U Sunčevu sustavu djetinjstva sve se vrti oko igre
Sve drugo su samo dosadne reklame u poluvremenu
i svaki dan je nedilja
Kad bi danas išli izbrojit sve olimpijske discipline
E pa naših igara je bilo više
I znalo se nepogrešivo kad je vrime od koje
Kad je sezona
Franja slija baluna romana praćki gušta mora kartanja monopola kareta bicikle pljuca rata
Danas kad misliš
Da niste imali sve to
A stalo bi u debelu knjigu
Da niste imali sve to
Ka šta niste ni t od tehnologije
Ne znan
Stvarno ne znan šta bi radili
Kol'ka bi to praznina bila
Otprilike ka u našem znanju danas bez barbe googlea
Ka u našoj društvenosti bez društvenih mreža
Ka u našem sjećanju bez youtubea
Osim u glavi mnoge žive još samo u etnografskom muzeju
Ili zaboravljene leže u drvarnici podrumu špajzi
Slije su priživile ali ne i one
Pikule špekule klikeri
To su nama bile franje
I uvik si se pita
Jesu li franje tu da se mi mali učimo balotama
Ili
Odrasli igraju balote jer se srame i dalje igrat franje?
Ka Luiđi
Osvojija je turnir
Di ću je stavit di ću je stavit
Diplomu šanpiona o' balota
Bepina di ćemo ovo obisit?
Ja bi ovod
Ko će je tot vidit iza vrat?
Lipo ćemo je stavit ovod di je moja diploma
Di ćeš Luiđi diplomu o' medicine skinit?
Ovo je meni draže i milije i važnije
Kvragu i medicina, ko je mene učinija za likara
Ja san ti umjetnik, artišta, športaš, šanpijon
Ča će mi likar
Svaki tukac more bit likar
Dobro Luiđi govori
Franje su sport
Tvoj prvi kojeg si zavolija
Još u vrime Meksika i Zlatnog Patuljka
S kim igrat?
S dicon
A dica su bili svi
Rođeni od '70 do '86
Dilija si ih na
velike '70 - '75
starije '76 - '79
tvoje '80 - '82
I na mlađe '83 - '86
A sortira u glavi po portunima di su živili
Vama ta imena neće značit ništa
Ali ti im pamtiš i lica i karaktere
Ka i likovima iz
Santa Barbare
Zna si šta od svakog mo'š očekivat
I dobro i loše
Nike Pena Gogi Mario
Ante Tomo
Najmanji najmlađi a neustrašivi majstor igre
Za sve nas će uvik ostat Cikira
Draško Balić
Josa zvani Droga
Lele
Zna se rasplakat zbog franja
I nije se ni sramija
Joke Aco Marjan
Pero Ždero Miran Jadran Jukić Čiko
Kromi Mefi Damir Ivica Dario
Šipalo Jake Tošo Zrno
Topić Mali Ivan Mali Pero Dražen
Edi Šuste Cvijetko Baturina Žele
Slaven Mate Igor Boro
Ambo
E s njim je bilo teško
Ima si uvik osjećaj da krade
Beko
Roberto Carlos franja
Doslovno bi ih jačinom udarca rascipa na dva dila
Cico Gohli
Mate Nikola
Zdrave
Boro
Fista
Ante Nikola
Uvik nasmijani mali Nikolica
Ka nosač palica za golf
Čuva ti franje dok si igra
Volija bi reć da je menadžer
Uživa je u tome a i dobija bi koju za nagradu
Frane Pajola
Ivo Mišo
Garma Joško Nikola
Mali Frane
Drugi Frane
Stojka
Liva ruka debeli prsti i pogodak iz daljine
Mate Tonći Balaš
Vjeri Hrvoje
Topić Lui Ćonki Mašina
Braća Jerni Kulić Deba Fifi Fila
I znalo se
Samo koja godina stariji mlađi bila je to nepremostiva razlika
Da nešto i gledaš a kamoli sudjeluješ
Ali franje su bile posebne
Bilo je bitno samo možeš li znaš li
Jesi li dobar i kol'ko dobar
I moga si igrat
I igra si
S čim igrat?
