'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA Ljubitelji 'slow reada' će sigurno uživati u čitanju 'Hoffenburga', a pogotovo liječnici i studenti medicine

SADRŽAJ: U neurokirurškoj klinici Hoffenburg, jednoj od najpoznatijih na svijetu, mladi kirurg iz Splita Sebastijan Mikulić počinje raditi u timu najboljih neurokirurga. Četiri dana kasne jeseni ključna su za sazrijevanje mladog neurokirurga, kada doznaje da mu šef laboratorija pokušava prisvojiti autorstvo na znanstvenom radu u koji je uložio tri godine, dok se na klinici nižu problemi i katastrofalne komplikacije koje traže punu koncentraciju i preuzimanje odgovornosti.

O AUTORU: Filip Šimunović rođen je u Sarajevu 1985., a odrastao u Splitu. Nakon studija medicine u Splitu i Heidelbergu bavio se istraživačkim radom u Bostonu. Danas živi i radi u Freiburgu, u Njemačkoj. Objavljivao je kratke priče na hrvatskom i engleskom jeziku. Hoffenburg je njegov prvi roman.

OSVRT: Dugo sam se mislio kako opisati prvijenac Filipa Šimunovića, i na kraju shvatio da je najbliži opisu 'slow read roman'. OK, razumijem da bi to trebali biti romani koji opuštaju, a ne ovo što ja želim reći, ali najbolje opisuje osjećaj čitanja.

Filip je napravio prvijenac s ambicijom punokrvnog romana i mnoštvom potpriča što zaslužuje duboki naklon. Djelo je 'do boli' autentično u prikazu situacija unutar kirurških klinika i odvijanja pojedinih operacija s akcijskim elementima, puno medicinskih izraza koje ostavljam na analizu medicinskom osoblju. Održavati tempo čistim prepričavanjima s minimumom dijaloga je autor odradio izuzetno vješto, a mnoge su situacije opisane napeto bez dijaloga i čitatelju predvidivog rezultata. 

Dodamo li tome i činjenicu da je Šimunović životno odavno u lutanju profesionalnim svijetom (Boston - Freiburg) gdje govori engleskim jezikom, te u njemačkoj klinici pretpostavljam njemački, a na kraju se ipak odlučio pisati na hrvatskom i to izuzetno umješno - roman bi trebao dobiti sve pohvale. Ipak, osobno nisam navikao na 'slow-reading' u kojem knjigu mogu ostaviti nakon bilo kojeg poglavlja a da se uopće ne mislim hoću li je nastaviti čitati. Naime, to mnoštvo rastrzanih priča i namjere da se od svake riječi u pojedinoj rečenici stvori nova priča, meni nisu sjele. 

Kaže poslovica 'Što je prislano ni mački nije drago' pa mi se nije dopalo ni opisivanje prevelikog broja likova i svačijeg pojedinačnog odrastanja, koje se 'za presolit' odvija i u Hrvatskoj i u Turskoj i u Rusiji, pa se upleću i Švicarci i Francuzi i... Dakako, takav rasap pravaca, među koje se uplelo skoro sve o čemu je autor imao prilike razmišljati (od politike do starih priča), proizveo je to da je ona osnovna potka nestajala iz mog fokusa i već na pola romana mi postalo svejedno što će se u osnovnoj priči dogoditi. Dakle, mogao sam ga ostaviti i prijeći na neki drugi. Zapravo bih 'kulinarskim rječnikom' rekao da je u tom bogatstvu Šimunovićevih začina i okusa propuštena šansa da se svi elementi 'sljube'.

OK, prvijenac je vjerojatno trenutak i mjesto u kojem želiš napraviti klasik te napisati sve što misliš o životu, a uspoređujući biografiju i roman nedvojbeno je da je Filip u ogroman broj likova ugradio sebe, što je doprinijelo  izvornosti.

OPĆA PREPORUKA: Ljubitelji 'slow reada' će sigurno uživati u čitanju, a pogotovo liječnici i studenti medicine.

OCJENA: Ako bih uzeo GoodReads ocjene, rekao bih 'liked it', tri zvjezdice, ali i kao prvijenac i kao djelo 'spli'skog' autora, 'Hoffenburg' može imati i zvjezdicu više. To što meni nešto nije sjelo, ne znači da je loše, štoviše, ukusi su različiti, a ovo su osvrti, a ne recenzije.