Bužančić: Tomislav se vrlo vjerojatno okrunio u Splitu, pred prvostolnicom

Ovaj članak autorsko je djelo jednog od najuvaženijih hrvatskih konzervatora, dr.sc. Radoslava Bužančića te predstavlja autentičan doprinos znanstvenim raspravama na temu lika i djela kralja Tomislava povodom 1100. obljetnice njegove krunidbe i 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, a objavila ga je Mreža kulture.

'Pitanje koje u jubilarnoj godini 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva postavljamo u različitim medijima - je li se kralj Tomislav okrunio, te tko ga je i gdje okrunio? - jednako je ozbiljno kao i pitanje: je li papa katolik?

To pitanje, naravno, pripada uobičajenoj hrvatskoj kulturnoj baštini, rastegnutoj između germanizacije i mađarizacije 19. st., talijanizacije 20. st. i posrbljivanja 21. st., a nastalo je u okviru antagonističkih pokušaja obrane vlastitog identiteta okruženog nacionalizmima susjednih naroda u vrijeme definiranja budućih državnih granica. Povijesne granice hrvatske države pravni su temelj za definiranje današnje Hrvatske i u tome leži jedini problem.

Ako je Tomislava papa nazvao rex Croatorum, onda je on kralj Hrvata, što pretpostavlja i krunidbu. Papinska kancelarija zasigurno ne bi pogriješila pri tituliranju vladara pod njezinom crkvenom jurisdikcijom. Odluke Prvog crkvenog sabora u Splitu 925., kao i zaključci Drugog iz 928., u hrvatskoj su historiografiji promatrani kao borba za liturgiju na narodnom jeziku. To je još jedan mit koji nije dokazan, a prikazuje Tomislava kao gubitnika u borbi s papom za očuvanje glagoljaštva. Ono je, međutim, i u odlukama sabora preživjelo u ograničenim uvjetima i nije bilo u središtu pozornosti crkvenih sabora.

Crkva se u Hrvatskoj, u turbulentnim vremenima rađanja Europe, nalazila na razmeđi triju jurisdikcija. Franačka je vlast pokušala preko Furlanije podvrgnuti je Salzburškoj nadbiskupiji, izravno vezanoj uz dvor. Nakon podjele Carstva 817., koju je Ljudevit Pobožni proveo među svoja tri sina, Panonska Hrvatska ostaje pod akvilejskim, a Dalmatinska Hrvatska pod gradeškim patrijarhom. U osnivanje Hrvatske biskupije u Ninu, koja je bila vladarska biskupija Dalmatinske Hrvatske, izravno se umiješao papa podvrgnuvši je Rimu šezdesetih godina 9. stoljeća.

Bizant je nominalno priznavao jurisdikciju pape u Iliriku, ali se istodobno borio za dominaciju na tom prostoru, o čemu svjedoči pokrštavanje Hrvata s druge strane granice za kratke epizode u vrijeme Heraklija, kao i utjecaj Bizanta na Zdeslava, nakon kojeg papa Ivan VIII. šalje pisma njegovu nasljedniku Branimiru podržavajući povratak Hrvatske rimskoj crkvi. Tomislav je, pobijedivši Mađare, vratio Panonsku Hrvatsku Akvilejskoj patrijaršiji. Upravo su pobjede nad Mađarima i Bugarima omogućile Tomislavu stvaranje ujedinjenog kraljevstva, što je zahtijevalo i sređenu crkvenu jurisdikciju.

To je razlog zašto Tomislav saziva crkveni sabor u Splitu. Tim činom pokazuje svoju jurisdikciju nad dotad bizantskom temom Dalmacijom, istodobno izbjegava njezin centar Zadar i njegova biskupa kao potencijalno mjesto sabora, rješava se biskupa Nina koji se naziva episcopus Croatensis. Papa proglašava splitskog biskupa metropolitom, nasljednikom salonitanske nadbiskupije i daje mu vlast nad njoj podložnim biskupijama koje se preklapaju s granicama nove kraljevine.

