.
Tako je odmah na početku 2026. godine ovu ‘Makedonku u Hrvatskoj’, kako Bojana sebe zove, put odveo i na jug Afrike gdje su se safariji, pustinje i susreti s divljim životom pretvorili u iskustvo koje se ne zaboravlja. Zato smo za sve naše čitatelje, autoricu ‘uhvatili’ između njezinih lutanja i ugostili u okviru našeg novog serijala Na put poć’, s pričom doć’ kako bismo otkrili što Afrika doista nudi.
Afrika je dosta podcijenjen kontinent
Vi ste i ranije posjetili neke afričke destinacije poput Tanzanije i Zanzibara, no kako ste odlučili da ovogodišnji roadtrip uključuje baš Namibiju, Zambiju, Zimbabve i Bocvanu?
- Po meni je Afrika dosta podcijenjen kontinent, a tako je raznolik i predivan. Ljudi se uglavnom fokusiraju na siromaštvo i bijedu, no Afrika je puno više od toga. To je jedna predivna destinacija puna raznolikosti na koju sam se onomad odlučila prvenstveno zbog safarija. Velika sam ljubiteljica životinja pa bih rekla da je odlazak više bio potaknut safarijem u Tanzaniji nego željom da posjetim Zanzibar. Uvijek mi je bila želja posjetiti Južnoafričku Republiku, Cape Town i Nacionalni park Kruger, koji je još jedna odlična safari destinacija.
U rujnu prošle godine su odredili da viza za Hrvate više nije potrebna i kad sam to vidjela, znala sam gdje ćemo sljedeće otići. Slagajući itinerar, vidjela sam da ima dosta povoljnih letova iz okolnih afričkih zemalja koje želim posjetiti, a to su bile baš Namibija, Zambija, Zimbabve i Bocvana. Tako sam posjetila pet zemalja u mjesec dana.
Rekli ste da mnogi ljudi imaju određene predrasude o Africi. Što biste izdvojili kao najveću zabludu o Africi?
- Znate kako kažu: ‘Ljudi koji najviše osuđuju neko mjesto, najvjerojatnije ga nisu ni posjetili’. Vjerujem da je to i ovdje slučaj jer ljudi su uglavnom mišljenja da je Afrika samo bijeda, ruševine i sirotinja na svakom koraku, dok je zapravo prepuna zanimljivosti i lokacija o kojima ljudi vjerojatno nikad nisu čuli, a kamoli posjetili. Afrika je prekrasna, ali po meni su neke afričke destinacije precijenjene. Primjerice, Zanzibar mi je bio veliko razočarenje i stava sam da se prikazuje kao rajska destinacija, premda to nije. Tako da je sve relativno i ne treba imati predrasude prema drugačijem.
Koja Vas je zemlja na ovom roadtripu najviše iznenadila?
- Najviše me iznenadila Namibija. Iako sam očekivala puno od te zemlje, nijedno očekivanje vas ne može dovoljno pripremiti na to nešto što Namibiju čini jednom posve drugačijom zemljom u odnosu na sve one ostale koje sam do tada posjetila. Toliko je divlja, pusta, prostrana, a nerealno lijepa. Ima ponešto za svačiji ukus, počevši od oceana, pustinje, savane – stvarno je autentična. Zato vjerujem da ću se tamo sigurno vratiti jednog dana.
Kako ste organizirali putovanje?
- U današnje vrijeme, za brojne destinacije jako je lako pronaći informacije pomoću raznih tehnologija, samo trebate znati gdje ih potražiti. Međutim, za ovo putovanje bilo je izazovno isplanirati i iskombinirati da se poklapaju i vrijeme letova i vrijeme rentanje auta jer u nekim zemljama stigneš kasno navečer kada više rentanje nije dostupno i moraš prenoćiti. Konkretno za Namibiju, morali smo imati sve kampove unaprijed rezervirane i pobrinuti se da su na dobroj lokaciji, a informacije nisu bile lako dostupne. Dakle, izazovno je, ali nije nemoguće.
