'LITNJA POEZIJA' Ankorana: Pjesme sam pisala kao popis razloga zašto se vratiti u Dalmaciju

Društvenim mrežama odjeknula je 'litnja poezija' s potpisom Ankorane. Dvije godine kasnije ukoričena je - i po mnogočemu je posebna.

- Osim što su pjesme u zbirci pisane na dijalektu i što su ih dosadašnji čitatelji svrstali pod žanr 'litnja poezija', jedna od posebnosti je i činjenica da je autorica ova zbirke htjela ostati anonimna. Zbog toga na naslovnici stoji samo naslov zbirke - Ankorana, što u prijevodu znači 'usidrena' - pojašnjavaju iz naklade Fragment. 

Misteriozna Dalmatinka ne skriva zadovoljstvo što su njene pjesme iz virtualnog svijeta prenesene na papir. U intervjuu za Dalmatinski portal otkriva prve dojmove čitatelja, koliko je ona zapravo Ankorana, u kojim je okolnostima nastala i je li možda uglazbljivanje njene poezije sljedeći korak.

Na samim počecima profila Ankorana u jednom je intervjuu rekla kako knjigu nema u planu te da će dobro razmisliti o njoj ako dođe prilika za to jer joj se 'ne da nekome nudit i prodavat svoj gušt pa poslije gledat masakriranje'. Ipak, nešto se promijenilo.

- Da, istina, kad sam krenula s profilom na Instagramu, bila sam ugodno iznenađena reakcijom ljudi i bila sam zadovoljna onim što sam osmislila - poezijom koja se lako dijeli i svima je dostupna. Nisam razmišljala o zbirci, a i bilo mi je lijeno uhvatit se pregovaranja s izdavačima koji bi remetili 'ono nešto samo moje'. Ipak, čitatelji su počeli tražiti tiskane pjesme, a ja sam imala veliku sreću da sam odmah kliknula s nakladom Fragment koja je poštovala apsolutno sve moje želje i više puta pokazala da im je autor na prvom mjestu. Pa zašto ne, pomislila sam, i sada sam sretna jer su čitatelji sretni i jer će pjesme ostati u nekom ipak trajnijem obliku - kaže nam autorica.

Na Instagramu i ostalim društvenim mrežama broji par tisuća pratitelja koji lajkaju, dijele, komentiraju i, ako je suditi po reakcijama, 'osjećaju' njenu poeziju. Doznajemo kako su oni reagirali na zbirku.

- Prvih sat vremena nakon što je objavljeno da je zbirka u pretprodaji moji profili na društvenim mrežama bili su doslovno zatrpani porukama ljudi koji su zbirku momentalno kupili. Ne mogu dočekati da svi dobiju svoj primjerak i da ovo ljeto po plažama uživaju u 'litnjoj poeziji' - navodi Ankorana.

Posljednjih je godina književnost itekako prisutna na društvenim mrežama. Njeni stihovi popraćeni su pomno odabranim fotografijama. Budući da je estetika, osobito na Instagramu kao njenoj primarnoj platformi, izrazito važna, objašnjava nam u kojoj joj je mjeri pomogla u pronalasku puta do čitatelja, a koliko su za to zaslužni neki drugi segmenti. Evo što kaže na to mogu li samo pjesme biti dovoljne uzmemo li u obzir prirodu društvenih mreža - brojnost i raznovrsnost sadržaja ondje:

- Instagram je platforma koja se većinom oslanja na vizualni sadržaj. Odmah sam znala da će mi, da bih privukla pozornost, trebati i efektne fotografije uz tekst. I mislim da sam bila u pravu, da je to uistinu pomoglo prepoznatljivosti profila. Naravno, ne mogu ne spomenuti da su autori većine fotografija koje koristim baš moji pratitelji tako da i oni na neki način sudjeluju u kreiranju sadržaja. S druge strane, čitatelji knjiga su strpljivi čitatelji, oni su navikli oslanjati se na sami tekst i nadam se da će im samo on biti dovoljan. Ako ne bude, onda kao pjesnikinja nisam uspjela - zaključuje pjesnikinja.

