'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Je batina iz raja izašla, al' ne baš svaka

O AUTORU: Vedran Kukavica (Imotski, 1965.) profesor je filozofije i diplomirani lingvist nastanjen u Zagrebu. Bio je urednik i novinar u gospodarskim redakcijama u mnogim hrvatskim tiskovinama, povremeno prekidajući novinarsku karijeru baveći se marketingom i odnosima s javnošću u bankama i korporacijama. Radi kao televizijski novinar i ekonomski komentator.'Ja nisam Švabo' njegov je prvi roman.

IZ SADRŽAJA: Zar je moguće da Eugen Udo Schläger, strojarski inženjer, prvak Trudingera u orijentacijskom trčanju, ljubitelj leptira, uopće nije Švabo?! Nakon smrti majke, Udo kreće tragom njezina pisma u kojem mu ona priznaje kako je njegov pravi otac Tvrtko Batina iz mjesta Batina u Hrvatskoj, u Dalmatinskoj zagori.

OSVRT: Ja bih od kraja: ovu knjigu vrijedi pročitati. Izvrstan je to, i duhovit i emotivan roman koji sadrži pravu priču iz Dalmatinske zagore, ispisan jezikom koji objedinjuje i stare i nove izraze, koji će sačuvati od zaborava puno običaja, izraza, rečenica.

Pa zašto onda tek dva pljeska?

Manji razlog je pretrpanost duhovitim izrazima jer 'što je prislano ni mački nije drago' i ne mora se cijeli humor dalmatinskog krša zbiti u jednom djelu. 

Drugi, puno veći razlog koji smanjuje ocjenu je zbog autorskog ega. 

U dvojbi sam, ima li autor pravo uništiti svoje djelo? Znam da u zakonima postoji izraz 'pravna osobnost', vlasnici ne smiju nauditi svojoj kompaniji, znam da ni roditelj nema pravo nauditi djetetu, pa smije li autor upropastiti svoje?

U ispisivanju romana prvijenca, autor se toliko opio idejom da mjestu da ime Batina pa i ljudima koji tamo žive - Batine, a zatim krenuo u sve moguće deklinacije i pridjeve koji sadrže tu riječ da ih je na oko 270 stranica romana ubacio skoro 500, a 'bati' kao korijen u preko 900 riječi. I bez obzira je li nigdje nikog iskrenog nije bilo da ga zaustavi ili nije želio čuti, odgovornost ostaje na njemu.

Ta preučestalost 'batina' je roman napravila skoro nečitljivim i da bih došao do kraja, već od trećine romana sam odlučio svaku rečenicu čitati bez te imenice. Tek tada sam došao do esencijalne ljepote kojom bi 'Ja nisam Švabo' odisao u možebitnom ponovljenom i popravljenom izdanju. U samoj priči je ostalo i nekih 'slijepih ulica', no one se u prvijencu opraštaju pa ako možete učiniti što i ja, uživat ćete. 

OCJENA: Popravljenom izdanju bih sigurno dao četiri, možda poklonio i pet zvjezdica, a ovako tvrdoglavo ostajem tek pri dvije batine, ali i pozivom da provjerite, pročitate.