Gdje se najčešće informirate prilikom planiranja putovanja? I zahtijeva li Afrika veliki budžet?
- Najčešće se informiram preko društvenih mreža poput Instagrama i TikToka, gdje ako vidim neku zanimljivost o određenoj zemlji, spremim je u folder. U današnje vrijeme postoje razne platforme, čak i ChatGPT koji radi čuda, pa kažem da gdje ima volje, ima i načina.
Ako govorimo o budžetu, to je još jedna predrasuda koju ljudi imaju o Africi. Naime, mnogi misle da je Afrika jeftina destinacija za putovanje, no safariji i razgledavanje znamenitosti koštaju mnogo više nego što ljudi misle. Naposljetku, kad se zbroje svi troškovi, putovanje u Afriku košta jednako kao i na svaku drugu destinaciju.
U Cape Townu se treba pripaziti
Koliko je Afrika sigurna za putnike, posebno žene?
- Ne mogu konkretno reći za solo putnike, odnosno putnice, jer sam putovala sa suprugom. Ako govorim u naše ime, mogu reći da nismo imali nikakvih problema i da smo se osjećali sigurno. Eventualno u Cape Townu treba pripaziti, no mi smo bili u onim dijelovima koji su sigurni i znali smo gdje ne trebamo ići. Iako bi netko očekivao neugodnosti, iz iskustva mogu reći da su one češće na destinaciji koja je u Africi zadnjih godina ‘must-see’, na Zanzibaru. Tamo vam bez prestanka nude sve i svašta na prodaju, počevši od ogrlica, narukvica, aloe vere do raznih zabranjenih supstanci, a navodno u klubovima nerijetko stavljaju opijate gostima u pića. Ovo potonje nismo doživjeli, no zaista zna biti nesigurno.
Moraju li putnici prije odlaska u Afriku primiti određena cjepiva?
- Zasigurno se treba informirati o cjepivima. Osobno, kad idem u zemlje u kojima su higijenski uvjeti upitni, uvijek se pobrinem da sam zaštićena od trbušnog tifusa, tetanusa i hepatitisa A. Svako od tih cjepiva vrijedi na određeno vrijeme pa tako cjepivo za trbušni tifus se prima jednom u svake tri godine, za tetanus jednom u deset godina, a hepatitis A se nakon prvog cijepljenja dodaje booster nakon pola godine i onda vrijedi doživotno. To su tri najosnovnija cjepiva, a za Zimbabve nam je liječnica iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo ‘Dr. Andrija Štampar’ savjetovala da primimo cjepivo protiv poliomijelitisa koje također vrijedi doživotno. Uz to, svaka afrička država ima svoja pravila pa neke traže da ste cijepljeni protiv žute groznice, pogotovo ako dolazite iz druge afričke države koja ima visoku stopu zaraženosti ovom bolešću.
Najveći problem je ipak malarija jer su ova područja malarična i preporuka je koristiti tablete protiv malarije, tzv. ‘Malarone’, no mi ih nismo koristili jer sam čula da imaju brojne nuspojave. Zato smo bili na oprezu i koristili sprejeve te mreže za spavanje.
Kakvo je bilo iskustvo kampiranja i spavanja u šatoru na krovu kampera?
- Ovo mi je bilo prvo iskustvo putovanja kamperom i spavanja u šatoru, a znala sam da ću Namibiju istraživati na ovaj način jer je stvorena za roadtrip. Jednostavno – nadala sam se avanturi i dobila sam je. Prvih par dana nam je trebalo malo više vremena da složimo šator i podignemo ga pa opet spremimo nazad, ali samo dok smo se uhodali, poslije je išlo lakše. Nije najlakši posao, ali je samo još jedan dio avanture.
Spavanje nije bilo najudobnije, no nije bilo ni nepodnošljivo. Jedino smo u nekim kampovima morali potpisati izjavu da boravimo na vlastitu odgovornost u slučaju da nas napadnu divlje životinje ili ugrizu otrovne zmije, škorpioni i druge po život opasne vrste. Usprkos upozorenjima, mi nismo doživjeli ništa slično.
