DALMACIJA OČIMA STRANACA 'Pretpostavlja se da je Split mjesto gdje se odvija Shakespeareov komad Tri kralja'
Dalmacija očima stranaca Piše: Svein Mønnesland

DALMACIJA OČIMA STRANACA 'Pretpostavlja se da je Split mjesto gdje se odvija Shakespeareov komad Tri kralja'

John Gardner Wilkinson je 1848. u Londonu predstavio djelo 'Dalmacija i Crna Gora, s putovanjem do Mostara u Hercegovini'

Poznati engleski egiptolog John Gardner Wilkinson (1797.-1875.), 'otac britanske egiptologije', putovao je kroz Dalmaciju u jesen 1844. Objavio je 1848. u Londonu djelo 'Dalmacija i Crna Gora, s putovanjem do Mostara u Hercegovini', u dvije knjige. U svojem djelu dao je vrlo zanimljive opise i niz svojih crteža iz Dalmacije, a Svein Monnesland prezentirao ih je današnjim čitateljima u svojoj knjizi 'Dalmacija očima stranaca'.

- Namještenja u Dalmaciji ne računaju se kao osobito privlačna; uglavnom nisu ni unosna ni poželjna, osim, možda, mjesto guvernera… Mnogi drugi carski činovnici, koji nisu rodom Dalmatinci, gledaju na namještenje ovdje kao na prognanstvo; jedino se tješe time da to može dovesti do nečega boljeg, te je vrlo uobičajena primjedba: 'Dalmacija je austrijski Sibir.'

- Iako je Šibenik mali, i ulice krivudave, mnoge su kuće lijepe i dobro građene za jedan dalmatinski grad; i lijep je izgled s mora… Neke slikovite grupe često se vide na rivi gdje je usidren parobrod dok ukrcava ugljen, te se mnogi zanimljivi prizori događaju tom prilikom. Ugljen ukrcavaju žene, koje su, kao obično u Dalmaciji, mjesni nosači i živa kolica, dok se muškarci s kikama bave prijatnijim poslovima. Proizvođača ima malo, i u primorskim gradovima i u unutrašnjosti. Ni Dalmatinci talijanskog podrijetla ni oni slavenske rase nisu poznati po stručnosti, osim brodograditelja u Korčuli, proizvođača likera u Zadru te prodavača ulja i vina po cijeloj zemlji. Morlakinje su visoke i dobro građene, često lijepe, ali rijetko posve čiste. A u planinskim područjima neprestani rad koji moraju obavljati čini ih mišićavim i jakim, ali brzo kvari nježnost i svježinu mladosti.

- Seljaci ne uzgajaju veliki broj ovaca ili stoke. Konji su rijetki i vrlo mali, a iako ima purana i druge peradi, nema nikakvih poticaja da ih se uzgaja. A ribolov, koji bi mogao biti vrlo unosan, zanemaren je ili spriječen kratkoročnim obvezama. Seljaci, bez obzira na to koliko su neuki, dobroćudni su i navikli na velike fizičke napore, samo im treba dati prave upute da bi radili kako treba.

Split ima daleko najpovoljniji položaj od svih gradova Dalmacije. Klima je zdrava, ljetna vrućina umjerena, a zimska hladnoća nije oštra. U svakom pogledu Dalmacija je mnogo bolja od Grčke. Stanovnici Splita skoro su svi katolici, ali neki pripadaju i grčkoj crkvi, protestanata ima svega trinaest. Ima također oko 320 Židova; mnogi od njih nose turban i orijentalnu nošnju, tako da se nigdje ne bi moglo bolje izučavati Shylocka nego u Splitu. Uglavnom su potomci Židova koji su istjerani iz Španjolske 1493. godine… Jedna kolonija tada se naselila u Splitu, bez obzira na stroge restrikcije što su im postavili Mlečani, koji su ih natjerali da žive u jednom dijelu grada, kao u Veneciji, nazvanom geto… Na čast Austrijanaca to je već odavno ukinuto u Dalmaciji, gdje Židovi uživaju ista prava kao u najciviliziranijim gradovima Europe. Ulice su uske, vijugave i slabo popločane, uglavnom malim plosnatim kamenima; a kuće nemaju ni veličinu ni arhitektonske ljepote da bi bile za pohvalu. Jesu međutim mnogo čistije unutra nego mnoge u Italiji… Vožnje i šetnje u okolici Splita naročito su prijatne; krajolik je lijep, a osobito vrijedi posjetiti Kaštelansku rivijeru, sjeverno od Solinskog zaljeva. Pretpostavlja se da je Split mjesto gdje se odvija Shakespeareov komad Tri kralja, koji on smješta u 'Iliriju'.