S franjama
Ka vrijednosni papiri
Za svaku se znalo kol'ko piza
Vridi
I moglo se priračunat u drugoj valuti
Kamenjarke i željezarke nisu vridile boba
Bombače
Bile su velike ali nepraktične za igru
Dobre samo kad je tribalo s velike udaljenosti napast trokut pun uloženih franja
Maglenke
Kupusarke
Obične
Imaju tri pera u bojama
Cijenili smo njemice
Dvi obične jedna jednobojka
Dvi jednobojke jedna bonja
Šestoperka je bila ravna jednobojki
A bonje su ti bile drage
Bile s tri pera u bojama
Bilo je i manjih talijanki
Čet'ri pa i pet bonja je bila jedna proza, sunča ili naftalinka
Mlikarke, mjesečarke, ptičarke i koraljke su se penjale od pet do sedan bonja za jednu
Ha
Da zašto
Rijetke a lipe
Ali morale su bit glanc
Nove
Oštećene škorcane
Ili s tvorničkom greškom su prolazile samo do neke granice
Za onu s kojom se igra i gađa je čak bilo poželjno da bude škorcana
Jer je imala neki grip
Bolje čvršće je ležala u ruci kod udarca
Ali nisu smile bit jaje
To ne
Nije se računalo pod franju
Moga si je odma bacit
Nisi ih nikad drža ni čuva u kesici
Ni mrežastoj ni nikakvoj
Patent na džepovima od donjeg dila tute je bija blagoslov ali ti si ga rijetko ima
I uvik bi se jednom rukom drža za džep
Da ne ispadnu
Trčiš
Sve zvoni od njih
Di igrat?
Danas kad prođeš uz neku neutralnu malu zemljanu travom zaraslu površinu oko kuća zgrada ulica parkova
Znaš dobro
Tu su se nekad igrale franje
Ka u tenisu
Imali smo centralni teren
Najbolji uvjeti i za igru i publiku
Ne i za naše susjede
Jer to je uvik bilo ispod njihovih prozora ili balkona
Nije vama bilo u glavi
Da su ljudi došli s posla umorni
I da bi tili ubit oko
A ne slušat vaša karanja u tri popodne
Jel se diraju
Jesu li u trokutu
Jesu u tratu
Jel bilo od poda
Pa su vas znali zalit vodom
Ili zaplijenit sve
Pa ti aj na vrata kumi moli izmoli ih nazad
Tereni ravni zemljani
Bez grubih stina
Okolo zidić da ljudi mogu pratit
A tu su bili i tereni br 1 i 2 I mali neugledni pomoćni tereni s nizbrdicom za početnike
Ma iskreno teren je moga bit bilo di
Samo ne u travi
Lako se zametnu
Pa ćorimo i tražimo
Gubimo vrime
Pa i u portunu na mramoru ako triba
Opet ka i u tenisu
Grozili smo se kiše
A više kišnih dana u nizu je značilo suspenziju sporta na duže vrime
Šta bi povratkom sunca i normalnih uvjeta samo dodatno pojačalo želju za igrom
Jesmo
Trenirali smo i doma
Da ne ispadneš iz forme
Na kauču
Na krevetu
Na tapetu
Na parketu
U hodniku na pločicama
Iako se treniralo udarce
Igrat za šalu
Za ništa
To nisi volija
Prijateljske utakmice
E to
Moralo se za nešto igrat
Naravno
Igralo se i isprid škole
Prije škole posli škole
Na odmoru
Ali ipak za školu su više bile slije
I rijetko ste odlazili igrat
Ne samo u drugi kvart nego ni u drugu ulicu
Jer ne znaš šta te tamo čeka
Maher od kojeg ćeš izgubit
Ili
Lopov i siledžija od koga te niko neće zaštitit
Pravila?
