Antropologija i umjetna inteligencija: 49. Zagrebačka škola antropologije otvorila novo poglavlje humanističkih znanosti

Fotogalerija (6)

Kroz gotovo pola stoljeća postojanja, Zagrebačka škola antropologije 'Dr. Hubert Maver' izrasla je u simbol kontinuiteta i intelektualne otvorenosti. Ovogodišnje izdanje potvrdilo je da je Zagreb i dalje jedno od povijesnih središta europske antropologije te da ova disciplina, u svojem suvremenom obliku, ima ključnu ulogu u razumijevanju svijeta u kojem se susreću čovjek i stroj, etika i tehnologija, tradicija i budućnost.

U tom spoju tradicije koju utjelovljuje Akademik Pavao Rudan i suvremenog pristupa koji donosi ovogodišnji predsjednik organizacijskog odbora dr. sc. Nikša Sviličić, 49. Zagrebačka škola antropologije doista je potvrdila da hrvatska antropološka misao i dalje stoji među onima koje oblikuju intelektualni pejzaž Europe i šire.

Akademik Pavao Rudan, autoritet antropološke znanosti u jugoistočnoj Europi i šire

Zagrebačka škola antropologije, koja nosi ime po dr. Hubertu Maveru, utemeljitelju hrvatske biološke antropologije, svoju je reputaciju izgradila zahvaljujući dugogodišnjem radu i znanstvenom vodstvu akademika Pavla Rudana, čiji je utjecaj prešao granice Hrvatske i jugoistočne Europe. Njegova znanstvena dosljednost, metodološka preciznost i međunarodni angažman oblikovali su Školu u relevantno europsko središte antropološke misli.

Pod njegovim vodstvom, Škola je postala mjesto gdje se susreću biološke, genetičke i kulturne perspektive o čovjeku, stvarajući okvir za interdisciplinarna istraživanja koja nadilaze tradicionalne granice znanstvenih disciplina. Akademik Rudan prepoznat je kao jedan od najznačajnijih antropologa svoje generacije, a njegova je vizija hrvatskoj antropologiji osigurala prepoznatljivost u europskim i svjetskim znanstvenim okvirima.

Još od svojih početaka, Škola je okupljala najuglednije europske znanstvenike, među kojima su Olivier, Hiernaux, Chiarelli, Roberts, Wolansky, Schwidetzky, Huizinga, De Wilde te dr. sc. Anita Sujoldžić, koja se kontinuirano angažirala u razvoju Škole i sudjelovala u njezinu radu od 1980-ih godina. Upravo je na tim temeljima 7. listopada 1976. godine u Zagrebu osnovana European Anthropological Association (EAA), danas vodeća europska institucija koja okuplja antropologe iz gotovo svih zemalja kontinenta.

Taj je povijesni događaj potvrdio da hrvatska antropološka tradicija ima dubok međunarodni odjek i da Zagreb zauzima posebno mjesto na karti europske znanosti.

Znanstveni kontinuitet Škole dodatno je ojačan povezanošću sa Svanteom Pääbom, dugogodišnjeg kolege i prijatelja akademika Rudana, dobitnika Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu 2022. godine, čiji je pionirski rad u istraživanju neandertalskog genoma više puta bio predmet rasprava i referentna točka u okviru Zagrebačke škole antropologije.

Nagrada kao potvrda kontinuiteta izvrsnosti

Svečani trenutak 49. Zagrebačke škole antropologije bila je dodjela nagrade Hrvatskog antropološkog društva 'Dragutin Gorjanović – Kramberger', priznanja koje se dodjeljuje znanstvenicima čiji rad ostavlja trajan trag u razvoju antropološke misli. U ime Društva nagradu je uručio dr. sc. Dario Novak, a ovogodišnji su laureati dr. sc. Tajana Obradović i dr. sc. Nikša Sviličić. Njihova su istraživanja i znanstveni doprinos prepoznati kao most između tradicije i suvremenosti, potvrđujući da hrvatska antropologija i dalje održava visoku razinu inovativnosti i interdisciplinarnog dijaloga.

Umjetna inteligencija i antropologija: dijalog između epoha

Znanstveni vrhunac programa bilo je predavanje dr. sc. Nikše Sviličića pod naslovom 'Artificial Intelligence and Society: Anthropological Insights into Its Influence and Significance in the 21st Century'. U dojmljivom znanstvenom i teorijski utemeljenom izlaganju, Sviličić je analizirao kako umjetna inteligencija redefinira obrasce percepcije, identiteta i međuljudske komunikacije te kako postaje nova kulturna matrica suvremenog čovjeka. Njegov pristup povezao je klasične antropološke modele s recentnim spoznajama o digitalnoj kulturi i etici tehnologije, naglašavajući potrebu za cjelovitim, humanističkim razumijevanjem tehnološkog napretka.

Posebno zanimanje publike izazvao je eksperimentalni prikaz tzv. 'zvučnog holograma', u kojem je umjetna inteligencija rekonstruirala autorsku pjesmu u glasu Olivera Dragojevića, stvarajući metaforu spoja emocije, memorije i tehnologije. Time je umjetna inteligencija prikazana ne kao prijetnja čovjekovoj jedinstvenosti, već kao instrument koji, u pravim rukama, može postati produžetak ljudske kreativnosti i sjećanja.

Međunarodna znanstvena raznolikost i etička refleksija

U programu su sudjelovali i istaknuti međunarodni stručnjaci. Dr. Sonja Schmer-Galunder (University of Florida) u predavanju 'Culture in the Code: Ten Anthropological Concepts Decoding AI’s Hidden Assumptions' rasvijetlila je kako se kulturne vrijednosti i nesvjesne pristranosti reflektiraju u algoritamskim sustavima. Dr. Rahul Dodhia (Columbia University) u izlaganju 'Artificial Intelligence for Social Good' prikazao je pozitivne društvene primjene umjetne inteligencije – od medicinske dijagnostike do obrazovanja – dok je dr. Darijo Čerepinko u radu 'AI Agents and the Public Sphere' razmotrio utjecaj umjetne inteligencije na oblikovanje javnog diskursa i društvene interakcije.

Zagrebačka škola antropologije - trajno središte europske znanstvene misli

Kroz gotovo pola stoljeća kontinuiranog djelovanja, Zagrebačka škola antropologije 'Dr. Hubert Maver' potvrdila je svoj status kao jedno od rijetkih mjesta na europskoj znanstvenoj sceni gdje se tradicija i inovacija prožimaju s takvom intelektualnom dubinom. Škola je postala simbol znanstvenog kontinuiteta, interdisciplinarnosti i otvorenosti prema budućnosti.

Svojom sposobnošću da istodobno čuva znanstveno nasljeđe i potiče nova promišljanja o čovjeku, Zagrebačka škola antropologije ostaje jedno od ključnih uporišta humanističke znanosti u Europi. Ona ne samo da odražava razvoj antropologije u Hrvatskoj, nego i aktivno sudjeluje u oblikovanju suvremenog intelektualnog pejzaža, gdje se prepleću znanost, kultura i tehnologija, u dijalogu koji definira esenciju antropološke misli 21. stoljeća.