'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Priča o borbi za spas mačjeg života i mijenjanju sebe

O AUTORU:

Rođen 1981. u Osijeku. Piše poeziju i prozu. Pobjednik FEKP-ova (2017.) i Arteistova (2018.) natječaja za kratku priču. Prevedene pjesme objavljene su mu u časopisu Fantom slobode u okviru panorame hrvatskih autora na francuskom jeziku. S poezijom i prozom zastupljen u nekoliko antologija. Prevodi s engleskog. Urednik, prevoditelj i autor u časopisu Nemo.

Objavio: Netko nešto ništa (poezija, 2010), Bilirubin (poezija, 2011), Vidiš kako je lijepo (poezija, 2012), Tri mrava (poezija, 2013), Najbolje je da se ne javljaš (poezija, 2014), Mrtvom je jasno (poezija, 2017) i Ljepše izdaleka (roman, 2021). FIP (roman, 2024.) je njegov drugi roman.

IZ SADRŽAJA:

Protagonist ovoga romana vraća se iz inozemstva, zasićen digitalnim svijetom i biznisom kojim se uspješno bavio, upropašten uglavnom po svojoj autodestruktivnoj volji, vraća se u Panoniju, groblje takvih junaka od romantičnog realizma do balaševićevskih boema, svih tih nositelja ćeifa i muške stigme, no tu se on, Zrinušićev junak – u povratku – nekako okreće. Slučajno, jer krene brinuti za životinju iz svog okoliša. Slučajno ili ne, on postaje sasvim drugačiji junak.

OSVRT:

Preskočit ću dojam da mačke u literaturi imaju više pozornosti od pasa, najboljih čovjekovih prijatelja. A ponovit ću zašto mi u stanu trenutačno nemamo kućnog ljubimca? Baš zato jer ih, kao i većina onih koji s njima dijele život, doživljavam vrlo ozbiljno, a ne kao element za zabavu. Imali smo hrčke i zlatne ribice; priča je uvijek bila ista, prolazio bih kraj kaveza ili akvarija i ponavljao: 'Što li si ti Bogu skrivio da moraš biti u tom zatvoru?'. Svako uginuće oplakivao sam kao člana obitelji, stoga sam i prvi susret sa Zrinušićevim likovima doživio prilično emotivno.

Vjerujem da će se mnogi pronaći u razvoju Zrinušićeve drame u kojoj glavni likovi, Rudi, mačak lutalica, i Neven, hrvatski povratnik iz inozemstva, dan po dan spajaju svoje živote u zajednički, ali Rudi obolijeva.

Moja draga prijateljica je donedavno imala u obitelji tri udomljene mačke i dva psa. Nažalost, jedna mačka joj je prije par mjeseci uginula nakon bolesti, a pas se trenutačno bori s karcinomom. I jednu i drugu bolest je proživjela i proživljava s njima, veliki dio vremena provodi kod veterinara, vodi ih na terapije u razne gradove, plaća lijekove, injekcije... i potpuno je razumijem. Sve te životinje njoj ne služe za zabavu, one su joj uz kćer doista članovi obitelji. Baš kao i meni moja djeca. S njima gleda televiziju, priča im dogodovštine, sprema obroke, izlazi, kupuje potrepštine, smije se njihovim nespretnostima i iskreno ih voli.

A kako životinja mijenja čovjeka prikazao je Ivan transformacijom introvertnog povratnika iz inozemstva, Nevena, u osobu koja se zbog Rudijeve bolesti počinje uklapati u sredinu koju je davno napustio. Koji ponovno spaja stare obiteljske, ali i stvara nove odnose sa susjedima ili emotivne s mladom ekološkom aktivisticom Teom u procesu liječenja Rudija.

Najveći dio romana je posvećen FIP-u, zaraznom virusnom peritonitisu mačaka (Feline infectious peritonitis), tzv 'mačjoj SIDI', za kojeg ne postoji djelotvoran lijek, tek eksperimentalni, skupi i sporo dobavljivi. Zrinušić je u roman prenio puno podataka o toj smrtonosnoj bolesti. Žao mi je što knjiga nije snažnije povezana s organizacijama kao što su Prijatelji životinja ili druga društva za zaštitu životinja. Ili ja nisam upoznat s takvom vezom. To bi i njima i knjizi donijelo veći publicitet, a najviše pridonijelo osvješćivanju o tome da su i životinje živa bića s emocijama, potrebama i bolestima.

Baš kao  što je i osvijetlilo priču o dugoročnim rješavanjima financiranja njihovih liječenja, jer procjenjuje se da suživot s mačkom ili psom košta znatno više od 1000 EUR godišnje. U slučaju bolesti troškovi operacija i liječenja se penju i na nekoliko tisuća eura. Pojedine osiguravajuće kuće nude police za psa/mačku ili drugog kućnog ljubimca s uvjetom najviše dva ljubimca po domaćinstvu, a kako su meni prenijeli neki 'vlasnici', sve su one limitirane njihovom životnom dobi. Tako da u onim kritičnim, staračkim danima vaših životinjskih prijatelja, kad ste se već toliko navikli jedno na drugoga police više ne vrijede. Publicitet za potrebu razumijevanja našeg suživota sa životinjama nikad nije višak.

Uz glavnu priču i problemima udomljavanja lutalica, preopterećenosti premalog broja aktivista, unio je Ivan u roman i druge elemente koji simbolički govore o hrvatskoj današnjici. Vrijedi ih zabilježiti iako ih on nije previše razrađivao. To je situacija u kojoj se još uvijek radno aktivan junak odlučio na povratak iz inozemstva u domovinu, i to iz Brazila gdje je odselio, stvorio pa prokartao informatičku firmu. Zaslužilo je ovo i potporu Ministarstva demografije i useljeništva, ne samo Ministarstva kulture. Uz to, Neven se vraća u Osijek kojeg doista premalo primjećujem u suvremenoj hrvatskoj literaturi. Utoliko su i urednik (Robert Perišić, kojem je mačak jedan od glavnih junaka Broda za Issu) i Jana Smrekar koja je potpisana u korekturi ispoštovali pojedine slavonske izraze ili lokalnu sklonidbu imena poput Zvoneta, ali kad malo bolje razmislim - možda se moglo potaknuti autora da ubaci i više 'slavonštine'.

Iako s vrlo životnim dijalozima, stilski je roman prilično suh, povremeno djeluje prejednostavno, dok je kod opisa bolesti predetaljiziran. Poetski sprint i prozni maraton dva su različita sporta, a ne samo discipline. Zrinušić je prvenstveno pjesnik, dok mu je ovo mu tek drugo prozno djelo i ima dosta stvari koje mi se čine nedorečene ili s propuštenom šansom razvoja. A možda bih mislio drugačije da me ne kopka geneza nastajanja: je li autor prvo odlučio pojasniti težinu FIP-a, a Nevena i Teu dodao radi čitljivosti, ili je prvo stvarao roman o povratniku koji se liječi od kapitalističkog života, pa tek naknadno odlučio zaokrenuti kormilo priče prema FIP-u?

OCJENA:

Ako dijelite život s mačkama ili bilo kojim kućnim ljubimcem, ovo vam je obavezno štivo. Još više ako netko od njih boluje i patite s njima. A ako ste spremni na alegorije, jednakom emocijom će vas pogoditi i ako neka, vama bliska osoba boluje od teške bolesti. Vjerujem da postoji puno motiva zbog kojih vrijedi pročitati FIP.

Podržite Timbar lajkom na Facebooku. 

***

Ovaj osvrt je sufinanciran sredstvima Splitsko-dalmatinske županije.