DALMACIJA OČIMA STRANACA 'Pretpostavlja se da je Split mjesto gdje se odvija Shakespeareov komad Tri kralja'

Fotogalerija (13)

Poznati engleski egiptolog John Gardner Wilkinson (1797.-1875.), 'otac britanske egiptologije', putovao je kroz Dalmaciju u jesen 1844. Objavio je 1848. u Londonu djelo 'Dalmacija i Crna Gora, s putovanjem do Mostara u Hercegovini', u dvije knjige. U svojem djelu dao je vrlo zanimljive opise i niz svojih crteža iz Dalmacije, a Svein Monnesland prezentirao ih je današnjim čitateljima u svojoj knjizi 'Dalmacija očima stranaca'.

- Namještenja u Dalmaciji ne računaju se kao osobito privlačna; uglavnom nisu ni unosna ni poželjna, osim, možda, mjesto guvernera… Mnogi drugi carski činovnici, koji nisu rodom Dalmatinci, gledaju na namještenje ovdje kao na prognanstvo; jedino se tješe time da to može dovesti do nečega boljeg, te je vrlo uobičajena primjedba: 'Dalmacija je austrijski Sibir.'

- Iako je Šibenik mali, i ulice krivudave, mnoge su kuće lijepe i dobro građene za jedan dalmatinski grad; i lijep je izgled s mora… Neke slikovite grupe često se vide na rivi gdje je usidren parobrod dok ukrcava ugljen, te se mnogi zanimljivi prizori događaju tom prilikom. Ugljen ukrcavaju žene, koje su, kao obično u Dalmaciji, mjesni nosači i živa kolica, dok se muškarci s kikama bave prijatnijim poslovima. Proizvođača ima malo, i u primorskim gradovima i u unutrašnjosti. Ni Dalmatinci talijanskog podrijetla ni oni slavenske rase nisu poznati po stručnosti, osim brodograditelja u Korčuli, proizvođača likera u Zadru te prodavača ulja i vina po cijeloj zemlji. Morlakinje su visoke i dobro građene, često lijepe, ali rijetko posve čiste. A u planinskim područjima neprestani rad koji moraju obavljati čini ih mišićavim i jakim, ali brzo kvari nježnost i svježinu mladosti.

- Seljaci ne uzgajaju veliki broj ovaca ili stoke. Konji su rijetki i vrlo mali, a iako ima purana i druge peradi, nema nikakvih poticaja da ih se uzgaja. A ribolov, koji bi mogao biti vrlo unosan, zanemaren je ili spriječen kratkoročnim obvezama. Seljaci, bez obzira na to koliko su neuki, dobroćudni su i navikli na velike fizičke napore, samo im treba dati prave upute da bi radili kako treba.

- Split ima daleko najpovoljniji položaj od svih gradova Dalmacije. Klima je zdrava, ljetna vrućina umjerena, a zimska hladnoća nije oštra. U svakom pogledu Dalmacija je mnogo bolja od Grčke. Stanovnici Splita skoro su svi katolici, ali neki pripadaju i grčkoj crkvi, protestanata ima svega trinaest. Ima također oko 320 Židova; mnogi od njih nose turban i orijentalnu nošnju, tako da se nigdje ne bi moglo bolje izučavati Shylocka nego u Splitu. Uglavnom su potomci Židova koji su istjerani iz Španjolske 1493. godine… Jedna kolonija tada se naselila u Splitu, bez obzira na stroge restrikcije što su im postavili Mlečani, koji su ih natjerali da žive u jednom dijelu grada, kao u Veneciji, nazvanom geto… Na čast Austrijanaca to je već odavno ukinuto u Dalmaciji, gdje Židovi uživaju ista prava kao u najciviliziranijim gradovima Europe. Ulice su uske, vijugave i slabo popločane, uglavnom malim plosnatim kamenima; a kuće nemaju ni veličinu ni arhitektonske ljepote da bi bile za pohvalu. Jesu međutim mnogo čistije unutra nego mnoge u Italiji… Vožnje i šetnje u okolici Splita naročito su prijatne; krajolik je lijep, a osobito vrijedi posjetiti Kaštelansku rivijeru, sjeverno od Solinskog zaljeva. Pretpostavlja se da je Split mjesto gdje se odvija Shakespeareov komad Tri kralja, koji on smješta u 'Iliriju'.