Je li Vas bilo strah životinja koje ste vidjeli na safariju ili u kampovima?
- Inače sam osoba koja se ne boji niti jedne životinje i vjerujem da životinje osjete ljudski strah. Primjerice, da me pustite i da je dopušteno dotaknuti lava, ja bih i njega dodirnula. Kad dođete u nacionalne parkove na safari ture, postoje upute kako se ponašati u blizini životinja, pa i u slučajevima kada se približe vašim kamperima i džipovima. Nikako ne smijete paničariti, ni vrištati, već ostati mirni, a postoje i upute o boji odjeće koju trebate nositi kako ne biste privukli neželjenu pažnju neke životinje.
Premda su te životinje naviknute na ljude u parku, statistika kaže da svakih 52 sata neka životinja napadne ljude na safariju. Ipak, u praksi, to se događa samo ako se ne pridržavate pravila. Dakle, nikako im se ne smije približavati, dodirivati ili gledati u oči jer se u nekoliko navrata i nama dogodilo da lav dođe oko kampa i ode bez ikakvih problema. Zato je jako važno, ako idete na safari po prvi put, da idete na vođene ture. Naš prvi safari u Tanzaniji je također bio vođen, imali smo odličnog i stručnog vodiča koji je unaprijed znao protumačiti ponašanje životinja, što smijemo, a što ne.
Ovaj drugi put kad smo posjetili Nacionalni park Kruger u Južnoafričkoj Republici i Nacionalni park Etosha u Namibiji, odlučili smo se na self-drive safarije, sami smo tražili životinje, no pridržavali smo se svih sigurnosnih mjera.
Šakal i leopard
Spomenuli ste da ste se pridržavali pravila, no jeste li imali neke neočekivane bliske susrete s divljim životinjama?
- Da! U kampu u pustinji Namib sam pripremala sendviče za sljedeće jutro jer smo rano morali izaći iz kampa, kad sam u jednom trenutku osjetila kako se nešto kreće oko mene, a onda sam ugledala sjenu i konačno – šakala. Odmah sam ispustila sendvič i pobjegla u kamper, no šakali su cijelu noć kružili oko nas i sljedeće jutro smo posvuda vidjeli otiske. Malo je trebalo da završim na naslovnicama iz pogrešnih razloga.
Koja Vas je divlja životinja najviše oduševila i zašto?
- Zaista volim sve životinje, bila ona oku privlačna ili ne, no ovog puta oduševio me leopard. Zamalo ga nisam vidjela jer ga je jako teško naći – rano ujutro lovi, a onda po danu se sakrije u krošnjama drveća. Već sam i odustala, a onda, pet minuta prije nego što ćemo izaći iz Nacionalnog parka Kruger, ugledali smo skupinu ljudi koja promatra nešto u krošnji i kad ono – leopard. Ta činjenica da sam ga uspjela vidjeti me oduševila i samo mogu reći da sam zaista imala sreće.
Kakva je afrička gastronomija?
- Ha, ha, nisam prava osoba za odgovoriti na ovo pitanje. Jako sam izbirljiva što se tiče hrane i ne jedem dosta toga pa svoju prehranu prilagodim tako da konzumiram isključivo ono što već volim jesti. Nisam tip osobe koja će isprobavati kojekakve specijalitete, no moj suprug je probao steakove koje nude, a koji se razlikuju od naših jer je drugi tip mesa. Rekao je da je okus približno isti kao kod naše janjetine ili teletine s tim da je, ovisno o pripremi, neko bilo malo manje, a neko malo više žilavo.
Jeste li imali priliku upoznati lokalno stanovništvo ili pripadnike nekog plemena?
