Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Daniel Kirsch / Pixabay Ah, te odluke...
Di si, čoviče? Piše: Dražen Radman / pastor Baptističke crkve Split

Ah, te odluke...

Vidio sam mnogo divnih ljudi koji su na brzinu, pod emocijama ili u afektu, donijeli važne odluke za svoj život pa su godinama teško trpjeli (i trpe) posljedice vlastitih izbora...

Na početku godine mnogi ljudi donose neke odluke. A sve, naravno, kako bi im život bio ljepši, bolji, lakši i sl. Ipak, bez obzira na dobre želje samima sebi, jesu li baš sve odluke dobre? Kakav je, uopće, proces donošenja (važnih) odluka? 

Htio bih barem ukratko reći nešto što mislim da je bitno - prije nego što čovjek donese neki stav ili odluku u svome životu. Pogotovo ako će se posljedice dotične odluke odraziti na više godina i na više ljudskih sudbina u (neposrednoj) blizini. 

Ono što želim ovdje istaknuti, a čini mi se da jako nedostaje u našim životima, jest to da je veoma važno ako imaš ljude s kojima se možeš posavjetovati u pojedinim, možda i prijelomnim životnim situacijama. Čuti ih kako razmišljaju o određenoj stvari prije nego na koncu doneseš sam neku bitnu odluku. 

Naravno, za takvo što biraš one ljude koji ti neće 'tepati', odnosno govoriti ono što želiš čuti, već ono što doista misle da je dobro za tvoj život. Još ako je njihov život koliko-toliko uravnotežen i utemeljen na dobrom, duhovno-stabilnom, ispravnom kriteriju, onda je prava šteta ostati bez savjeta ili promišljanja takvih ljudi.

Jasno je da na koncu sam donosiš odluku, ali je prava šteta ne uzeti u obzir i uvid koji neki ljudi mogu donijeti u tvoje razmišljanje, a sve kako bi tvoj stav mogao biti smisleniji, a odluka bolja.

Vidio sam, naime, mnogo divnih ljudi koji su na brzinu, pod emocijama ili u afektu, donijeli važne odluke za svoj život pa su godinama teško trpjeli (i trpe) posljedice vlastitih izbora.

Tako, prije nego 'zaveslaš' u nekom pravcu, ne ubrzavaj, uzmi vrijeme, posavjetuj se, dobro zatim promisli o svim stvarima o kojima možeš...

Stani onda nasamo s Bogom, promisli je li to što misliš (i kako misliš) pred Njim i Njegovim kriterijem ispravno. Budi spreman priznati pa ispraviti što je dosad bilo krivo, pogrešno. To je, inače, jedna od 'najljekovitijih stvari' koju možeš učiniti. 

Zatim, kad dođeš do 'rješenja', prepoznaj imaš li mir po tom pitanju.  Potom donesi odluku. Tako si, u najmanju ruku, smanjio mogućnost lošeg, a nekad i pogubnog izbora. 

Šteta je, eto, ispustiti blagoslov koji nam je, možda, cijelo vrijeme bio - nadohvat ruke. 

'Savjet je u srcu čovječjem voda duboka,
i razuman će je čovjek iscrpsti.'
(Izreke 20:5) 

Vaša reakcija na temu