NEDJELJNA ĆAKULA Leo Nikolić: Turistima mi je Dioklecijana najdraže opisivati kao osobu koja objedinjuje Billa Gatesa i Vladimira Putina

Povodom Međunarodnog dana turističkih vodiča, koji se obilježava 21. veljače, popričali smo s predsjednikom Udruge turističkih vodiča Split. Naš sugovornik, profesor povijesti umjetnosti i turistički vodič, Leo Nikolić, ispričao nam je zanimljivosti ovog posla koji sve veću ulogu igra u prezentaciji Splita kao atraktivne turističke destinacije. Rođeni Zadranin, od svoje sedme godine živi u Splitu...

- Već od osnovne škole odrastao sam na Marjanu, iskustvo baštine je moje osobno iskustvo odrastanja u Splitu. To je bilo jedno polje moga interesa, tako da nije bilo čudno, nakon gimnazije da studiram Povijest likovne umjetnosti što sam kasnije i završio. Komplementarno s tim, kada sam bio apsolvent, završio sam tečaj za vodiča. Diplomirao sam '84., a zanimljivo je da to nisam radio sve do 2005. godine.

Zbog čega niste radili?

- Moja karijera je otišla u nekom drugom pravcu. Uvijek sam bio multidisciplinaran, s različitim interesima, tako sam u to vrijeme prešao u smjeru dizajna, kasnije grafičkog dizajna. Imao sam projekte na kojima sam radio ne samo u Splitu, nego i drugim dijelovima Hrvatske. Iz iskustva u grafičkom dizajnu, logičan slijed je bio tisak u novinama. Došao je poziv '91. iz Slobodne Dalmacije, znameniti urednik tada je bio Joško Kulušić, svaki novinar u gradu se kune u tog čovjeka. Osjećao sam se tada kao u New York Timesu, zahvaljujući Kulušiću koji je tu novinu podigao na visoku razinu. Novina se tada prodavala u sto tisuća primjeraka, to su nezamislive naknade. Godinu
dana nakon, prešao sam u Nedjeljnu Dalmaciju kao urednik, to izdanje je imalo tiražu 50 tisuća, što je tada bio jedan od najutjecajnijih tjednika u zemlji. Tu se stvorio sjajan tim, koji je kasnije poklekao pod političkom privatizacijom. Država nije mogla dopustiti jedan takav medij da funkcionira u jednom mainstream prostoru. Međutim, rezultat Tuđmanove želje za još većom kontrolom nad medijima je bizaran, jer je kao posljedica nastalo neželjeno dijete - tjednik Feral Tribune koji ga je nakon toga još oštrije i dosljednije kritizirao.

Tada ste prešli u Feral...

- Kao grafički urednik sam 15 godina radio na tom projektu, koji je po meni bio najvažniji medij ovih prostora i zasluge za hrvatsku demokraciju su nemjerljive, iza toga stojim i dan danas. Cijelo vrijeme bavio sam se teorijom arhitekture i urbanizma, kao i dizajnom, 90-e sam napravio cijelu seriju plakata za tehno partyje u Splitu... Dakle, imao sam više interesa...

Stigli smo do 2005. kada ste se počeli baviti poslom kojim se danas bavite već dvanaestu godinu.

- Turizam u Splitu je pomalo počeo dolaziti, osjetio sam potrebu da izvršim tranziciju iz jednog u drugo zanimanje. Nakon 2008. godine, kada sam prestao raditi u Feralu, moj posao grafičkog urednika je prestajao postojati. To je kreativan posao na razini filmskog režisera koji traži dosta kompletnu osobu, a praktički nestao je s tržišta. Danas imate dnevne novine koje su potpuno isto složene i izgledaju identično, kako uređenjem, tako i temama. Više nema oblikovanja u dizajnu, već imate industriju.

Sjećate li se prve ture koju ste vodili?

