Balet, to je Nina Ananiashvili!
Susret našeg suradnika Tonća Šitina i slavne gruzijske balerine
Tko je umjetnik? Ulazeći u kompleksnost pitanja tko je umjetnik dočekaju vas brojne dedukcije koje se množe iz interpretacijske prakse, a ponajviše se odgovor na postavljeno pitanje preuzima iz tuđih spoznaja, vidio sam da i sam zastajem na frazama bez čvrstih referenci. Prihvatio sam, bez većeg otpora, kako teorija nepotrebno komplicira stvari jer često ostaje na okamenjenim i pomodnim reciklažama. Kako bilo, ne postoji recept vještina i osobina koje definiraju umjetnika, premda je teško osporiti da svi uspješni kreatori dijele vidljive ili manje vidljive sličnosti. Kreativni umjetnici imaju naglašenu volju za životom, pripisuju im strasti i originalnost, Picasso je znao primijetiti da veliki umjetnici kradu a da se nitko ne usudi to kazati.
Neosporno je da umjetnici gledaju na svijet drugačije, a poznata je i njihova introvertiranost i ekstrovertiranost boreći se za ravnotežu. Razumije se da biti umjetnikom ne znači samo pokazivanje na glamuroznim svečanostima ili šetnje parkom, smisao je u pronalasku svoje strasti koju treba slijediti i njegovati. Slika svijeta kakvu su vidjeli i brojni umjetnici nije se uvijek dala slikati vedrim bojama, nerijetko su naglašene mistifikacije stvarnosti dovodili misaone ljude do poniranja u morbina stanja duha.
Je li stanje u klasičnom baletu bilo drugačije gdje dominiraju djela romantičnog repertoara s preciznom tehnikom i gracioznim plesačima s nešto više ekspresije? Klasični balet jedna je od najljepših umjetničkih formi i pretpostavlja razmišljanje o mnogim stvarima odjednom. Kvaliteta ove umjetnosti ovisi o fizičkim sposobnostima plesača, koordinaciji, svijesti o prostoru, ritmu, uvažavanju glazbe. Možda su sve to razlozi zbog čega su i predstave u Splitu pune, jer baletne bajke i druge fikcije prave su čarolije koje omogućuju bijeg iz svakodnevice i crnih oblaka stvarnosti. Putovi do spoznaje čovjekove egzistencije i sudbinskih pitanja mogu proći kroz glazbenu katedralu jer, kako kaže Nietzche, 'imamo umjetnost zato da ne bismo poginuli zbog istine'.
Cijeli uvod o umjetnosti najava je susreta s Ninom Ananiashvili, koja je kao umjetnička ravnateljica Državnog baleta Gruzije došla u Split da bi sa splitskim baletnim ansamblom pripremila premijeru baleta Laurencia W. A. Kreina i V. Čabukiania, po drami Lope de Vege 'Fuente Ovejuna' za 22. ožujka 2024. u HNK Split.
Ples je skriveni jezik duše našeg tijela
Biografija slavne balerine Nine Ananiashvili neobično je gusta je i podsjeća na selidbe nomada koji neprestano putuju, osvajaju i slobodno žive. Uz izniman napor još od ranog djetinjstva vezanog uz baletno školovanje u Moskvi, angažmana u Boljšoj baletu pa do Američkog baletnog kazališta u kojemu je kao primabalerina plesala punih 16 godina (1993.-2009.), uz niz gostovanja na najvećim svjetskim pozornicama do povratka u natrag u Gruziju i rodni Tbilisi gdje preuzima odgovorne zadaće podizanja baletnog ansambla i kulture svoje domovine. Otplesala je sve što jedna mlada umjetnica može poželjeti od Odette-Odile, Nikiye, Kitri, Giselle, Raymonde, Aurore, Julije i niza drugih uloga koje su je proslavile i upisale zlatnim slovima u suvremenu povijest baleta. Rad u gruzijskom kazalištu, uz niz vanjskih gostovanja, opravdali su njezine koreografije koje se nižu jedna za drugom i podižu mlade generacije koje u njoj vide svoj uzor i učitelja.
Moj su susret sa slavnom umjetnicom u Plavom salonu HNK Split bio je vremenski limitiran, ali očaravajući. Ja sam je već ranije vidio kao Labudicu i Giselle i dovoljno se nadivio i crvenio dlanove. Sada sam tu tet a tet s osobom kojoj su balet i kazalište neprekinuta opsesija, jedina prava strast života. Potpuna predaja baletu, radu, životu koji je donosio gorčine, ali i čudesne ljepote koje je lakoćom prenosila publici cijelog svijeta. Ono što me zadivilo bio je njezin način vladanja životom, potpunim ovladavanjem vlastitog vremena, u odlučivanju svojom egzistencijom u dosezanju one slobode kakvu može pojedinac ostvariti i živjeti. Sve što se danas s njom zbiva i svaki pokret zbroj su trenutaka i iskustava kroz koje je prolazila. Ali kroz njezino lice, geste i neskrivene emocije, pa i suze, sve je kao na ekranu kada se sjeti svoje profesorice velike Raise Stručkove (kojim čudom i nju smo gledali u Splitu kao Giselle uz Marisa Liepu) koja joj je sve dala poput majke ili prvog boravka u svjetlima obasjanom Parizu sjetivši se Tbilisija u tmini.
Umjetnica uvijek i u svemu
Ne slaže se da je klasični balet zastario i ponekad dosadan jer i dalje puni kazališne dvorane. Klasici su nježni, govore o ljepoti i čistoći linija u čemu vidi veliku razliku od suvremenog plesa čiji je akcent na ekspresiji i osobnoj interpretaciji što ne bi funkcionirao bez klasične baze. Baletna tehnika je bitna kao i usavršavanje jer će ta predanost i disciplina biti samo od koristi. Umjetnicima je drago kada se cijeni njihov trud koji preko osjećaja prelazi na publiku. Nakon niza informacija i vremena koje leti uz stalno pozivanje na pozornicu, jurnuo sam sa serijom pitanja o velikim plesačkim imenima. Prolistali smo cijeli plik friških informacija što se događa s glavnim umjetnicima od kojih je mnoge poznavala. Zanimljivo, nema ideala, nema tog imena koji bi joj bio uzorom, pa ni pariška Nurejeva 'Bajadera' ili hvaljena Giselle Natalie Osipove, kroz smijeh mi je kazala: 'A da ste tek mene vidjeli u toj predstavi'!
Prije dva dana bio joj je rođendan i ja sam to spreman znao uz čestitke. 'Možda se ponovo vratite', moje pitanje sudarilo se s negacijama na što sam započeo pričati o njezinoj energiji, koncentraciji, virtuoznosti, ali i o spoju cerebralne i senzualne strane plesa. To joj se dopalo kao i moj zaključak da sada dobro znam tko je umjetnica, kreativac, strastvena i otvorena, nasmijana i izuzetno simpatična Nina Ananiashvili kojoj sam se uspio nahvaliti i glavnim uspjesima splitske Opere i Baleta.