Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Kako nastaju legende o kućama duhova
Timbar na libar Piše: Željko Erceg

'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Kako nastaju legende o kućama duhova

Shirley Jackson: Oduvijek živimo u dvorcu / Godina izdanja 2022. / Vorto Palabra

O AUTORICI: Shirley Jackson rođena je u San Franciscu u Kaliforniji 1916. Kad joj je 1948. kratka priča pod naslovom 'Lutrija' prvi put objavljena u časopisu New Yorker, zgroženi su je čitatelji počeli zatrpavati zlobnom poštom; no ta je priča od toga vremena prerasla u jednu od najznamenitijih kratkih priča američke književnosti uopće. U spisateljskoj karijeri duljoj od dva desetljeća Shirley Jackson napisala je više od dvije stotine kratkih priča, a najpoznatija je po djelima u žanru horora i misterija. 

'Oduvijek živimo u dvorcu' smatra se njezinim remek-djelom. Uz mračne, iskričave romane, pisala je i u znamenitim časopisima objavljivala i blago fikcionalizirane članke o obiteljskom životu sa svoje četvero djece i suprugom, književnim kritičarem Stanleyjem Edgarom Hymanom. Njezina su djela inspiracija nekima od najvažnijih suvremenih pisaca horora i fantastike, uključujući Richarda Mathesona, Stephena Kinga i Neila Gaimana. Shirley Jackson umrla je 1965.

IZ SADRŽAJA: Na kraju sela, u velebnoj kući nekoć otmjene obitelji Blackwood, Merricat živi sama s voljenom sestrom Constance i stricem Julianom krhkoga zdravlja, oboružana preciznim sustavom talismana kojima nastoji očuvati njihov delikatan i dragocjen način života. Jer otkad je Constance oslobođena optužbe za ubojstvo ostatka obitelji, svijet preživjele Blackwoodove ne ostavlja na miru.

OSVRT: Nisam ljubitelj horrora, iako su svi današnji psiho trileri puno strašniji od uobičajenih romana strave, a što se tiče američke književnosti čim mi netko spomene Salingera i 'Lovca u žitu', izbjegavam je barem narednih mjesec dana. 

Sve su to razlozi zbog kojih mi je i gotički roman, kao nasljednik ili podvrsta žanrova strave, uz meni, nažalost dosad nepoznato ime američke spisateljice Shirley Jackson, osam mjeseci ležao na polici. 

Šteta, jer je roman izvanredna, mračna, a topla priča o tome kako nastane legenda o 'kući s duhovima'. No, što je mojih osam mjeseci naspram 60 godina, koliko je trebalo da se ova knjiga prevede i prvi put objavi u Hrvatskoj. Nije ništa bolja situacija ni u drugim zemljama. U Finskoj je prevedena 2018. da bi već 2019. bila nominirana za nagradu Tähtifantasia, koja se dodjeljuje najbolje prevedenim 'fantasy' knjigama u Finskoj.

Biografija autorice je vrlo interesantna. Bila je kućanica koja je svojim kratkim pričama šezdesetih šokirala čitateljsku publiku, a ovaj kratki roman je kasnije poslužio kao inspiracija mnogim redateljima u horor filmovima. 

U vremenima kada je ravnopravnost spolova bila tabu tema, autorica je svojoj junakinji, tinejdžerici, dodala sve osobine opsesivno-kompulzivnog poremećaja, ali i istakla razumijevanje koje se u obitelji pokazuje za takvo ponašanje unatoč nevoljama koje ono stvara. 

Unijela je Shirley i kritiku društva koje ismijava i u masi proganja 'neobične' jer se boje, kao i kritiku onih kojima je samo osobna korist u mislima. Kao majstorica kratkih priča, puno je toga izrekla u tek dvjesto stranica, zadržavajući sve elemente napetosti sukladno žanrovskim pravilima. Dvorac. Duhovi. Misterija. Atmosfera.

Zapravo je atmosfera u selu i kući ono najbitnije jer očekujete li psihološki triler, nerješive zagonetke, zaplete, jurnjave, kasapljenja tijela i slično, preskočite. Meni je početak čak bio i dosadan, dok nisam shvatio način na koji je trebam čitati. A s obzirom na to da  teško odustajem i prekidam čitanje, poslije sam uživao u svakom trenutku.

OCJENA: Kao i obično, ne mogu si pomoći kad autor/ica u svome djelu pokaže iskrene i tople emocije, pogotovo unutar obitelji. Cijela simbolika dvorca je zapravo sjajna analogija s ulogom obitelji u podršci najslabijoj karici i zbog toga šaljem jedan veliki desetoručni aplauz.

Vaša reakcija na temu