- Vožnja od Splita do Trogira vrlo je prijatna, naročito u proljeće; a zemljište oko Kaštela najproduktivnije je i najbolje obrađeno od svih što sam vidio u Dalmaciji. Ograničeno je na uski pojas između mora i obronaka brda Kabani, a zove se Kaštelanska rivijera; tu industrija nije pokvarila prirodne prednosti tla, a obiluje lozom, maslinama i drugim proizvodima… Stanovnici su vrijedni i uspješni, te je nošnja Kaštelanki jedna od najposebnijih u Dalmaciji. Bila bi čak graciozna da struk nije toliko kratak da to ide u krajnost, i previše je stegnut da bi se žene osjećale komforno. Te žene imaju također čudnu sklonost da rade sve kako bi izgledale ravnogrudne; dok je podsuknja, kao i u drugim dalmatinskim nošnjama, pričvršćena naborima, vrlo okrugla i puna, da bi struk bio što manji, čime se posebno ponose. Njihovi mali bijeli pokrivači na glavi također su posebni, kao i njihove žute čarape i velike kopče na crnim cipelama; poznate su i po masivnom srebrnom lancu koji im drži nož i po dugmadi na prsluku.

Svake godine održava se veliki sajam u Solinu, 8. rujna, što cijela okolica jedva čeka, a pripremaju ga sa slavljem, poslovima i zabavama. To je čudan prizor, a ima jako puno svijeta. Nošnje su mnogobrojne i različite; među njima najistaknutije su nošnje lijepih Kaštelanki, te nošnje gradskog i seljačkog stanovništva Sinja i Šibenika, kao i seljaka i građana Splita. Mnogi dolaze s turske granice, a ponekad i nekoliko Turaka iz Hercegovine, čija se nošnja ne razlikuje mnogo od nošnje Morlaka, koji nose turban. Najbrojnije su i najslikovitije ženske nošnje, dok se muške mnogo manje razlikuju u raznim krajevima Dalmacije; ali boje i jednih i drugih vrlo su upadljive, te vrlo zgodne za slikanje. Prevladavaju plavo i crveno. Cijeli Split je naravno na sajmu, tako da je cesta prema Solinu zatrpana kolima svake vrste, jahačima i pješacima. Mješavina muških šešira, crvenih kapa, turbana te ženskih šešira i zapadnjačkih haljina splitskih dama, u kontrastu prema raznovrsnim nošnjama seljanki, predstavlja jedan od najjedinstvenijih prizora što se mogu sresti u Europi, a i jezik pridodaje za stranca nemalu zanimljivost. Onda počinju s jelom i pićem. Na sve strane se vidi janjad što se peče na drvenim ražnjevima na otvorenom; brzo se cijelo stado pretvori u janjeće pečenje. Grupice gladnih prijatelja formiraju se svugdje, neki sjede na klupi ispod drveća, drugi u kućama koliko ih tamo stane, neki opet na travi pored ceste bez obzira na sunce i prašinu, a neke mirne obitelji imaju pripremljene brodove za svoj prijem. U međuvremenu gradski ljudi sa šeširima iz Splita i drugih mjesta šeću se gore-dolje klanjajući se slučajnim poznanicima, dok gledaju sa samodovoljnom sućuti primitivnu razonodu jednostavnog seljaštva; gradska civilizacija sa svojom pristojnošću i afektacijom ovdje je oštro suprotstavljena srdačnom veselju nerafiniranih Morlaka. Ples Morlaka najzanimljiviji je prizor na sajmu. Ponekad počinje prije ručka, ali s najvećim oduševljenjem nakon. Ples zovu kolo, s obzirom na to da se, kao većina narodnih plesova, pleše u krugu. Muškarac obično ima jednu partnericu, ponekad dvije, ali uvijek na svojoj desnoj strani. Plešući on drži njenu desnu ruku, dok se ona drži za pojas lijevom rukom; a kad ima dvije partnerice, ona bliža do njega drži u svojoj desnoj ruci desnu ruku svoje drugarice, koja svojom lijevom rukom drži desnu ruku muškarca; a svaki par pleše naprijed na liniji, sve u krugu. Korak je jednostavan, kao kod većine slavenskih plesova, uključujući polku i radovačku; a glazba, koja je primitivna, ograničena je na violinu s tri žice. 

- Korčula se ponosi gostionicom. Nalazi se u gradu, a iako je mala, čišća je od mnogih u većim gradovima u navodnim civiliziranim zemljama. A i stanovništvo, kao i u cijeloj Dalmaciji, izuzetno je uljudno. Ranije je Korčula bio vrlo bogat grad, a stanovnici se hvale time što je u njoj bilo čak trideset dva draguljara.

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(90941, "");
Pregledaj komentare