Povodom današnjeg dana je Damir Duplančić objavio jedan od svojih uvoda iz 'Izgubljene generacije', isplati se pročitati:
SVETA LUCE
Moj Sveti Nikola, nemoj se ljutit,
neman ti ja šta puno mutit,
jer volin ja također i tebe,
ali kad se sitin u prošlosti sebe,
kad san ja mali bija,
samo nju san zapamtija.
I baš mi je ona,
donosila bombona.
Jednostavno je tada tako bilo,
tako se moje djetinjstvo odvijalo.
Nekad davno dok san bija mali,
samo nju su spominjali.
Zato se i jako doblo sican toga,
tlinaesti dvanaestoga.
Taman plije klaja, godina svaka,
puna slatkisa i iglacaka.
Taj datum je tako lipo i toplo milisa,
da mi se u glavi zauvik zapisa.
Znan, malo dugo san ceka,
ali evo danas san ti leka,
da plema tebi uvik, mene moje slce vuce,
dlaga moja Sveta Luce.