- Kamo god putujem, pokušavam se upoznati s lokalcima, trudim se popričati malo s njima i saznati više o njihovu načinu razmišljanja i života. U svakoj posjećenoj zemlji smo upoznali par lokalaca s kojima smo i dan-danas u kontaktu putem WhatsApp poruka. Kad smo bili u Tanzaniji, upoznala sam Masai pleme – i to ne one s Zanzibara koji promatraju ljude na plaži i glume da su pripadnici plemena pokušavajući prodati nešto strancima, već pravo Masai pleme u njihovom prirodnom okruženju, na selu. Upoznali smo se s njihovim načinom života, lova, običajima i to iskustvo pamtim kao jedno od najzanimljivijih na putovanjima.
Koji trenutak s ovog putovanja ćete pamtiti cijeli život?
- Definitivno ću pamtiti trenutak kad sam ugledala leoparda, jednu od životinja koja, s lavom, slonom, nosorogom i bivolom čini tzv. ‘veliku petorku’, tj. pet velikih afričkih životinja. Sve sam ih na kraju vidjela, a Bocvanu, tzv. ‘zemlju divova’, koja je dobila svoj naziv po ogromnim krdima slonova, sigurno neću zaboraviti jer vidjeti ih uživo je neopisiv doživljaj. Pamtit ću i trenutak kad sam prvi put vidjela očaravajuće Viktorijine slapove, no priznajem da mi se u pamćenje najviše usjekao trenutak kad sam na plaži u Cape Townu ugledala pingvina, čime mi se ispunila velika želja.
Ako biste Viktorijine slapove morali opisati jednom riječju – koja bi to bila?
- To je zaista teško jer riječi ne mogu dočarati njihovu moć. Nestvarno su lijepi, no ako moram birati, rekla bih da su - veličanstveni.
Kakav je osjećaj uživo gledati takve prirodne ljepote – primjerice na safariju, na dinama ili kod slapova?
- Svaki put kad vidiš neku lokaciju, osjećaj je drugačiji. Tada pomisliš da je baš to nešto što sada vidiš najljepša stvar koju si ikada u životu vidio, a onda na red dođe sljedeća lokacija koja te iznova oduševi. Tako svaki od tih prizora probudi neku emociju u tebi, zbog čega smatram da je u tome još jedna ljepota putovanja. Iznova naučiš da živimo na prekrasnoj planeti čiji mnogi dijelovi su još uvijek netaknuti.
Kao lifestyle content creator, kako balansirate između uživanja u trenutku i potrebe da sadržaj podijelite s pratiteljima?
- Moram priznati da mi je prije bilo mnogo teže. Imala sam osjećaj da sve moram podijeliti sa svojim pratiteljima uživo, odnosno, ako sam ja na nekoj lokaciji i nešto vidim, da i oni moraju vidjeti to isto. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, opametila sam se jer na taj način ja nisam uživala u destinaciji i njezinim ljepotama. Zato sada kad sam na putovanju, objavim tu i tamo koji story, no većinom ostavim si vremena i prostora da ja uživam, a tek onda, kad se vratim, podijelim sve o tome.
Je li fizički zahtjevno obilaziti takve netaknute dijelove prirode, primjerice penjati se na dine?
- Jedan od najnevjerojatnijih prizora na svijetu koje sam ja u životu vidjela, a da se nalazi u Namibiji, je Deadvlei. Riječ je o veoma izoliranom mjestu prepunom akacija smještenih između dina, zbog čega sam mislila da ću trebati dosta snage i kondicije da dođem do njih. Ipak, suprotno očekivanjima, bilo je potrebno svega nekih 10 do 15 minuta pješice od parkinga do Deadvleija, i to normalnim putem. S druge strane, penjanje po dinama je jedna od kondicijski najzahtjevnijih stvari koje sam prošla na tom putu zbog učestalog propadanja u pijesak.
Kada biste sada mogli nešto promijeniti u ovom putovanju, biste li nešto napravili drugačije?
