7. MFK: Prvi roman Sofije Kordić i nova knjiga Dragana Markovine

Novinarka Sofija Kordić predstavila je u četvrtak na 7. Mediteranskom festivalu knjige svoj prvi roman Hipofiza u egzilu, koji je promovirala Dunja Ilić. Sofija Kordić je do ideje za roman došla našavši pisma iz 1991. s ratnim ispovijestima, i zaključila da ih treba staviti među korice knjige kako bi sačuvala sjećanja ljudi koji su pisma pisali.

Kako je tada živjela u Češkoj, roman je prvo objavljen na češkom, potom u Srbiji, da bi ga ove godine objavio Jesenski i Turk.

'Na ovaj način simbolično se vraćam Dalmaciji', rekla je.
Po riječima Dunje Ilić, roman nije samo o ratu nego i o ljubavi, a Kordić kaže da je dijelom i autobiografski.

'Kad se sad vraćam u vrijeme o kojem pišem, neke stvari su potisnute i zakopane. Stoga mi je rad na romanu bio dosta bolan, jer mi se čini da se od 1991. nismo pomakli daleko, posebno kad se vidi što se događa u Gazi i na drugim kriznim područjima', rekla je Sofija, dodajući da joj se čini da se kroz tekstove stalno bavi istim temama.

'Možda to zvuči pesimistično, ali ne smijemo odustati. Nadati se znači vjerovati da radite nešto dobro', rekla je.

Dragan Markovina je potom uz pomoć Jurice Pavičića predstavio svoju novu knjigu, roman Maršal na Poljudu, kojeg je Pavičić nazvao 'dokumentarnom prozom'.

'Prirodno je bilo očekivati da je roman o utakmici Hajduk - Crvena zvezda kad je objavljeno da je umro Josip Broz Tito, no zapravo je to nešto čega nema u romanu, ali se sve vrti oko toga', rekao je Pavičić, na što Markovina odgovara da su mu na umu bile i druge asocijacije, poput Tuđmana na splitskom stadionu.

'Tito je zapravo otvorio Poljud na otvorenju Mediteranskih igara, i to mi je bilo puno zanimljivije od te utakmice', rekao je Markovina.

Pavičić kaže da u romanu nema nijednog događaja koji se nije dogodio, ali uz fikcionalne dijaloge, čemu je teško naći paralelu u književnosti, a ponekad se nađu u filmovima i serijama. Markovina je sličan postupak napravio i u svom romanu o oslobođenju Mostara 14. februar 1945., a planira na sličan način i sljedeći roman s dijalozima Slobodana Miloševića i Veljka Kadijevića uoči rata devedesetih.

U romanu se zapravo prepričavaju epizode o boravcima Tita u Splitu, počevši od prvog dolaska 1940., kad je Vicko Krstulović bio zbunjen šminkerskom pojavom sekretara, rekao je Pavičić, dodajući da je najsvježija epizoda zapravo vezana uz Franju Tuđmana, koji je na Poljudu izviždan zbog nogometa. Pritom, nogomet koristi kao lakmus, pokretač svih priča. Epizode nisu posložene kronološki, nego je želio postići usporedbe raznih događaja, kao i usporedbe odnosa Splita i Tita, odnosa Tuđmana.

U romanu je Markovina donio i neke relativno nepoznate procese, poput ideje o preimenovanju Poljuda u stadion Josipa Broza Tita, ali opet kroz zamišljanje tadašnjih dijaloga, recimo protivljenja Nikole Viskovića toj ideji. Najviše u knjizi spominje Vicka Krstulovića, a često i Koču Popovića koji su za Markovinu najsvjetlije točke komunističkog pokreta, i koji su zajedno potpisali dokument o kapitulaciji talijanskih snaga u Splitu 1943.

Ipak, kaže Pavičić, Markovina za uvjerenog ljevičara ima dosta jetki odnos prema Titu, i zamjera mu najviše odnos prema Jadranu koji ga kao izdanka austrougarske tradicije malo zanima. Osim epizoda s Titom i Tuđmanom, Markovina se bavi i uzaludnim sastancima čelnika šest jugoslavenskih republika, odnosno onim koji je održan u Vili Dalmaciji u Splitu.

'Da su ti ljudi bili ljudi, a ne kiborzi, i da su vidjeli raj u kojem su se našli, da se itko od njih okupao ispred Vile Dalmacije, rata ne bi bilo', rekao je Markovina.

Također, on nalazi i paralele u mentalitetima Splita i Tita, posebno stanovitu operetnost, zbog koje Splićani danas kao zlatno doba grada obično navode ono iz Tijardovićevih opereta, premda je tada mnoštvo ljudi živjelo u bijedi. S druge strane, uz to što je bio veliki borac, i Tito je apsolutni hedonist, koji obožava bijela odijela i kupanje u moru, i njeguje kult ličnosti koji je Markovini odbojan.

Autor kaže da je po mnogočemu Tuđman želio kopirati Tita, i bilo mu je stalo dobiti Split, što je i uspio, jer je grad napravio drastični ideološki zaokret, primjerice promjenom imena baš svih ulica iz socijalizma.

Na kraju drugog dana, MFK se prvi put preselio i izvan Velike dvorane na Gripama, predstavljanjem aplikacije Hrvatski zvukopis na kojoj se mogu preslušavati djela hrvatskih autora. Na splitskom trgu Šperun aplikaciju su predstavili Tanja Mravak, Elvis Bošnjak, Katja Grcić i autorica aplikacije Jelena Remetin, te glumica Katarina Romac, uz moderatoricu Patriciju Horvat.