Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Veljko Martinović 'Krvavi ban' na Dalmatinskom portalu (8)
Krvavi ban Piše: Jagoda Šimac

'Krvavi ban' na Dalmatinskom portalu (8)

Donosimo osmi nastavak romana Jagode Šimac objavljenog u izdanju Naklade Bošković

Mladi ban Mladen primio je Andriju u svojoj utvrdi Bribir, nekoliko nedjelja poslije pogreba. Kićenim rečenicama izrazio je najiskrenije žaljenje zbog gubitka neprežaljenoga, časnog i uglednog muža, cetinskog kneza, svoga rođaka, pripadnika plemenitog Šubićeva roda, a onda odmah prešao na događanja u Visinju. Želio je čuti kako je došlo do toga tragičnog događaja. Sa zanimanjem je saslušao Andrijino izviješće o svemu što je vidio i čuo. O rođakovoj smrti nije davao nikakve primjedbe niti postavljao pitanja. Prvenstveno se raspitivao za njegovu kćer. Želio je znati kamo i s kim je pobjegla. Spominjao je cetinske Vlahe, ali se Andrija pravio neupućenim. 

- Vlasi su vašega rođaka Grgura ostavili na cjedilu, svijetli bane. Nisu se pojavljivali, što je i razumljivo, jer su polje nadzirali dragovoljci iz drugih plemena. Jesu li i kad oni odveli djevojku, to ne mogu sa sigurnošću reći. Uglavnom, nije bila u utvrdi.

Prešutio je banu susret na rijeci. I o zadnjoj želji njegova preminuloga rođaka nije izustio ni riječi. Činilo mu se da je i banu, ne samo Nelipiću, najviše stalo da pronađe djevojku. Njezin otac, prije nego je izdahnuo, zamolio ga je da je zaštiti. Iako nije ni polovinu izrečenog razumio, odlučio je po svaku cijenu održati obećanje. Djevojka je očito bila u velikoj opasnosti i on je želio znati od koga i zašto. Stoga je od svoga bana zatražio otpust, navodeći kao razlog velikaške obveze na svome imanju.

Ban ga je pohvalio za učinjeno i spremno, bez puno okolišanja, razriješio službe povjerenika. Izgledalo je kao da ga se i sam što prije želi riješiti. Stoga je Andrija isti dan napustio utvrdu Bribir i zaputio se natrag u Tugomiriće. Put do uvale gdje će ga čekati ribarski leut da ga prebaci kući, na otok Krk, bio je dug. Usput, jašući prema moru, često je rukom opipavao kožni tobolac koji je nosio obješen o ramenu. Htio je u svakom trenutku biti siguran da su zapečaćeni pergamenti, pronađeni u tajnom pretincu visinjske utvrde, skrivenom iza portreta crnokose neznanke, na svome mjestu. Pitao se tko li je bila žena sa slike i u kakvom je srodstvu bila s Grgurom Šubićem. Imala je crnu kosu i sjajne, prelijepe oči. Njezina sličnost sa Šubićevom kćeri potpuno ga je zbunila. I sad, na prsima u unutarnjem džepu tunike, osjeti malu kutiju s brošem. Gurne ruku u džep i izvuče je. Na dlanu je okretao i zagledao veliki zlatni broš. Leptir raširenih krila, ukrašenih ravnomjerno poslaganim kockicama crvenih i crnih dragih kamenčića, bio je zasigurno djelo vrhunskog umjetnika. Po svemu sudeći bio je nepoznate izrade, vrlo star i dragocjen. Kamenčići su međusobno bili ispresijecani i povezani zlatnim žicama, koje su na krajevima krila stršile kao dvije oštre sjajne igle. Njima se, kako je Andrija pretpostavljao, broš pričvršćivao za odjeću. Zaista je poseban, pomisli i sjeti se riječi Grgura Šubića da ga treba pod svaku cijenu sakriti od Nelipića. 

Grgurove riječi bile su mu nejasne i neprestano je pokušavao povezati njihovo značenje. Nije mu to polazilo za rukom pa pomisli kako mu možda djevojka može sve objasniti. Pronaći ću je!, pritom prizna sam sebi da to nije samo zbog predaje očeve ostavštine. Želim je ponovno vidjeti. Moram je pronaći!

(Nastavit će se...)

Djela Jagode Šimac mogu se kupiti u online trgovini Super knjižara.

Vaša reakcija na temu