- Vožnja od Splita do Trogira vrlo je prijatna, naročito u proljeće; a zemljište oko Kaštela najproduktivnije je i najbolje obrađeno od svih što sam vidio u Dalmaciji. Ograničeno je na uski pojas između mora i obronaka brda Kabani, a zove se Kaštelanska rivijera; tu industrija nije pokvarila prirodne prednosti tla, a obiluje lozom, maslinama i drugim proizvodima… Stanovnici su vrijedni i uspješni, te je nošnja Kaštelanki jedna od najposebnijih u Dalmaciji. Bila bi čak graciozna da struk nije toliko kratak da to ide u krajnost, i previše je stegnut da bi se žene osjećale komforno. Te žene imaju također čudnu sklonost da rade sve kako bi izgledale ravnogrudne; dok je podsuknja, kao i u drugim dalmatinskim nošnjama, pričvršćena naborima, vrlo okrugla i puna, da bi struk bio što manji, čime se posebno ponose. Njihovi mali bijeli pokrivači na glavi također su posebni, kao i njihove žute čarape i velike kopče na crnim cipelama; poznate su i po masivnom srebrnom lancu koji im drži nož i po dugmadi na prsluku.

Svake godine održava se veliki sajam u Solinu, 8. rujna, što cijela okolica jedva čeka, a pripremaju ga sa slavljem, poslovima i zabavama. To je čudan prizor, a ima jako puno svijeta. Nošnje su mnogobrojne i različite; među njima najistaknutije su nošnje lijepih Kaštelanki, te nošnje gradskog i seljačkog stanovništva Sinja i Šibenika, kao i seljaka i građana Splita. Mnogi dolaze s turske granice, a ponekad i nekoliko Turaka iz Hercegovine, čija se nošnja ne razlikuje mnogo od nošnje Morlaka, koji nose turban. Najbrojnije su i najslikovitije ženske nošnje, dok se muške mnogo manje razlikuju u raznim krajevima Dalmacije; ali boje i jednih i drugih vrlo su upadljive, te vrlo zgodne za slikanje. Prevladavaju plavo i crveno. Cijeli Split je naravno na sajmu, tako da je cesta prema Solinu zatrpana kolima svake vrste, jahačima i pješacima. Mješavina muških šešira, crvenih kapa, turbana te ženskih šešira i zapadnjačkih haljina splitskih dama, u kontrastu prema raznovrsnim nošnjama seljanki, predstavlja jedan od najjedinstvenijih prizora što se mogu sresti u Europi, a i jezik pridodaje za stranca nemalu zanimljivost. Onda počinju s jelom i pićem. Na sve strane se vidi janjad što se peče na drvenim ražnjevima na otvorenom; brzo se cijelo stado pretvori u janjeće pečenje. Grupice gladnih prijatelja formiraju se svugdje, neki sjede na klupi ispod drveća, drugi u kućama koliko ih tamo stane, neki opet na travi pored ceste bez obzira na sunce i prašinu, a neke mirne obitelji imaju pripremljene brodove za svoj prijem. U međuvremenu gradski ljudi sa šeširima iz Splita i drugih mjesta šeću se gore-dolje klanjajući se slučajnim poznanicima, dok gledaju sa samodovoljnom sućuti primitivnu razonodu jednostavnog seljaštva; gradska civilizacija sa svojom pristojnošću i afektacijom ovdje je oštro suprotstavljena srdačnom veselju nerafiniranih Morlaka. Ples Morlaka najzanimljiviji je prizor na sajmu. Ponekad počinje prije ručka, ali s najvećim oduševljenjem nakon. Ples zovu kolo, s obzirom na to da se, kao većina narodnih plesova, pleše u krugu. Muškarac obično ima jednu partnericu, ponekad dvije, ali uvijek na svojoj desnoj strani. Plešući on drži njenu desnu ruku, dok se ona drži za pojas lijevom rukom; a kad ima dvije partnerice, ona bliža do njega drži u svojoj desnoj ruci desnu ruku svoje drugarice, koja svojom lijevom rukom drži desnu ruku muškarca; a svaki par pleše naprijed na liniji, sve u krugu. Korak je jednostavan, kao kod većine slavenskih plesova, uključujući polku i radovačku; a glazba, koja je primitivna, ograničena je na violinu s tri žice. 

- Korčula se ponosi gostionicom. Nalazi se u gradu, a iako je mala, čišća je od mnogih u većim gradovima u navodnim civiliziranim zemljama. A i stanovništvo, kao i u cijeloj Dalmaciji, izuzetno je uljudno. Ranije je Korčula bio vrlo bogat grad, a stanovnici se hvale time što je u njoj bilo čak trideset dva draguljara.