Naše matere
Volile su taj dan
Jedan od onih, jedan od rijetkih
Da nije samo još jedan
Ni po čemu poseban, običan
Jedan od onih, jedan od rijetkih
Kad dobile bi (malo više) poštovanja, pažnje, obzira
Od svojih muževa, naših očeva
I nas dice (razmažene)
Kćeri i sinova
Jesmo
Radili smo to, radimo i danas
Nezahvalni, zdravo za gotovo ih uzimali
Znali smo, sve za nas neko drugi misli
I mislija je
Mislile su
Naše matere
Al' niko se tom danu veselija nije ka' one
Drugarice učiteljice
(Naše druge majke)
Ka' mala dica kad Božiću se vesele
(Znaš dobro čekaju te darovi)
I čekali su
Na stolu i u klupama
Buketi, parfemi, bombonjere
Cviće, cviće, cviće
Ma i ime joj je bilo takvo, cvitno
(Nevenka se zvala)
A mi jedan po jedan do nje bi došli
I ponosni i sramežljivi u isto vrime
Čestitali, dali šta mater je jučer pripremila
A one...
Naše drugarice učiteljice
Sritne, nasmijane
Onaj oblik sriće kad priti da u suze krene
Da
Dirnute
I neka su znale da bit će tako
Svejedno
Svake godine bilo bi tako
I Osmi mart
I Majčin dan
I Valentine's Day
Sve bi stalo u jedan dan
Znam
Danas imaju tri
Al' tebi se glava ne minja lako
Osmog ožujak je mart
Uvik je bilo tako
Ili nije?
I nije
Sad već davno, daleko
Trideset godina dalje
Na isteku jednog prošlog
Na početku drugog, novog
I društva i vrimena
Taj dan
Neće više bit šta je nekad bija
Osmi mart ili Prvi maj
Svejedno
Čudno će vas gledat s karanfilom u ruci
Bit će demode
Ka' komad robe koja više lipo ne stoji
Ne pristaje
Ni novom društvu ni vrimenu
A mi dica
Malo veća al' još uvik samo dica
Još uvik imali svoje učiteljice
(Nisu više bile drugarice)
I profesorice i nastavnice
Sve je bilo isto samo šta - nije
Nismo više darove nosili
Ni buketa, ni parfema, ni bombonjeri
Osmog ožujak više nije bija mart
Samo dan još jedan
Ni po čemu poseban, običan
Ka' rođendan starog prijatelja koji to više nije
Ne slaviš al' pamtiš
Datum te siti kako je bilo prije
Al' i ta vrimena će proć
Nova uvik dođu, novo će doć
Slobodni od zabrane sjećanja
Demode praznici ka' i stara roba
Opet bit će u modi
I eto nas danas
Neka više dica nismo
Neka praznika su tri
Ti čestitku stavljaš u pismo
Samo na 8.3.
Jesmo
Naučit to tribali smo već
Al' nismo
Pa neke stvari triba naglas reć
Šta bi mi bez njih?
Ko bi nas rodija
Ko čuva, za ruku vodija
Ko bi se brinija
Ko bi nas volija
Ko bi nas odgaja
Ko učija
Ko bi nam 'prašta
Ko bi nas razumija
Šta bi mi bez njih?
Koga bi gledali
U koga se zaljubili
Koga bi grlili
Koga ljubili
Koga čekali
Komu pisme pisali
Za koga drćali
Za koga disali
Šta bi mi bez njih?
Bili bi prazni
Prazni ka' papir kad ništa na njemu ne piše
Jasno nam je sad
Svakom godinom, sve više
Šta bi mi bez njih?
Sutra bija bi ponediljak
Samo još jedan u nizu
Ni po čemu poseban, ma ni blizu
Šta bi mi bez njih?
Bez njih ne bi nas ni bilo
Osmog ožujak ne bija mart
Dan divnih stvorenja
Dan boljih ljudi
Dan žena.