'BILI LIBAR' U SPLITU: 'S ovom strašću i pameću potpisao bih da ne bude prvak, al' da ostane naš klub'

Fotogalerija (29)

Puni amfiteatar Doma mladih ispratio je promociju knjige 'Bili libar' autora Borisa Dežulovića u izdanju Telegrama. 

Dežulović je, nogometnim rječnikom, zabijao golove uz asistenciju urednika Aleksandra Holige, novinara, književnika i kolumnista Jurice Pavičića te Ante Tomića i voditelja Akademije 'Luka Kaliterna' legendarnog Bore Primorca. Publika je asistencije i driblanje ispraćala pljeskom i ovacijama. 

- Moj imenjak Boro će sada saznati pravu istinu, 43 godine je bio siguran da je prvi strijelac na Poljudu, ali nije, ja sam. Radio sam na gradilištu kao klinac od 15 godina i s kolegama iz Zagreba, Hidroelektrom smo igrali prvu utakmicu. Bilo je to u rujnu 1978.godine i strijelac povijesnog prvog gola iz penala sam ja. Boro je godinu dana kasnije - nasmijao je Dežulović u startu.

Jedno poglavlje u knjizi Bili libar je inače, posvećeno Primorcu, 'Svi Borini penali'. 

Primorac je kazao kako mu je drago što je dio bogate povijesti i sadašnjosti Hajduka. 

- Drago mi je da je oživio i da se život vratio - rekao je Primorac.

Nasmijao je odgovorom na opasku Dežulovića da se rodio legendarni hajdukovac u Mostaru danas da bi igrao za Dinamo.

- Ma je, kad sam otišao u Hajduk, nitko nije govorio sa mnom - ispalio je Primorac.

Otkrio je i da nije pogledao utakmicu s HSV-om niti će. 

Dežulović je odgovorio i na 'prozivke' Pavičića zašto je promocija bila u Zagrebu.

- Zato šta je Hajduk malo veći klub od svih, pa zamislite da se o dinamovcima promovira negdi drugo - zabio je Dežulović.

Na spomen Joška Jeličića na zagrebačkoj promociji, prolomili su se zvižduci. Još jedan dokaz prave, iskrene i istinske navijačke atmosfere kako i priliči kad su vječne ljubavi u pitanju.

Bocnuo je Holiga Antu Tomića koji je poznat kao nenavijač Hajduka. Pitao ga je što radi tu. Tomić je, inače, napisao i predgovor Bilom libru.

- Došao sam da se nasmiju, kao potpuni neznalica. Brat sin i žena su fanatici, ja ne.

Rekli bi da sam zakinut, ali ja bih prije rekao da sam blagoslovljen - duhovito je krenuo.

Prisjetio se i kako se ovo proljeće vraćao s Marjana i shvatio kako se igra 'neka utakmica'.

-  Čujem stadion ključa. Privuče mi pažnju ta atmosfera i poslije  otvorim portale i vidim m da je utakmica s Hrvatskim dragovoljcem a rezultat 1:1. Mislim se kako navijačima malo treba, navijati za Hajduk ima smisla ka i sada za Đogaša - iznosio je Tomić.

Rekao je i da mu je teško shvatiti, ali da je čitajući Dežulovićevu knjigu shvatio o čemu radi. Posebno je naglasio kako mu se sviđa poglavlje o Livaji.

- Prekrasna je knjiga, o odrastanju,  društvena kronika i politička knjiga, ali prije svega, ljubavna priča. Ipak, u disfunkcionalnoj vezi gdje tebi subjekt ne uzvraća ljubav. Ti si uglavnom nesretan, ima rijetkih bljeskova sreće, ali većinom si ispunjen jadom, ali baš ti trenutci koji su te ubili, ti ih se najviše sjećaš. Ova knjiga je meni najdraži trofej - opisivao je Tomić.

Dežulović je plastično opisao bit.

