'Krvavi ban' na Dalmatinskom portalu (6)

Poraženog cetinskog kneza Grgura Šubića sunce je tri dana nemilosrdno pržilo. Popucali plikovi, koji su mu izbili po licu i ćelavoj glavi, pretvorili su se u žive rane. Ali njegovo izmučeno tijelo ionako više nije ćutilo nikakvu bol. Ukliješten i razapet među drvenim gredama bio je izložen ponižavanju i mučenju raskalašene osvajačke vojske i zatečene rulje. Nemilosrdno su ga udarali nogama i šakama sve dok se ne bi onesvijestio. Kad bi nakratko došao sebi, iz obijesti su ga gađali balegom i psećim izmetom. Treći dan je zadovoljstvo u iživljavanju i divljanju naglo splasnulo te nitko više nije obraćao pozornost na nekadašnjega gospodara. Ostavili su ga da skapava od žeđi, izubijana i izranjavana, ponižena, pržena neumoljivim sunčevim zrakama. Andrija iskoristi trenutak nepažnje pijanih stražara i priđe mu. Ogluši se o Nelipićevu zapovijed da mu prije zalaska sunca ne smiju dati vode i prinese mučeniku čuturicu ustima. Hladna tekućina malo ga povrati iz obamrlosti. 

- Gore ... donžon ... kula ... u dvorani, ... visi slika – s naporom šapnu napola oduzeti Šubić. 

- Slika? - pogleda ga Andrija začuđeno. Nije bio siguran bunca li knez i je li pri zdravoj pameti. Tri dana na vrelom suncu i najotpornijem bi udarilo u glavu. 

- Portret crnokose žene ... sjajne ... prelijepe oči ... lice bijelo ... Magda ... - promuca Grgur Šubić.

- Što je s njom?

- Iza slike je ... pretinac. Unutra je tobolac s rukopisima ... i broš. Magdalena mora pročitati ... On ... ne zna da ih imam ... Nelipić ih se ne smije domoći! ... Molim vas ... pripadaju mojoj kćeri ... Mora doznati!

- Pijte! Učinit ću što mogu – prošapće Andrija i okrene se oprezno oko sebe da se uvjeri da nitko ne prisluškuje. 

- Molim vas ... Magdalenu, moju kćer ... zaštitite je! ... Nelipić hoće njezinu krv ... moć ... dugovječnost želi ... Urpirovu krv ... 

Andrija ga je zbunjeno gledao. Nije mogao povezati ni jednu jedinu riječ. Činilo se da je Šubić jako zabrinut za kćer. 

- Kći vam je na sigurnom, Šubiću. Prešla je sa stočarima rijeku i sigurno su odavno stigli pod planinu. Vidio sam je svojim očima.

- Oh! Hvala Svemogućem! Portret ... pretinac ... spasite pergamente ... dajte ih mojoj kćeri ... mora doznati. Nelipić ih ne smije naći! On ... ne zna. Zaštitite ... Magdalenu! – prošapće Grgur Šubić, kratko uzdahne i oprosti se s ovim svijetom.

(Nastavit će se...)

Djela Jagode Šimac mogu se kupiti u online trgovini Super knjižara.