- Ne bih ništa mijenjala, osim što bih putovanje produžila jer na ovakvim putovanjima vremena nikad nije dosta. Baš mi je nedostajalo kojih desetak dana da posjetim još par željenih lokacija, poput Okavango Delta u Bocvani, Fish River Canyon u Namibiji i mnogih drugih, no nije mi žao. Naposljetku, sad imam razlog ponovno se vratiti u te zemlje.
Google Maps nije pouzdan
Što biste voljeli da ste znali prije ovog roadtripa?
- Gotovo za sve sam bila unaprijed informirana i ništa me nije posebno iznenadilo. Jedino možda bih istaknula činjenicu da Google Maps u Namibiji nije uvijek u potpunosti točan jer su ceste jako loše, zemlja je izolirana, vozite se satima bez da vidite ijednu kuću, a po noći je vožnja nemoguća. Čak i rent-a-car ne dopušta noćnu vožnju, kao ni vožnju po pustinjama ili plažama, premda dio cesta prolazi upravo tim dijelovima. Tako da, kad Google Maps kaže da do nekog odredišta treba dva sata, odmah možete računati da će vam trebati četiri do pet sati.
Mi smo se ispočetka vodili uputama s njega i zato je malo nedostajalo da u Nacionalnom parku Etosha prenoćimo izvan kampa koji zatvaraju nakon zalaska sunca. Nama je Google Maps rekao da ćemo doći prije, no na kraju smo stigli kad su se vrata već zatvorila. Tek pukom srećom su nas pustili unutra jer bismo inače ostali spavati vani s lavovima. Dakle, jedino se ne bih s tolikom sigurnošću pouzdala u Google Maps ni dostupnost tehnologije. Stoga, preporučam e-SIM u Južnoafričkoj Republici, a u drugim zemljama lokalne SIM kartice jer e-SIM tamo ne funkcionira.
Svakako je potrebno i preuzeti offline karte za regiju koju istražujete jer možete ostati bez interneta i signala, posebice u Namibiji, a samim time ostanete i bez orijentira usred ničega.
Je li bilo trenutaka kada ste pomislili: ‘Zašto sam se upustila u ovo?’ ili je sve teklo po planu?
- Ne, nije bilo takvih trenutaka jer svako iskustvo smatram još jednom lekcijom. Prihvaćam i ono dobro i ono loše kao još jednu čar putovanja, iako stvarno nismo imali problem. Znala sam što očekivati jer sam se detaljno informirala. Dogodio mi se tek mali propust prilikom ulaska u kamp Nacionalnog parka Kruger. Naime, mislila sam da na ulazu kupujemo karte i samo uđemo, a zapravo smo trebali unaprijed rezervirati svoje mjesto jer puštaju samo određeni broj vozila, pogotovo u sezoni kad smo mi išli. Nasreću, ponovno smo uspjeli ući, a sve ostalo je funkcioniralo ‘kao po špagi’, što bi se reklo.
Koja je najveća lekcija koju ste naučili na ovom putovanju?
- Prvenstveno sam o sebi naučila da mogu kampirati! Zaista sam ponosna na sebe kako sam to lako izdržala, a nisam mislila da će biti tako. Ovim putovanjem sam potvrdila nešto što sam već i znala – koliko smo mi ljudi mali naspram veličanstvenosti prirode te koliko prelijepih mjesta ovaj svijet ima za ponuditi i istražiti.
Što biste savjetovali svima koji razmišljaju o sličnom putovanju Afrikom?
- Ako ste avanturističkog duha, nemojte oklijevati – upustite se u ovu avanturu! Pritom morate imati i dovoljno vremena jer ovo putovanje zna biti naporno. Naime, često se selite s jedne lokacije na drugu i stalno nešto razgledavate, no isplati se. Svakako se informirajte i o cjepivima, pravilima vožnje i međunarodnim vozačkim dozvolama, vizama, a zapratite i moj profil @zivot_lutalice gdje vas o svemu tome informiram. Onda se mirne duše prepustite toj avanturi i dopustite da vas afrička priroda oduševi!