-  Beznadan, ali živi vječno, to je koncept vječnosti, nada. Nisi ti prvi koji je usporedio s ljubavnom vezom. Kad se infetaš klubom, fenomen je u tome da se nikad ne mijenja. Nikad nitko nije promijenio klub za koji navija. Minjaš ženu, a klub te i više ojadi i dublje nego žena. Nemam objašnjenje, ali to je to, neobjašnjivo - slikovit je autor.

Pavičić je ustvrdio da je ovo najbolja knjiga o navijanju i da demontira klišej o velikom klubu koji je pao.

 - Pokazuje da je imao turobna razdoblja, 60-ih godina prošlog stoljeća, kad se spašavao na razne legalne i 'barem dva nelegalna načina', kako si napisao - zaključak je Pavičića.

Dežulović je asistirao kako su i ti igrači i dalje naši totemi, a sedam godina su se čupali za ostanak u ligi.

- Hajduk je zapravo uspješan, po broju članova, prosjeku navijača na utakmicama. Boro piše o klubu koji je uspješan u tome što je zadržao pupčanu vezu sa zajednicom, da nije korporativan što se na Balkanu pretvori u Mamića - kazao je Pavičić.

Opservacije je podvukao s tri velika 'Ne!' u Hajdukovoj povijesti: jedno je NDH-u, drugo preseljenje u Beograd i na koncu ideji privatiziranog korporativnog nogometa.

Opisivajući značenje današnjeg Hajduka, Dežulović je rekao da je fešta osvajanja Kupa bila veća od kultne titule 1971.godine.

- Tri dila Torcide ne pamte posljednju titulu. Split je specifična sredina, sve se više generira euforija, to je za promatranje na psihijatriji - nasmijao je Dežulović.

Split je od 50-ih i kao grad bio jak, dodao je, imao je prvake u gotovo svim sportovima i odatle i je grandeca o najboljima.

- Shvatio sam iako nije sve u rezultatu, ('Rezultat je trend, ideali su vječni') da Hajduk nije luzerska priča. S ovom pameću i strašću ja bi potpisa da ne bude prvak nikad, igramo malo Europu, dobijemo Dinamo, i to je to, al da ostane naš klub - iskreno je poručio.

Navodeći upravo suprotan primjer, osvajanje titula od strane dinamovaca bez navijača jasno je sažeo:

- Jebeš to!

Holiga ga je još pitao kako je netko tko se bavi demistifikacijom stavova u društvu, uspio odvojiti da u knjizi nanovo posvećuje Hajdukovu legendu, kao da je izradio novu mitologiju kluba 

- Ja jesam profesionalni demistifikator, ali i ovdje se na neki način bavim demistifikacijom mitova. Hajdukova mitološka povijest ima dovoljno mitova za demistificirati da bi mistificirao. To mogu samo veliki klubovi - objasnio je.

Odgovorio je i da dugo nije bio na Poljudu na utakmici, a da dobar dio razloga leži u tome da nije, da se izrazimo eufemizmom, omiljen među Torcidom.

Dodajmo i da je ovom prigodom Pavičić pokazao šal koji mu je majka isplela za utakmicu s Hamburgom.

Za kraj najbolje se poslužiti autorovim riječima o jednoj lijepoj večeri posvećenoj Hajduku i kako je nastao 'Bili libar'.

- Hajduk je veći od života, kad pišeš o njemu nužno ode u književnost. Kad pišeš o dinamu i klubićima to može biti kraća priča. I onda je nekako zvalo da bude ukoričeno. To je negdi ljubavna priča o meni i Hajduku, intimna posveta klubu, tom fenomenu - zaključio je Dežulović.

'Bili libar' je zbirka priča o sportu, Hajduku, ljubavi i vječnom životu, od kojih su neke izlazile na Telesportu i u drugim izdanjima, dok neke dosad nisu objavljene.

Riječ je o tristotinjak tvrdo ukoričenih stranica priča o Hajduku i njegovoj povijesti - od osnivanja kluba, preko njegovih najvećih legendi i mitskih utakmica pa do današnjih dana, Marka Livaje i povratka korijenima ‘narodnog kluba’ kroz Naš Hajduk.