NEDJELJNA ĆAKULA Ana Marija Veselčić: Odrastanje u domu za nezbrinutu djecu nije bauk, iz svega u životu treba izvući vic

Ana Marija Veselčić, studentica pete godine na Umjetničkoj akademiji u Splitu, prošle godine dobila je Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju mladu glumicu. Splitska publika imat će je priliku gledati u ulozi Anje u premijernoj izvedbi 17. ožujka u predstavi 'Višnjik'. Vinkovčanka sa splitskom adresom kao dijete maštala je kako će postati sve, samo ne glumica...

- Uvijek sam sudjelovala u priredbama, svirala sam violinu, klavir, gitaru, ali se nisam ni za jedno opredijelila. Na kraju srednje škole sudjelovala sam na Lidranu i pomislila sam kako bih trebala izaći na prijemni, a sve kako mi za dvadeset godina ne bi bilo žao da nisam pokušala. Osijek mi je bio preblizu, pa je odluka pala na Split gdje sam i upisala studij glume.

Jeste li požalili što ste odabrali glumu?

- Maštala sam da ću biti spisateljica, balerina, Severina... Upisala sam Medicinsku školu jer sam željela imati neki zanat. Kao dijete si toliko neodlučan što bi u životu želio biti. Biti medicinska sestra je jedno humano zanimanje, veoma traženo i znam da, kada bih to jednoga dana željela, lako bih našla posao u struci. Sviđa mi se biti glumicom jer sam sigurna da je to jedini posao koji, ako pogriješim, neću odustati već će me motivirati da idući put budem bolja. Gluma me ne koči već potiče da budem bolja u svakom segmentu života.

Kao glumica možete biti sve o čemu ste maštali...

- Istina, sve što sam maštala mogu biti na pozornici.

Kako ste se uklopili u Split?

- Mislim da sam poprimila govor, običaje i mentalitet, mogu kazati kako sam postala prava Splićanka. Obožavam otvoreni mentalitet Dalmatinaca, volim vjerovati kako su Splićani jedni od najpozitivnijih ljudi, to tražim u njima i često nailazim. Volim tu 'laganini' atmosferu, lijepo vrijeme, kavu na suncu, šetnje sa psom uz more ... Na Akademiji sam stekla prijateljstva za cijeli život. Imali smo priliku pet godina raditi na sebi, a to ti daje rijetko koji fakultet. Kako smo mi mlada Akademija, profesorima je izraženiji individualni rad, oni nam nisu samo profesori nego su često roditelji, prijatelji i što god ti zatreba. Po tome je posebno lijepo studirati glumu u Splitu.

Pomalo se bliži kraj studentskih dana, spremate diplomski rad...

- Malo sam ambiciozno krenula u pripremu i odlučila sam sama pripremiti svoj tekst, glazbu i scenografiju. Bazirano je na istinitim ljudima i situacijama koje će biti dio priče. Tekst je pri kraju, a uskoro ću krenuti s postavljanjem svega u prostoru. Nadam se da ću je izvesti i diplomirati do kraja srpnja. Veselim se radu na diplomskoj predstavi, kada dođem navečer kući i završim s drugim obvezama, onda sjednem za laptop i bavim se time s punim veseljem. Objedinila sam sve što volim i zato mi je veliki gušt.

Kojom ćete se temom baviti?

- U diplomskoj predstavi pričat ću o odrastanju u domu za nezbrinutu djecu jer smatram da su prisutne predrasude o kojima treba pričati. Možda danas manje shvaćaju da je to neki bauk, ali i dalje razumijevanje ide u krivom smjeru. Toj djeci ne treba sažaljenje i dizati ih na pijedestal, jednostavno ona hoće biti ljudi od krvi i mesa koji su jednako sposobni za rad i život kao i djeca koja su odrastala u obiteljima. Ako ih okolina ne gleda pod povećalom i sa sažaljenjem, onda će se i ona sama osjećati jednako i prihvaćeno. Život u domu nosi lijepu i ružnu stranu, ali takav je život. Trebamo ga shvaćati kao jedan paprikaš iz kojeg treba izvući najbolje za sebe.

