Izazovi slobode na DokuMA film festivalu

Došli smo i do treće večeri na DokuMA film festivalu, posjećenost je velika, gledatelji su uključeni u razne polemike, nebo nad ljetnim kinom nikad bistrije, a sve zbog festivalskog programa i njegovog marljivog organizacijskog tima. Ove večeri, većina dokumentarnih filmova bila je vezana za mlade, kojima se na razne načine uskraćuje sloboda. Bez obzira jesu li to osnovnoškolci u Pakistanu ili sinovi uspješnih očeva u Japanu, dokumentarci se bave djecom koja su zbog nevjerojatnih uvjeta u kojima provode svakodnevnicu, naglo odrasli, a jedino čime preokupiraju svoje misli jest preživljavanje.

U studentskom regionalnom programu predstavljen je dokumentarac legendarnog makedonskog rock benda Mizar, pod imenom Mizar: Zvijezda nade, makedonskog redatelja Marka Dzamazoskog, koji je rado odgovarao na postavljena pitanja publike nakon odgledanog dokumentarca. Doznali smo da je jedan od članova benda, koji je u originalnom sastavu 80-tih doživio vrhunac popularnosti na makedonskoj rock sceni, zapravo otac redatelja filma, čime se pitanje inspiracije instantno odgovorilo.

Prikazan je i zagrebački kratki dokumentarni film redatelja Nikice Zdunjića, pod nazivom Sanja – portret dizajnerice koja svoje unutarnje tegobe manifestira u asocijacije unutar kadra tako da ih publika može doživjeti i interpretirati.

Nakon toga prikazano je još jedno ostvarenje iz danske nacionalne film škole (Den Danske Filmskole) u kojem dva otuđena brata blizanaca koriste formu dokumentarca kako bi zakopali svoje ratne sjekire i uspostavili vezu kakvu su imali tokom djetinjstva. Metaforično gledano, braća predstavljaju dvije strane iste medalje, a koji se zbog ekscesivnog natjecateljskog nametanja razdvojili, pa je jedan brat odmah na početku dokumentarca upitao 'Možeš li to dosegnuti?', misleći na predmet koji bratu pruža za dohvat, no ujedno i referirajući se na sam cilj dokumentarca. Eksperimentalni dokumentarac se zove Carl and Niels, a redatelj je Alexander Lind.

U međunarodnom natjecateljskom programu prikazan je dokumentarac Jennis, nizozemske redateljice Aishe Roberson, koja prikazuje mladog, pomalo zaustalog momka Jennisa koji se pokušava uklopiti u svakodnevnicu, a to uključuje odseljenje od obitelji, pronalazak djevojke i nadasve samostalno razmišljanje. Redateljica ga dokumentira u svakodnevnim situacijama, kako bi dokazala da je uistinu sposoban brinuti se sam za sebe. Jedan detalj njegovog samostalnog razmišljanja pokazuje kako  pomno razmatra poklon za curu, koju želi obradovati. Želi joj kupiti ruž za usne, no kako to nije njegovo polje znanja, prvo se informira preko youtube videa, gdje proučava recenzije pojedinih marki ruževa, kako bi mogao lakše donijeti najbolju moguću udluku u svom izboru.

Jako kratki dokumentarac pakistanskog redatelja Umara Saeeda, pod nazivom The Learning Alliance (Savez učenika), prikazuje surovu realnost troje djece u Pakistanu, koja kako bi preživjela, prikupljaju i prodaju otpad, skupljajući  novce za hranu i edukaciju. 'Život je grozan. Svi nas muče. Tuku nas', priznao je dječak Fareed Ullah. U katastrofalnim uvijetima ujedno uče i engleski jezik, za slučaj da im se otvori mogućnost emigracije u drugu, bolje razvijenu zemlju.