- Kako ne, jedan par iz Novog Zelanda. Tura je trajala nekih sat i pol, odmah sam se osjećao kao riba u vodi. Dolazili su brojni moji prijatelji u Split, sve te ljude sam na neki način vodio kroz ovaj grad koji mi puno znači, pa sam i tom paru govorio osobno iskustvo i nisam osjećao da mi je to prva tura. Prvu godinu sam ipak znao osjetiti malu tremu kada sam vodio veće ture, ali je ona nakon dvije 'šetnje' nestala.

Danas, nakon više od desetljeća, koliko se usluga turističkih vodiča mijenjala?

- Moram kazati jedan aksiom, ni jedna godina nije ista. U ovih dvanaest godina mogu kazati kako se klijenti mijenjaju, agencije, aranžmani, stalna je fluktuacija i ništa gotovo nije kao lani. Nema pravila, Split se jako promijenio kao i turizam u gradu. Predajem na Visokoj školi Aspira, mladim vodičima volim kazati kako su svi podaci provjerljivi u realnom vremenu. Dakle, sve je provjerljivo u par sekundi i vi ste tome potpuno izloženi. Traži se poznavanje bazičnih podataka, a svaki je vodič na svoj način drugačiji. Mi smo autori, čak se i borimo za autorski status. Svatko ima drugačiju prezentaciju i pristup. Ima vodiča koji to pretvore u šalu, sarkazam i ironiju.

Kako bi opisali svoj narativni stil?

- Kod mene je u okviru regularnog vođenja s dosta analitičkog pristupa jer je moje poznavanje ipak dosta veliko. Imam dosta individualnih tura koji ovdje dolaze apsolutno pripremljeni, recimo američka viša klasa su visoko obrazovani intelektualci, poznavatelji europske kulturne baštine, u tom kontekstu i dalmatinske. Ljudi dolaze pripremljeni, očekuje od tebe više od pukih informacija, zainteresirani su i kada vide visoko znanje tada znaju da su za svoj novac dobili najbolje.

Što Vam je u tom stilu omiljeno?

- Ono što mi je omiljeno je povući paralele s 305. i 2017. godinom. Dakle, redovito stavljati u kontekst Dioklecijana kao osobu koja u sebi objedinjuje jednog Billa Gatesa ili Vladimira Putina, kao simbole političke i financijske moći ovog vremena. Stvari kada stavite u današnji kontekst dobro funkcioniraju. Promjenu paradigme u vrijeme Dioklecijana, kada iz jednog poganskog sklopa prelazi u novokršćansku paradigmu, to je politička promjena usporediva s promjenom odnosa SAD-a i Irana, to oni razumiju. Rimski imperij je usporediv s Europskom unijom ili SAD-om, to su multietničke, multirasne i potpuno otvorene sredine, Rim je bio takav, osim što je bio jedno nasilno i robovlasničko društvo. Usporedivo je s današnjim političkim odnosima, jedan barbarizam u Siriji je usporediv s nasilnicima kada su se rušili u ovoj palači poganski spomenici, kada su se rušile Dioklecijanove biste.

Gosti koji nam pristižu imaju svoje kritike. Možemo li istaknuti neke pozitivne na račun našeg Splita?

- Ima puno pozitivnih kritika. Gosti koji dolaze nisu pripremljeni na visoku kvalitetu Dalmacije u smislu baštine, urednosti sustava... Primjerice, vozimo se autobusom i gledaju Poljičku cestu i komentiraju kako je grad uredan i čist, dive se cvijeću, žbunju... Njima je Split apsolutno čist grad, dok bismo po meni uvijek mogli biti još bolji. Isto tako, ne očekuju u Splitu ovakvu razinu baštine, to zaista nije naš ego trip 'šta je pusta Londra kontra Splita grada', već je antička baština ključan dio europske povijesti arhitekture. Dioklecijanovi podrumi su najveća kolekcija na relativno malom prostoru svih dostignuća rimske arhitekture i inženjerstva: lukovi, stupovi, kupole, križni svodovi, bačvasti svodovi... Imamo nevjerojatnu kolekciju, da ne govorimo o Peristilu, velikom i malom hramu... Gosti to ne očekuju, pogotovo ako je dva dana prije primjerice bio u Rimu.

