Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
DAN ŽENA: Šta bi mi bez njih?

DAN ŽENA: Šta bi mi bez njih?

Stjepan Svalina je stihove posvetio ženama, majkama, suprugama...

Naše matere

Volile su taj dan

Jedan od onih, jedan od rijetkih

Da nije samo još jedan

Ni po čemu poseban, običan

Jedan od onih, jedan od rijetkih

Kad dobile bi (malo više) poštovanja, pažnje, obzira

Od svojih muževa, naših očeva

I nas dice (razmažene)

Kćeri i sinova

Jesmo

Radili smo to, radimo i danas

Nezahvalni, zdravo za gotovo ih uzimali

Znali smo, sve za nas neko drugi misli

I mislija je

Mislile su

Naše matere

Al' niko se tom danu veselija nije ka' one

Drugarice učiteljice

(Naše druge majke)

Ka' mala dica kad Božiću se vesele

(Znaš dobro čekaju te darovi)

I čekali su

Na stolu i u klupama

Buketi, parfemi, bombonjere

Cviće, cviće, cviće

Ma i ime joj je bilo takvo, cvitno

(Nevenka se zvala)

A mi jedan po jedan do nje bi došli

I ponosni i sramežljivi u isto vrime

Čestitali, dali šta mater je jučer pripremila

A one...

Naše drugarice učiteljice

Sritne, nasmijane

Onaj oblik sriće kad priti da u suze krene

Da

Dirnute

I neka su znale da bit će tako

Svejedno

Svake godine bilo bi tako

I Osmi mart

I Majčin dan

I Valentine's Day

Sve bi stalo u jedan dan

Znam

Danas imaju tri

Al' tebi se glava ne minja lako

Osmog ožujak je mart

Uvik je bilo tako

Ili nije?

I nije

Sad već davno, daleko

Trideset godina dalje

Na isteku jednog prošlog

Na početku drugog, novog

I društva i vrimena

Taj dan

Neće više bit šta je nekad bija

Osmi mart ili Prvi maj

Svejedno

Čudno će vas gledat s karanfilom u ruci

Bit će demode

Ka' komad robe koja više lipo ne stoji

Ne pristaje

Ni novom društvu ni vrimenu

A mi dica

Malo veća al' još uvik samo dica

Još uvik imali svoje učiteljice

(Nisu više bile drugarice)

I profesorice i nastavnice

Sve je bilo isto samo šta - nije

Nismo više darove nosili

Ni buketa, ni parfema, ni bombonjeri

Osmog ožujak više nije bija mart

Samo dan još jedan

Ni po čemu poseban, običan

Ka' rođendan starog prijatelja koji to više nije

Ne slaviš al' pamtiš

Datum te siti kako je bilo prije

Al' i ta vrimena će proć

Nova uvik dođu, novo će doć

Slobodni od zabrane sjećanja

Demode praznici ka' i stara roba

Opet bit će u modi

I eto nas danas

Neka više dica nismo

Neka praznika su tri

Ti čestitku stavljaš u pismo

Samo na 8.3.

Jesmo

Naučit to tribali smo već

Al' nismo

Pa neke stvari triba naglas reć

Šta bi mi bez njih?

Ko bi nas rodija

Ko čuva, za ruku vodija

Ko bi se brinija

Ko bi nas volija

Ko bi nas odgaja

Ko učija

Ko bi nam 'prašta

Ko bi nas razumija

Šta bi mi bez njih?

Koga bi gledali

U koga se zaljubili

Koga bi grlili

Koga ljubili

Koga čekali

Komu pisme pisali

Za koga drćali

Za koga disali

Šta bi mi bez njih?

Bili bi prazni

Prazni ka' papir kad ništa na njemu ne piše

Jasno nam je sad

Svakom godinom, sve više

Šta bi mi bez njih?

Sutra bija bi ponediljak

Samo još jedan u nizu

Ni po čemu poseban, ma ni blizu

Šta bi mi bez njih?

Bez njih ne bi nas ni bilo

Osmog ožujak ne bija mart

Dan divnih stvorenja

Dan boljih ljudi

Dan žena.

Vaša reakcija na temu