U hrvatskom ostvarenju, We Need Trust (Potrebno povjerenje), redatelj Luka Rukavina pokušava popularizirati klasičnu glazbu. Preko belgijskog projekta, imao je mogućnost popratiti nastajanje koncerta, koji sadrži izvedbe Mozarta, Dvoraka i Shostakovicha. U tom procesu se opisuje svaki detalj, koji će biti zaslužan za uspješan koncert, od trenutka kad publika dolazi u salu, gdje se misteriozno osvjetljeni instrumenti polegnuti na stolice percipiraju 'kao predmeti u nekom muzeju', kako kaže glavni koordinator koncerta, pa sve do prezentiranih poruka na video zaslonu, koji usmjere publiku u određeni način razmišljanja. Muzičari ne sjede tokom cijelog koncerta, nego namjerno mjenjaju poziciju i imaju jako domišljatu koreografiju, kako bi održavali pažnju publike kroz cijeli koncert. Trenutak povjerenja se ukazuje kada se eksplicitno traži od gledatelja da 'Zatvore oči, dok muzika ne prestane', čemu im publika rado udovolji. Kao svaka grana umjetnosti, u koncert klasične glazbe uneseno je dosta razmišljanja, stilskih detalja, metafora i skrivenih elemenata, kako bi se doživljaj slušanja glazbe učinio što atraktivnijim i kako bi se pridobilo nove sljedbenike. U razgovoru nakon ogledanog dokumentarca redatelj je objasnio naum i muku tokom stvaranja uratka, te da je jedini instrument kojeg svira ukulela. Njegov entuzijazam je dovoljan da mu slušatelji ukažu povjerenje, kako bi ih doveo na drugu razinu razmišljanja.

Dugometražni dokumantarni film koji se prikazao u ljetnom kinu je Cobain: Montage of Heck (Cobain: Montaža užasa), američkog redatelja Bretta Morgena (Crossfire Hurricane, 2012.). Inovativni dokumentarac je jako dobro prihvaćen od strane publike, jer sadrži nikad prikazane intimne snimke Kurta i Courtney, te njihove kćeri Frances Bean. 'Kurt je bio hiper, pun energije, uvijek zauzet, skakao je odasvud, konstantno rušio stvari...', pojasnila je Wendy O'Connor. Od kolaža izjava sugovornika u dokumentarcu, redatelj je stvorio slijed događaja, kojeg su pretočili u formu animacije, gdje su gledatelji dobili potpuni dojam osobnosti koja je bila Kurt Cobain.

U kasnim večernjim satima prikazan je danski dokumentarac o dječaku poznatog Sumo borca, te kako se iz poštovanja prema ocu i njegovom ugledu mora boriti sa sramotama poraza na turnirima, te izdržavati fizičke tegobe, kako bi i otac i treneri bili ponosni na njega. Chikara, Sumobryderens son (Sumo hrvačev sin) je ime dokumentarca, danskog redatelja Simona Lereng Wilmonta, koji uspijeva dočarati unutranji emotivni kaos djeteta, koji se ne ponaša kao ostala djeca, čak se rijetko s njima i druži, jer shvaća kako se Sumo 'temelji na tradiciji i poštovanju', te da se mora boriti za poštovanje starijih hrvača. Chikara se ponaša kao odrasla osoba koja donosi važne odluke koje utječu na cijelu njegovu budućnost. Sva sreća da ima oca koja ga podržava i trenira, te mu pruža utjehu kad izgubi natjecanje. Savršena metafora koja predstavlja Sumo hrvanje uključuje vježbanje na terenu uz glavnu cestu pod nadvožnjakom kojeg podupiru dva ogromna masivna stupa. Stupovi predstavljaju borce, koji moraju biti čvrsti i izdržljivi, te oslonac za cijelu tradiciju tog sporta, jer odustajanje je nemoguće.

Zadnji film večeri se sastoji od tri kratka filma sakupljena u jedan omnibus, u režiji više redatelja, o tegobama svakodnevnog života troje afganistanske djece pod imenom Faith – Hope – Afganistan (Vjera – Nada- Pakistan). Naslovi pojedinih segmenta su Walijeva prijateljica, Laylina melodija i Fariduallov slobodan dan. Svaki od njih pokazuje kako se djeca moraju brinuti za dohodak, jer su roditelji nesposobni za rad. Walijeva majka se povukla u dom, te rijetko izlazi, a Laylina majka ju je napustila. Otišla je živjeti na selo i javila se kćeri dva puta u zadnjih 5 godina. Faridullahov otav je sasvim druga priča, jer on ne može raditi, pa posuđuje novac od poslodavca kako bi preživio zimu, no istovremeno zadužuje djecu da rade tokom ljeta kako bi vratili dug, pa nakon toga opet posuđuje novac i tako vječno u krug. Svako dijete ima velike snove – postati doktor, glazbenica ili završiti školu, no gledateljima je jasno da se to neće dogoditi, jer su im uvjeti katastrofalno loši. 'Djeca imaju knjige i olovke, a ja imam lopatu', žali se Faridullah.

Ostala su još dva puna dana projekcija dokumentarnih filmova do kraja DokuMA film festivala. Bila bi šteta propustiti zaista fantastičnu selekciju filmova! Informacije o sljedećim projekcijama možete dobiti na www.dokuma.hr. Pridružite se, popričajte i raspravljajte u ugodnom društvu na jako ugodnim lokacijama Makarske Rivijere.