U zbirci je poručila da se čitatelj ne treba opterećivati njenim imenom. 'Ionako smo se možda već upoznali. Možda si me sreo ujutro u 8 na plaži, dok kupujem breskve na pazaru, možda si me čuo kako se nakon dvije čaše vina preglasno smijem za susjednim stolom u restoranu', kazala je. Odlučila je, dakle, zadržati svoju anonimnost i u novoj fazi stvaralaštva - uskratila je ime i prezime čitateljima, ali ipak, naglašava, dala im je dio sebe, onog što stoji iza imena i prezimena, u stihovima. 

- Danas je zadržati privatnost rijetka, ali meni jako bitna vještina. I da, kao što sam u jednoj pjesmi napisala, 'ja sam jedna obična, prosječna žena', moje ime stvarno ne bi trebalo ništa značiti čitatelju. Ja jesam Ankorana, i u većini pjesama govorim o svojim iskustvima i emocijama, ali u nekim prisvajam i tuđe, nešto što me inspirira, zato govorim da pjesme nisu samo moje nego pripadaju svima. I meni, i ljudima čije me priče pokreću i čitatelju koji s njima suosjeća - njen je odgovor na pitanje koliko je ona Ankorana.

Iz Fragmenta navode: 'Pjesme su zbog lakšeg snalaženja podijeljene u tri dijela. Prvi dio čine pjesme napisane uz more, pejzažne, kako kažu djeca u školi, vezane uz Dalmaciju i sve njeno fizičko. Drugi dio čine pjesme napisane u kužini, centru kuće, a pisala ih je žena o sebi, djeci i obitelji. Treći su pak dio pjesme napisane uz kantunal, u krevetu, i one govore o onome o čemu ne govorimo svakome i svugdje - o ženskom i muškom'.

Opjevala je kroz ta tri dijela jednostavnost 'litnjeg dana u Dalmaciji' i - ljepotu života u tom danu, što je i sama u više navrata isticala. Zanimalo nas je kako uspijeva zadržati fokus upravo na ljepoti kad i sama progovara o mučnim trenucima kojih svakodnevica nije lišena poput one u pjesmi 'Moje dite' ili pak o čežnjama poput one u pjesmi 'Ne mislin na te'.

- Zadržavam fokus na onom pozitivnom. Drugačije ne bih znala živjeti. Naravno da je život kompliciraniji od litnjeg dana, donosi nam i ono mučno, ali na kraju sami odabiremo na što ćemo se fokusirati. Mene pokreću oni dobri momenti u životu i o njima volim pisati - ističe Ankorana.

U više pjesama ('Doli', 'Razglednica', 'Prolazin Zrinjevcen, dotiče me more'…) progovara o onima koji su u jednom trenutku potražili svoje mjesto pod suncem negdje izvan 'Planeta Dalmacije', ali i o nostalgiji za tim izgubljenim, kako ga naziva, 'blagoslovom'. Ankorana otkriva da se ideja za nju rodila dok i sama nije živjela u Dalmaciji. 

- Pjesme sam pisala kao popis razloga zašto napraviti tu veliku životnu promjenu i vratiti se kući. Sve ono što mi je darovano rođenjem u Dalmaciji većinom sam uzimala zdravo za gotovo, tek kada sam napustila takav stil života shvatila sam koliko sam živjela 'lipi život'. Uostalom, pitajte pomorca i studenta što misle o nostalgiji - pojašnjava.

Budući da je glazba sastavni dio Dalmacije i života o kojem piše, a i, kaže nam, njena druga strast koja je često inspirira, možda bismo mogli očekivati i uglazbljivanje njene poezije.

- Mnogi čitatelji su mi se javljali s porukama da dok čitaju moje pjesme mogu čuti pozadinsku glazbu pa se počelo razmišljati o uglazbljivanju - navodi autorica.

Kroz smijeh dodaje da bi Zorici Kondži pristajali njeni stihovi. 

Izlazak zbirke, doznali smo nedavno na njenom Instagram profilu, proslavit će u društvu najbližih uz bocu vina jer zbog njene anonimnosti nije moguće organizirati promociju. A kakve bismo proslave još mogli očekivati kada je Ankorana u pitanju?

- Stvarno ne znam što me čeka, ništa nije vrijedno forsiranja. Sada ćemo dobro proslaviti izlazak zbirke, a nakon toga možda skroz promijenim stil pisanja, možda se prebacim na prozu, a možda više ništa ni ne napišem. Pomalo, ne smijemo zanemariti ni uživanje u ovom ljetu - poručuje pjesnikinja.