'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Univerzalno primjenjiv roman o izbjeglicama, prognanicima i nama devedesetih

O AUTORU: Nebojša Lujanović rođen je 1981. u Novom Travniku (BiH). Pisac je, znanstvenik i predavač. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti te sociologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 2012. iz područja teorije književnosti. Osim pripovijedaka, eseja i književnih recenzija autor je i više od trideset znanstvenih radova.

Radovi su mu objavljivani u domaćim i inozemnim književnim i stručnim časopisima. Objavio je romane 'Stakleno oko' (2007.), 'Godina svinje' (2010.), 'Orgulje iz Waldsassena' (2011.),' Oblak boje kože' (2015.), 'Južina' (2019.) i 'Maratonac' (2020.), zbirku priča 'S pogrebnom povorkom nizbrdo' (2008.), priručnik za kreativno pisanje 'Autopsija teksta' (2016.) te znanstvene knjige 'Prostor za otpadnike – od ideologije i identiteta do književnog polja' (2018.) i 'U rovovima interpretacija – strategija i tragedija nelegitimnog čitanja' (2020.). Objavio je i knjige za djecu 'Kad odrasli zabrljaju' (2021.) i 'U strahu su velike oči' (2022.). Vodi radionice kreativnog pisanja; sudjeluje u kulturnom životu organizirajući književne tribine i festivale. Aktivno trči već dva desetljeća, s petnaestak istrčanih maratona po regiji i europskim metropolama. Živi u Splitu. Otac je Lovre i Lote.

IZ SADRŽAJA: U bijegu od rata jedna obitelj iz Srednje Bosne svoj privremeni dom pokušava graditi u Zagrebu.

Majka, seka, dida i dvanaestogodišnji dječak suočavaju se s mrzovoljom novih susjeda i težinom egzistencije osuđene na humanitarnu pomoć, sve dok jednoga dana majka ne savlada administrativne 'rupe' i suvereno zasjedne na čelo – tvornice Hrvata! Pod dimnjakom te tvornice punom parom proizvode se instant Hrvati i nabavljaju dokumenti koji znače spas. Pa tko to ne bi platio?

OSVRT:  Prije desetak dana, na početku riječkog Sajma knjiga i festivala autora 'Vrisak' proglašen je ovogodišnji dobitnik V.B.Z.-ove književne nagrade za najbolji neobjavljeni roman, vrijedne 15.000 eura. Dobitnik je Goran Samardžić za roman 'Grobar pasa', pa eto prikladnog trenutka za osvrt koji čeka već par mjeseci u ladici - na prethodnu dobitnicu iz 2023. 'Tvornicu Hrvata'.

Usput gledam, ne vjerujući vlastitim očima - ovo je prvi roman s tom nagradom na kojeg stavljam Timbar. Pročitao sam nekoliko, spominjao ih kad bih obrađivao romane pojedinih autora, pisao o njima na svom Goodreads profilu, a ovdje ni o jednom.

Ajmo za početak nabrojati dobitnike još od 2002. Bili su to Josip Mlakić za roman 'Živi i mrtvi', Marinko Koščec za 'Wonderland' i Jelena Marković za roman 'Escajg za teletinu', Davor Špišić za 'Koljivo', Nura Bazdulj Hubijar za 'Kad je bio juli', Hrvoje Šalković za 'Pravi se da ovo nisi vidio', Svjetlana Gjoni za 'Nula nemo', Predrag Crnković za 'Beograd za pokojnike', Dragan Pavelić za 'Proljeće u Karolinentalu', Aleksandar Novaković za roman 'Vođa', Ankica Tomić za 'Naročito ljeti', Ivica Prtenjača za roman 'Brdo', Marina Vujčić za roman 'Susjed', Lada Vukić za roman 'Specijalna potreba' i Ivica Ivanišević za roman 'Knjiga žalbe', Marina Šur Puhlovski za roman 'Divljakuša', Olja Knežević za roman 'Katarina, Velika i Mala', Žarko Jovanovski za roman 'Pizzeria Europa', Ivica Prtenjača za roman 'Sine, idemo kući', Dragan Jurak za roman 'Peléov priručnik', Nebojša Lujanović za 'Tvornicu Hrvata' te ovogodišnji - Goran Samardžić za roman 'Grobar pasa'.

E, pa, vratimo se 'Tvornici Hrvata'. Iako mislim da je na tržištu još uvijek premalo romana o devedesetima, Lujanović je s Tvornicom uletio u vrijeme kad i Belešovo 'Listanje kupusa' o kojem sam već pisao. Iako se radi o dva potpuno različita romana, a atmosfera Tvornice više vodi Bodrožićkinom 'Hotelu Zagorje', mnogi će ih uspoređivati samom činjenicom da govore o istim vremenima, iz istog dječjeg rakursa. Taj dječji rakurs dao je toplinu romanu, priliku za humoreskne situacije, ali i da se prikažu neke stvari za koje bi političari vadili brojna obrazloženja i opravdanja.

'Ni med cvetjem ni pravice' napisao je Krleža, a Lujanović primijenio u 'Tvornici Hrvata', pokazujući kako nisu svi naši jednako naši. Ispričao je kako su se domaćini odnosili prema ratnim žrtvama, dijeleći ih na prognanike i izbjeglice, iskazujući nesklonost pridošlicama ili traženjem mita kako bi ubrzali papire. Suosjećanje se brzo istopilo čak i od rodbine koja u određenom trenutku prekida sa stambenim zbrinjavanjem.

A kako svaka akcija izaziva reakciju, tako je i izbjeglička obitelj krenula u borbu za civilno preživljavanje, brzo shvaćajući neosjetljivu i koruptivnu administraciju. Prvenstveno Majka, kao ona koja je u ovom slučaju postala glava obitelji. Moram priznati da me je ona posebno osvojila (iako mi je i lik Dida ušao u srce) jer znam i cijenim puno žena koje i u ovim vremenima svojom odlučnošću i snagom drže obitelji na okupu. Treba preživjeti do 'sutra' pa čak ako nekom treba promijeniti identitet, državljanstvo, stav prema vjeri pa tražiti krštenicu, umjesto svog jezika početi 'kajkati' ili prijetiti silom, makar i praznom puškom.

Dakako, školske epizode djeteta poseban su svijet, a kako autor ističe da je dobar dio romana izvađen iz autobiografskih iskustava, vrijedi se nakloniti nekome tko je od toga u stanju napisati roman. Tečan, emotivan, topao, težak, a duhovit s izvrsnim ritmom i jednostavnim izražajem.

OCJENA: U prijevodu, nadam se da se radi na tome da će ovaj roman biti vjerojatno primjenjiv na mnogim točkama planete jer nažalost cijeli je svijet trenutno u 'movingu' izbjeglih i prognanih. Ne bi me začudilo da prijevod odjekne i puno šire od ovog mog punog aplauza, postane svjetska uspješnica, no sve to dalje više ne ovisi o autoru nego umješnosti izdavača.