Ima li još čestih pozitivnih reakcija?

- Česta povratna reakcija je oduševljenost profesionalnom uslugom, prije svega što svi govore engleski jezik, od specijaliziranih turističkih djelatnika, djelatnika u trgovini, taksista... To je nešto što ćete teško pronaći u nekim drugim državama, a očito znači posjetiteljima. Zatim, aspekt sigurnosti, gdje sami postanu svjesni da mogu apsolutno u bilo koje dana i noći sigurno šetati gradom.

Jesu li pak zamjerke turista identične onima domaćeg svijeta?

- Identične su, kazat će da je trash pizza cut, brza hrana, istočni zid palače, prometni kaos u luci, prije svega bezočna turistifikaciju u jednom turističko-agencijskom-ugostiteljskom sklopu. Ovdje imate drske cijene vode po 15 kuna za pola litre, imate najniži nivo prehrane koji ruši restoranima ugleda, imate cijeli niz 'uniformiranih' suvenirnica zbog kojih nestaju butige koje su trebale biti ekonomski potpomognute, nestaju sadržaji koji su stvarali jedan odličan shopping mall u staroj gradskoj jezgri prije 30 godina. Split je daleko da se dogodi dubrovački ili pak venecijanski scenarij, gdje nemate butige osim za kupiti masku ili gondolu. Potpuna industrijalizacija nije dobra, Split nije blizu tome i treba se dobrim planiranjem sačuvati od toga. Split ima sjajnu mogućnost disperzije prema Saloni i Trogiru, sjajnim UNESCO-vim lokalitetom. Trebamo se razmišljati na makro razini, okolo nas su Šibenik, Krka, otoci, dok je Split taj gravitacijski centar.

Split se stalno mijenja...

- Iako je Split pod određenim pritiskom turistifikacije, ovdje još sve ide harmonično. Palača se mijenja, po mojoj tezi od 305. godine na ovamo. Stalne su promjene jedni se useljavaju, drugi dolaze, konstantan je proces. U Splitu sam od '67. godine, u ovih 50 godina Get i sve ovo se promijenilo tri puta, a za deset godina će se još i više. Potrebno je sačuvati baštinu, ali ne možemo je zamrznuti u jednom vremenu. Okvir ne smijemo mijenjati, taj okvir trebamo paziti. Treba prihvatiti to kao proces i da će se stalno mijenjati. Možda će turizma nestati, možda će ekspandirati i prijeći u skupu kategoriju na razini jednog Monte Carla, to nije nemoguće. Vidimo da dolaze investicije, grade se hoteli, to će rezultirati promjenu politike u letovima, kompanijama, što je danas limit to će kapital doprinijeti da imamo jednu atraktivnu dvanaestomjesečnu destinaciju.

Muzej grada Splita priopćio je da svi turistički vodiči ture iznad dvoje ljudi u njihove institucije moraju voditi isključivo uz audio opremu.

- Meni je žao što se dogodio mali nesporazum, koji je u neku ruku nelogičan. Velike grupe turista, odnosno velike agencije već dugi niz godina imaju audio opremu, moja procjena je da nekih 90 posto grupa je pokrivena opremom. Kolika su smetnja oni bez opreme ja to nisam čuo od gospodina Brace Crnogorca iz jednog puno delikatnijeg objekta kao što je splitska katedrala koja je sakralni objekt i ima veću težinu. Podrumi su velika površina, od 50 prostorija, ako je neko bučan pomakne se u drugu prostoriju i problem je riješen. Mi vodiči smo dosta dobro sinkronizirani i nećemo jedan drugome smetati, ustupimo jedan drugom mjesto. Iz Muzeja su priopćili kako zahtijevaju opremu čim je tura veća od dvoje ljudi, nemamo informaciju hoće li ju oni na ulazu ponuditi. Isto tako ne vidim potrebu da audio opremu imaju manje grupe od pet, šest ili pak sedam ljudi. To su ljudi u krugu od dva metra s kojima se razgovara, nitko tu ne viče, tako da za tu vrstu prezentacije bizarno ju je imati.