Salonitanski nadbiskup tako preuzima ulogu hrvatskog biskupa koji, ukidanjem Ninske biskupije na Drugom crkvenom saboru, implicitno nosi tu funkciju sve do druge polovine 11. stoljeća kada splitski nadbiskup, na molbu Krešimira IV., zaređuje sufraganskog biskupa koji se u dokumentima naziva episcopus regni (Croatiae).

Iz svega navedenog vidljivo je kako je upravo Tomislav imao najviše koristi od oživljavanja salonitanske nadbiskupije. Navedene okolnosti imale su izravan utjecaj na krunidbu kralja i na izbor mjesta. Neovisno o tome koliko se puta prije toga krunio krunama stečenih posjeda, krunidba za kralja Hrvatske vezana je uz spomenute događaje. Ako pogledamo rezultate sabora i mjesto njihova održavanja, jasno je da su oni bili prijelomni za izbor mjesta krunidbe.

Ex silentio fontes možemo svašta pretpostavljati - da je krunjen bilo gdje - ali slijedeći logiku izbora mjesta crkvenih sabora, logično je tražiti ga upravo na području salonitanske metropolije, i to u Splitu ili Solinu, zbog hrvatskog prava na antičke metropole Salonae. Salona je bila u sastavu Dalmatinske Hrvatske, a njezino je ime sadržano u naslovu novog, ujedno kraljevog, nadbiskupa.

Ako se okrunio u Splitu, to je moralo biti na Peristilu, u prvostolnici; ako je krunidba bila u Solinu, onda je to moralo biti u jednoj od crkava na Jadru. Za Šuplju crkvu znamo da je pregrađena u 11. stoljeću za potrebe krunidbe Zvonimira, a crkvu na Otoku Jelena, žena Mihajla Krešimira II., obnovila je vjerojatno za investituru sina Stjepana Držislava. Za crkvu u Gradini Bulić je smatrao da je krunidbena, dok nije otkrivena Šuplja crkva.

Obje crkve – ona na Otoku i ona u Gradini – u svojoj arhitektonskoj morfologiji imaju sloj iz 9. stoljeća, koji preuzima antički motiv unutrašnjih zidova raščlanjenih nišama, a crkva na Otoku nekoliko je puta pregrađena. U obje crkve nalazimo ulomke kamene plastike iz 9. i 10. stoljeća, a bile su i u to doba centralne građevine.

S druge strane, reljef hrvatskog kralja u krstionici splitske katedrale dio je oltarne pregrade koja se nalazila u splitskoj prvostolnici, a ne u Solinu, i prikazuje vladara na prijestolju. Do danas je datiran na različite načine - od Trpimira do Zvonimira. Prevagnula je hipoteza da se radi o vladaru druge polovine 11. stoljeća, ali novi nalazi iste radionice u Klisu, povezani s obnovom palatinske kapele u kojoj se oltarna pregrada povezuje s kraljicom Slavom, ostavljaju mjesta za dataciju od 10. do 11. stoljeća i upućuju na kraljevsku radionicu koja je djelovala u Splitu, Solinu i Klisu.

Od Tomislava do Zvonimira Hrvatska je kraljevstvo, a njezini su vladari kraljevi. Nema razloga sumnjati da su bili okrunjeni niti da njihova krunidba nije bila priznata od Pape i drugih vladara. Izbor mjesta krunidbe ovisio je o kralju, a mogao je biti u Saloni ili nekom gradu na obali poput Splita i Trogira, nadomak kojih su bili dvori hrvatskih vladara – poput Klisa i Bijaća.

Tomislav se, dakle, okružen tolikim papinim legatima i novim nadbiskupom u gradu Dalmacije koji je podvrgnuo svojoj vlasti, vrlo vjerojatno okrunio u Splitu, pred prvostolnicom.

To je još jedan razlog da se obljetnica 1100. krunidbe proslavi 25. svibnja 2025. godine - krunidbenom misom na Peristilu, koji je od Dioklecijanova doba bio pozornica vladarskih ceremonija.