O AUTORICI: Paula Hawkins (Harare, 1972.) petnaest je godina radila kao novinarka prije nego što je napisala svoj prvi roman. Rodila se i odrasla je u Zimbabveu, a u London se preselila 1989. Njezin prvi triler, Djevojka u vlaku, prodan je u više od 23 milijuna primjeraka diljem svijeta. Preveden je na više od pedeset jezika i u različitim se zemljama popeo na prvo mjesto ljestvice najprodavanijih knjiga. Prema romanu je snimljen i hit-film s Emily Blunt u glavnoj ulozi.
Njezini trileri U vodu i Tiha vatra također su se odmah popeli na prva mjesta top-ljestvica bestselera.
IZ SADRŽAJA: Prošlo je pet godina od smrti Vanesse Chapman, podjednako slavne i zloglasne likovne umjetnice. Javnost je Vanessu držala prekrasnom, ali hladnom ženom, briljantnom, ali teškom osobom – osobito nakon što se preselila na udaljeni otok Eris te nakon tajanstvenog nestanka njezina čuveno nevjernog supruga Juliana.
Na Erisu sad živi Grace, Vanessina družbenica, povučena žena koja nevoljko prihvaća odredbe Vanessine oporuke, osoba koja je za sebe zadržala njezine dnevnike, pisma i tajne. Njoj je možda baš po volji što je otok Eris za plime potpuno odsječen od kopna.
Kad u londonskoj galeriji dođe do šokantnog otkrića, na otok stiže agilni kustos Vanessine prve posmrtne izložbe, James Becker. Ali Vanessine tajne ni Grace niti Eris ne žele odati tek tako. Na stjenovitoj obali Erisa, Becker i Grace uhvatit će se u koštac s Vanessinom ostavštinom: ne samo umjetničkim djelima nego i pitanjima: gdje je granica između privatnog života i umjetničke reputacije? Koliko će dugo vješto skrivena laž prolaziti kao istina? Što se to prije toliko godina zaista dogodilo s Julianom Chapmanom?
OSVRT: Plavi sat Paule Hawkins roman je koji mnogi čitatelji nisu dočekali s oduševljenjem – a mene je, usprkos manama, uspio držati do zadnje stranice. Uvijek ističem da ne pišem o knjigama koje mi se ne svide. Čemu? Da vas odgovorim od čitanja? Ne vidim smisla. Ostavim ih nakon stotinjak stranica, probam za par mjeseci opet, pa ako ne ide - ne ide. U ovim drugima uglavnom pronađem nešto što me drži uz stranice. A tada zanemarim one loše aspekte.
OK, nisam čitao 'Djevojku u vlaku' pa ne mogu uspoređivati Hawkinsin rad. Likovi mi nisu prirasli srcu, a kraj me ostavio pomalo zbunjenim – no, snaga romana leži drugdje.
Za početak, uz knjigu sam dobio i pismo Paule Hawkins o kreativnom procesu stvaranja ovog djela. U njemu je navela da su joj glavne inspiracije bile posjeta Cote de Granit Rose, Ružičastoj obali, te izložbi revolucionarne apstraktne ekspresionistice Lee Krasner.
Krasner je naime u jednom trenutku svog života pokidala sve svoje radove, a kasnije od komadića sastavljala nove. Uz to, Paulu je zainteresirala i činjenica da su žene u knjigama o umjetnosti od 1930-ih pa sve do 1990-ih zastupljene minimalno. S time je izgradila i svijet svoje junakinje, 'u kojem su djela slikarica vrijedila manje, rjeđe izlagana i gdje je divljenje, kada bi se izrazilo, često bilo obojeno neprijateljstvom i mizoginijom'.
Ono što drži Plavi sat na okupu i što me nije puštalo sa stranica jesu opisi umjetničkog žara, profesionalnih uspona i padova, te unutarnjih lomova glavne junakinje. Iako se radi o sporom trileru u kojem kraj znamo, a i krivca možemo predvidjeti, stil pisanja podsjeća na Kingovu jednostavnost, a opsjednutost Grace Vanessom ima nešto od Misery ili pak Tomove fascinacije Greenleafom u Talentiranom gospodinu Ripleyu Patricije Highsmith.
Prijateljstva su, uz svijet umjetnosti, ključna riječ romana. Muško - muška, muško - ženska, žensko - ženska, trojna... Hawkins vješto istražuje psihološke obrade neispunjenih očekivanja u prijateljstvima, izdaja, kao i podcjenjivanja na osnovi spola i fizičkog izgleda. Dodajem tome i izvrsno opisanu atmosferu otoka s odsječenošću od svijeta za vrijeme plime ili skidanje zavjese s pozadina svijeta kustosa i galerista. Uz nekoliko sporednih rukavaca u kojima se isprepleću tajne ostalih sudionika, mislim da nema razloga za podcjenjivanje Plavog sata.
OCJENA: Ako očekujete još jednu Djevojku u vlaku, mogli biste se razočarati. Plavi sat nije brzi triler, već sporija i introspektivna priča. Ali ako joj priđete bez tih očekivanja, nagradit će vas bogatim psihološkim slojevima i atmosferom. Od mene – četiri pljeska i preporuka svima koji vole kad triler diše sporije, ali duboko..
Podržite Timbar lajkom na Facebooku.
Ovaj osvrt je sufinanciran sredstvima Splitsko-dalmatinske županije.