Smatrate li da će gosti negodovati zbog toga?

- Turisti koji su VIP, koji plaćaju skupo hotel, restoran, pa i mene kao vodiča, čudno će reagirati na audio opremu. Trebamo i taj aspekt gledati, to su 'razmaženi' gosti i imaju pravo, ako svoj budžet od nekoliko tisuća eura misle ostaviti kod nas, onda očekuju da će u Podrume ući bez audio opreme. Čini mi se da je tu nastao nesporazum, ne želimo ga jer svi skupa trebamo surađivati. Pozivam Muzej grada Splita, konkretno ravnateljicu, da zapravo preispita svoje odluke i neka se konzultira sa strukom. Sljedeća stvar, prije svega, to priopćenje je trebalo biti u rukama agencija, udruga prije svega nema kontakt sa svim vodičima u gradu, mi nismo oni koji bismo to trebali priopćiti. Nova pravila trebaju biti priopćena agencijama. Želim spustiti loptu na zemlju, ne želim da se itko uvrijedi, trebamo jedni druge.

Zanimanje turističkog vodiča sve je atraktivnije, sve je veći broj ljudi koji se tim žele baviti. Hoće li većim brojem doći do manje kvalitetnih, možda i manje educiranih vodiča u gradu?

- Edukacija je na postojećem nivou kakva je u zakonu, više puta smo pričali o tome kako bi ona trebala biti šira i obuhvatnija, to će biti dio radne grupe koja priprema novi zakon i mislim da će doći do izmjena. Ono što je interesantno u ovom poslu, možda rijetka sfera je da tržište radi svoje. Kod turističkih vodiča nema zaposlenja po stricu ili po babi, vrlo brzo otpadaju oni koji se ne snalaze i ne poznaju materiju.

Danas je ipak sve podložno komentarima nakon dobivene usluge...

- Sve je transparentno, svaka reakcija, bilo pozitivna ili negativna. Godišnje na tržište izađe 50 novih vodiča, a na tržištu saživi njih pet do šest. Potrebna je velika brojka vodiča u sezoni, osim stalnih, veliki broj ljudi je to usputno zanimanje.

Koji se jezici najviše traže kod nas?

- Engleski je apsolutno dominantan, od ostalih talijanski, španjolski, francuski i njemački. Engleski jezik je 90 posto, to je globalni jezik, a to je značajno drugačije nego prije 30 godina.

Populacija koja koristi usluge turističkih vodiča?

- Najčešća su srednja i starija dob, dakle od nekih tridesetak godina pa na dalje. Zatim visoko obrazovani i educirani ljudi, potom platežno moćni. Među mlađom populacijom je velik interes za adrenalinskim sadržajima i izletima, ali ponovio bih kako u ovom poslu nema pravila. Dakle, najelokventnije sugovornike sam našao među mlađim osobama i opet se potvrdilo kako je pravilo da nema pravila.

Bliži se Međunarodni dan turističkih vodiča, kako ćete ga ove godine obilježiti?

- Organiziran je skup vodiča na Peristilu, 21. veljače, organizirali su ga neovisni vodiči iz grada i neki od članova naše udruge i mi smo naravno pozvali naše članstvo da se pridruži tom skupu. Naša udruga od 11. do 28. veljače organizira besplatne akcije 'Mukte po palači' gdje svakoga dana kreće tura i razgledavanje povijesne jezgre Splita uz pratnju licenciranih vodiča. Prošlogodišnja akcija imala je izvrsne rezultate i odaziv, a građani se još uvijek imaju priliku prijaviti na e-mail akcije (mukte.po.palaci@gmail.com) i doživjeti to iskustvo.