Blagdan je Tijelova

Danas se u crkvama i svetištima diljem Hrvatske slavi blagdan Tijelova ili punim nazivom Svetkovina presvetoga Tijela i Krvi Kristove koji je kod nas 2001. godine proglašen državnim blagdanom i neradnim danom. Tijelovo se slavi u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva, odnosno deveti četvrtak nakon Uskrsa. Posebnom svetkovinom katolici slave otajstvo Božje prisutnosti u euharistiji, a održavaju se i poznate tijelovske procesije. 

Prvi se put ovaj blagdan pojavljuje u 13. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširio se u 14. stoljeću. Tijelovo se na početku obilježavalo kao blagdan Euharistije. Ustanovio ga je biskup iz Liegea u Belgiji na molbu augustinske redovnice sv. Julijane koja mu se obratila nakon što je imala viđenje punog mjeseca na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV.  je godine 1264. objavio bulu kojom blagdan Euharistije želi proširiti na cijelu Crkvu, ali ga je u tome spriječila smrt. Tek u 14. stoljeću, papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku crkvu.

Teološki razlozi uspostave toga blagdana zapravo su mnogo dublji i znakovitiji. Početkom II. tisućljeća počela je opadati učestalost pričešćivanja, a kao svojevrsni nadomjestak tome, pojavili su se različiti oblici euharistijskih pobožnosti izvan mise. Posebnu je važnost u to doba dobivalo pokazivanje svete hostije, a najvažnije je bilo vidjeti podignutu hostiju. 

Još jedan od razloga je i poznato osporavanje stvarne Kristove prisutnosti u posvećenim prilikama kruha i vina od strane Berengarija iz Toursa. Upravo kao reakciju na to osporavanje široka je vjernička javnost zahtijevala i zdušno prihvatila jedan takav blagdan kojim se svečano ispovijedala i potvrđivala vjera u stvarnu i djelotvornu Kristovu prisutnost u posvećenim euharistijskim prilikama.