'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Reinkarnacija ili transmigracija – što smo bili i što ćemo postati?

O AUTORU: Zoran Predin (1958.) slovenski je kantautor, po horoskopu blizanac, a po duši Balkanac. Zbog njegove provokativnosti i crnohumornih tekstova, čak mu i najveći neprijatelji priznaju duhovitu autorsku izvornost i iskričavu nekonvencionalnost. U bogatoj umjetničkoj karijeri objavio je 45 autorskih glazbenih albuma, tri zbirke poezije, knjigu anegdota Druga žena u haremu, zbirku kratkih priča Glavom kroz zid i romane Mongolske pjege, Bezgrešna i Cirkus Astralis. Redatelj Slobodan Maksimović o njemu i njegovoj karijeri snimio je igrano-dokumentarni film Praslovan. Predin je skladao glazbu za filmove i kazalište, iskušao se u raznim glazbenim stilovima, od rocka do gypsy swinga, i nastupao po cijelom svijetu.

IZ SADRŽAJA: Klara je supruga i vjerna prva čitateljica rukopisa pisca Franca Baumana, samo ovaj put ima nekih primjedbi – to je okvir novog romana Cirkus Astralis Zorana Predina. 'Problematični' rukopis u 'realističnom' sloju melodrama je dvojice partnera, Silvana, legendarnog frizera i Egona, samoživog vlasnika salona Samsara koji je ime dobio zbog stečenih budističkih uvjerenja svoga vlasnika.

Drugi sloj čine inkarnacijske epizode likova koji nisu popili dovoljno vode iz Lete, rijeke zaborava, pa se sada u novim inkarnacijama sjećaju ponečega iz svog prethodnog života zbog kojega pate kao niži oblici postojanja. Tu se prepoznaju i povijesne ličnosti, a priče su svojevrsna opomena iz onostranog.

Treći, epistolarni i po Klari najproblematičniji sloj romana, donosi pisma pobunjenih likova nezadovoljnih svojim tretmanom, koje prevrtljivi i također samoživi autor preko volje uvažava, ali ne baš sve jednako.

Zbog svega toga roman ostaje u fazi work in progress, a čitatelja uvlači u zabavno i aktivno čitanje te promišljanje rukopisa i ideja krnje reinkarnacije.

A nekog od likova će stići i zaslužena, ako već ne inkarnacijska, onda poetička pravda.

OSVRT: Ima neke kozmičke pravde kad obljetnički rođendan 'osvrtniku' padne usred splitskog Pričigina, a baš na taj dan uslijedi promocija romana kojeg ti je izdavač poslao nekoliko dana ranije. Nekako se sve poklopi, kao da ti je knjiga došla kao rođendanski poklon odozgo. A kad još nosi naslov Cirkus Astralis, nije teško pomisliti da je i svemir umiješao prste. Ili Antonija, možda.

Uz one sam koji misle da smo brojne čitatelje u hrvatskoj književnosti izgubili favorizirajući tzv. elitističku književnost, a podcjenjujući zabavnu i žanrovsku literaturu. Osobno sam puno nagrađivanih djela ostavio nakon stotinjak stranica pod motom – nije to djelo za mene. No ja sam nastavio tražiti nešto što mi odgovara, za razliku od onih koji su zaključili – nije čitanje za mene i više ništa nisu potražili.

E sad, nekoliko kontradiktornosti. Pričam o hrvatskoj književnosti, a predstavljam roman slovenskog autora. Dajem podršku zabavnoj literaturi, a Predin se glazbeno najčešće uspoređuje s, ipak hermetičnijim, Arsenom Dedićem. Kako to?

Za početak, Cirkus Astralis je izvorno na hrvatskom jeziku objavio OceanMore, izdavač iza mnogih domaćih bestsellera i nagrađivanih djela (Novak, Karakaš, Periš, Tulić...), a za rukopis je jamčio urednik Kruno Lokotar (koji stoji iza većine nagrađenih djela i autora). Rukopis je sa slovenskog prevela Jagna Pogačnik, Zagrepčanka, međunarodno nagrađivana prevoditeljica i predsjednica brojnih književnih žirija. Pa da ne ulazim u rasprave koliko je čijih zrnaca u procesu, ja bih ovo djelo unio u hrvatsku književnost. A što se tiče Predina i Arsena, valja se sjetiti da je potonji bio među najduhovitijim osobama ovih prostora – vječni cinik i u životu i u stihovima (meni uvijek na pameti Posljednji tango u Đevrskama).

A Cirkus Astralis je upravo ono što je urednik izdvojio za naslovnicu – roman koji duše ne izbavlja, ali zabavlja. Brzo se i lako čita, a među nekoliko okosnica svatko će svoju proglasiti glavnom niti vodiljom. Nekome će to biti razvoj bračne krize autora i supruge (gdje nije teško prepoznati i odnose pisac–urednik), drugima društvena pitanja i problemi istospolnih veza, roditeljskih briga (makar oni bili imućni), skrivanja životnog porijekla ili migracija, trećima magični realizam komunikacije likova s piscem. U ovom zadnjem Lokotar je već skupio pristojna iskustva na Zadnjoj ruci Renata Baretića.

Mene je, ipak, najviše privukla igra s hinduističkom teorijom reinkarnacije i transmigracije – ono vječno pitanje jesmo li već bili na ovom svijetu i tko smo bili ranije, posljedično tko ili što bismo mogli biti u budućnosti. Koriste li nam dobra djela i u reinkarnaciji? Predin taj dio romana pretvara u malu interaktivnu igru s čitateljem, odgađajući otkrivanje povijesnog trenutka i likova kojima posvećuje epizode. Iako sam mnoge prepoznao već nakon prvih poglavlja, bilo je i nekoliko zanimljivih trivia koje su me iznenadile.

Je li ovoliko nivoa previše za samo 150 stranica? Rastrzano? Možda, ali Predin ih drži pod kontrolom jednostavnim stilom, dobrim dijalozima i mjerom humora. Knjiga ne pretendira biti velika literatura, ali ne znači ni da je treba podcijeniti – čitatelju nudi zabavno iskustvo u kojem lako može pronaći nešto za sebe.

OCJENA: Bit će zanimljivo vidjeti kako će Predinova glazbena publika reagirati na duhovit roman, kao i hoće li, primjerice, Tomićevi čitatelji koji očekuju zabavu, htjeti uzeti u ruke knjigu autora potpuno drukčijeg glazbenog pravca. Prihvate li ga i jedni i drugi, Cirkus Astralis bi se mogao naći uz bok Nadi na knjižarskim top-listama. Uzmite, pročitajte, ne riskirajte transmigraciju. Četiri pljeska svakako.

Podržite Timbar lajkom na Facebooku.