Boris Oštrić: Nije dobro biti previše svoj...

Boris Oštrić (47), već je dobrih 20 godina glazbenik, posljednjih 13 potpisuje se kao kantautor brojnih dalmatinskih pjesama koje govore o moru i galebovima, ribi i ribarima. Vječnom Coci je napisao 'Ribare', 'Dalmacijo, more ti i ja' i još barem petnaestak uspješnica, koje toplu dalmatinsku pismu ispune emocijama, oboje toplim zrakama sunca. Do sada je Oštrić izbacio tri albuma: 'Gospodar galeba', 'Zagrli me, more' i i 'Stup života', a četvrti nosač zvuka, riječ je o obradama pjesama, bi do ljeta trebao biti u prodaji. Boris je pisao i za klape, Trio Gušt, Giuliana, druge izvođače, a najveću sreću i mir nalazi u svojoj obitelji i prijateljima, u svojoj lipoj domovini.

Ovaj uspješni kantautor je sreću u ljubavi našao tek u trećem braku, supruga Dina rodila mu je dvije dražesne djevojčice, Miru (4) i Ružu (2), a najstarija Doris (24) iz prvog braka već je majka, a tinejdžerica Marela ima 13 godina.

Ovaj poznati stihopisac melankoničnih dalmatinski pjesama, i po vokaciji sasvim jednostavan tip, posljednjih desetak godina uživa u Okrugu Donjem na poluotoku Čiovu, u obiteljskoj kući koju je njegov pokojni otac Zvonimir kupio prije više od 40 godina. Majka je iz Ogorja, otac s Paga, Boris se rodio i živio u Splitu. 

- Pobiga san iz Splita, uzavrelog asfalta i nervoze, glupih priča po  kafićima. Vidiš koji je ode mir. Terapija...  Samo pogledaš u more isprid sebe i sve je lipo.

Terapija koja pomaže da se stvore lipe pisme?

- Gledaj, pisma mora imat smisla, ne znače mi nagrade ni priznanja na velikoj sceni iako ih je bilo. Više od novca mi znači kad dođe čovik i kaže 'Taka si me u srce, oči su mi bile u suzama...'. Onda znaš da si dio ovog dragog svita koji te okružuje, da to šta pišeš zaista lako nađe put do nečijeg srca.

Dobro, ali imaš puno dobrih pisama, ali nemaš puno para. Di je greška?

- Ja san tvrdoglav čovik, u životu i u poslu. Možda san triba nekom drugom svoj rad davat u ruke, pa masno plaćat menadžere, glazbene urednike radijskih postaja da vrte pisme, ili televizije da vrte spotove. A ja se nisan nikome nikad uliziva, niti san podmaziva, oćemo ili nećemo skupa, kako god završi - fala Bogu. Znaš, kad si previše svoj to nekako i nije dobro. Ali, zato si slobodan... I nemaš puno para.

Pa dobro, Radio Split i Radio Dalmacija te dobro 'vrte', moglo bi bit i više gaža?!

- Valjda san im drag, ha, ha...  Ali meni se ipak čini da su im pisme draže. Pa je, moji Ribari i ja posljednje vrime malo manje nastupamo, ali evo sada stvari bolje napreduju, mi možemo napravit pravu feštu, osim ovih laganih dalmatinskih pisama koje uvik rastope dušu.

Teme u tvojim pismama su ribe i ribari, brodovi i more, galebovi  - sve mi se čini neka obična priča, jednostavna - a tako puna topline.  A znaš onu - da svaki pjesnik treba svoju bol. Di je tvoja?

- Meni bol baš i ne treba, život ionako često boli, a ne možeš mu ništa. Meni je inspracija dobar čovik, pojist i popit, otić na ribe i ćakulat o ribi i polju s domaćin sviton. Dosta mi je mali brod i prijatelj iz djetinjstva, gitara i pisma, naša muška iskrenost, komin i nešto na gradele. Evo, reka je moj prijatelj iz ulice Frane Bućan (bivši nogometaš Hajduka i belgijskog Genka) da je napunija škrinju lignjama i da konačno mora doć do mene u Okrug. On je jedini igrač Hajduka koji je završija na smetlištu i još govori da mu je tamo lipo... Ko će ljude razumit?

Dobro, Frane ima nogometne terene blizu Karepovca, ali važnije je da govori da je bolji ribar od tebe?

- Ma nisan ti ja infišan u veliki ulov. Moji prijatelji imaju brodove, ja se 'uštekan' i iden punit baterije. Ja sam sebe, a i žena me više voli kad se vratin, bija san s muškima, a ne u kafiću, donija san ribe za obid, i još je sritan zagrlin. Prije san češće iša u ribe, sada malo slabije, a mriže baš i ne bacan. Znaš, mi svi u biti lovimo ribu zbog vina.

Šta, da vino ne propadne?

- Točno tako. Volimo ribu, ali više volimo vino i pretačemo ga od komina do komina.

U šta ga pretaćete?

- U sebe.

Ok, to je dugoročni plan - pretakanje vina, nego što će se dogoditi tebi i Ribarima u skoro vrijeme?

- Potrudit ćemo se da ovo lito šta više sviramo, a uskoro će nam Studio Riva napraviti spot za pismu 'Dalmatinka', pa smo u jednoj maloj pripremi za snimanja. A triba i apartmane pripremit za lito.

Kakve sad veze imaju apartmani ?

- Pita si me za planove, pa eto, samo kažen.

Dobro govoriš, teško se danas živi od lipe dalmatinske pisme... 

I čini mi se da je Boris Oštrić - 'Oštrilo' dobro reka: Nama malo triba, a svi oće puno. Zato i nismo ka narod zajedno. I to ga boli. Ali vidin da mu je lipo, bacija je još malo drva u vatru na svom kominu, uzeja gitaru i otiša u svoj mali dio svemira. Blago mu se....