I sami ste proživjeli život u dječjem domu, a uspjeli ste ostvariti svoje snove i osvojiti Nagradu hrvatskog glumišta...

- Jesam, završavam fakultet i imam nagradu. Iako mi glumci ne radimo iz potrebe da budemo pohvaljeni i nagrađeni, lijepo je znati da je netko tvoj trud prepoznao. Nagrada ne daje mogućnost da sada staneš i gledaš u nju. Može ti biti samo vjetar u leđa za neke nove poslove i izazove. Nagradu treba opravdati, za početak uspješno završiti fakultet, a onda planirati neke nove projekte. Zahvalna sam svima koji su mi na mom putu pomagali, popis ljudi je dugačak, ali oni su bili veliki faktor ovoga gdje danas jesam.

Vjerujemo da će Vaš tekst i diplomska predstava nositi jednu proživljenu i snažnu poruku...

- I ja sam čovjek od krvi i mesa, ali poruka glasi da iz svega u životu trebate izvući vic. Jako je zdravo imati dozu humora prema sebi i nasmijati se svojim problemima. Sve ovisi kako gledaš na ono što ti život donosi, ako sobu gledaš s plafona ona ti je velika i pregledna, ako je promatraš čučeći iz kantuna perspektiva je sasvim drugačija.

Publika će premijerno 17. ožujka pogledati predstavu 'Višnjik' u kojoj tumačite ulogu Anje. Kako teku pripreme?

- Super, imam neki dobar osjećaj da će se svidjeti publici što smo pripremili. Lik Anje mi je dobro pristao jer je ona pozitivna kao i ja. Radnja se odvija oko prodaje Višnjika jer je obitelj zapala u financijske probleme. Za razliku od svoje majke, Anja je mlada cura koja na život gleda prema naprijed bez obzira na to što je u trenutačnim problemima. Ima perspektivu i pozitivan unutarnji motiv što pronalazim u sebi samoj.

U predstavi Vas majka želi udati kako bi spasila imanje. Kako biste na to reagirali u stvarnom životu?

- Pobjegla bih bez razmišljanja ha, ha...

Gdje se vidite nakon Akademije?

- U kazalištu, iako nemam ništa protiv filma i serija. Trenutačno mi je kazalište prioritet, volim taj trenutak kada staneš pred publiku, a oni te gledaju iz sjedala, volim taj miris, probe i sve draži koje nosi igranje uživo. Voljela bih ostati u Splitu jer imam osjećaj da sam postala dio njega. Nemam velike planove, spremna sam na sve.

Nedavno je bila dodjela Oscara. Maštate li o kipiću jednoga dana u svojim rukama?

- Naravno, svaki glumac je bar jednom maštao kako drži kipić u svojim rukama. Takvu priliku rada na velikim projektima nikada ne bih odbila, ali za sada sam realna i zadovoljna ovim što imam u Splitu...

Stignete li svirati neki od instrumenata koje ste spomenuli na početku ovog razgovora?

- Sviruckam, nisam vješta kao profesionalci, a ni ne stignem toliko vježbati jer smo po cijele dane na Akademiji. Volim nedjeljom, kada nemam što za raditi, uzeti gitaru i zasvirati sebi za gušt.

Imate li neke kolege glumce koji su Vam omiljeni?

- U zadnje vrijeme jako mi je zanimljiv Krešimir Mikić, Ksenija Marinković mi je pojam, a u svijetu Uma Thurman. Volim Quentina Tarantina, tko ga ne voli, ha, ha...

Kako volite provesti nedjelju?

- Većinom 'babski', počistiti kuću, oprati robu, skuhati ručak, zapravo sve što ne stigneš ili odradiš na brzinu tijekom tjedna. Nedjeljom provedem cijeli dan sa svojom pasicom Reom, ako je lijep dana idemo na kavu, ako nije onda gledam filmove.

Imate li neki dobar za preporučiti našim čitateljima?

- Zadnji film koji me iznenadio je njemački 'Lollipop Monster', riječ je o dvije tinejdžerice koje dolaze iz disfunkcionalnih obitelji u kojima su neshvaćene. Malo ide u nerealno, pomaknut je od očekivanog i preporučila bih ga mladim neshvaćenim tinejdžerima.