Eh da se sitit svih
Svaki kvart a kamoli grad i kraj
Imali su svoje varijacije
I u igri i nazivima
Svako pamti i priča svoje
U početku bijaše trat
Neko s jačim cipelama bi se zavrtija par puta na peti
I eto rupe
Eto trata
Dva su vam tribala
Prvi donji glavni di je trokut di se igra
I drugi gornji di se valja za poredak
Nekad je zemlja bila pretvrda od sunca i bure
I moralo se trat kopat
Na trokut se stavljaju franje
Ulog
Onda se valja
Ako dvojica ubace u trat poništava se i ponavlja
I ajmo
Jedan za drugim
Sad se gađa trokut
Koju skineš tvoja je
Dok pogađaš igraš
Kad promašiš ide sljedeći
Znalo se igrat i u parovima
Ali i s tajnim savezništvom
Jer pogodiš li tuđu i ta je tvoja
Pa između njega i njega ti pogodiš njega
Uvik opasnijeg igrača nastojiš izbacit
Amaterski franja između palca i kažiprsta
Ili ka pravi znalci kažiprst savijen u slovo G
Samo bez straja
Ako se bojiš da'š falit računaj odma da si falija
Srića?
Srića je bila za slije
Jel pala na sliku il' nesliku
Za ovo je tribala vještina
I ruka i oko
I smiren bit
Bližim se
Dođi mi
S kolina
Sve pobe
Četri prsta klamprsta
Mozak bi rado da se sića šta je to sve u praksi značilo
Ali ne sića
Sića zato zvanja na ručak
Mrzija si to
Prekid
Na brzinu bi poija šta si ima
Zna je ćaća zašto žuriš
Govorija je da i u snu držiš prste ka da igraš
Ni ruke dobro ne bi sapunom opra
I bile bi masne
A nema gore od toga
Ne'a veze
Malo ih umeljaš u prašinu i dobro je
Igramo
Bilo je lipo nekoga okesat
Opelješit
Uzmeš mu sve a nisi ga pokra
Samo pošteno dobija
Nisi ih nikad kupova
Igraj kume
Dobij
Mala škola kocke
Imaš puno pa krene loše
Vadiš se
Onda il' se vratiš na nulu
Il' se navečer pitaš zašto nisi sta' dok si još nešto i ima'
Dok te išlo pjevušilo se
Rock Me Baby nije važno šta je
Samo neka traje
A igre su trajale dok se god vidilo
Pa i uz nejako svitlo ulice
Više smo tu izgubili oči nego čitajući
A gubili smo i živce
Svađe
Vječne svađe
Iako ste svi znali za ista pravila
Svi ste imali neka svoja tumačenja
Neke svoje pravde i opravdanja
Tvrdoglavi
Sebični
Pohlepni
Il' po moju il' nikako
Galama
Vika
Ljutili se ka da gubimo pare
I nerijetko eto tuče
Niste tada znali da takav će bit i odrasli život
Samo šta su dica bolji ljudi
Brzo i lako se pomire
S mlađima od sebe nije bilo mudro da im ništa ne ostane
Jer tada si riskira njihove suze i vrati mi moje franje
Neki su to radili ma kol'ko sramno bilo
Jebiga
Ko želi igrat mora je znat i gubit
A to se najbolje učilo igraćuji s boljima i starijima od sebe
Meštri o' franja
Mogli su nosit nikakvu robu
Štrace mi kažemo
Mogli su ist kruva, masti i cukra
Mogli su im doma vozit starog fiću
Mogli su bit bez pribijene pare
S nikakvom frizurom
S lošim ocjenama
Svejedno
Bili su face
Opet ka i u tenisu
U moru dobrih i odličnih
Samo je par vrhunskih igrača
Pravih znalaca i pobjednika
Pamtiš trojicu
Slaven Boro Žele
Federer Đoković Nadal franja
S njima igrat uopće a kamoli ravnopravno je bila čast
I pretplata za buduću slavu
Oni nisu promašivali zicere
Oni se nisu umarali
Oni su mogli pogodit nemoguće
Oni su bili smireni i samouvjereni
Oni nisu pucali pod pritiskom visokog uloga
Na njih nije utjecala publika
Njih se respektiralo
I bojalo na terenu
Njih niko nije gulija do gole kože
Od njih si moga puno naučit samo gledajući
Ali s vrimenom su ostarili za taj sport
Ostavili se jedan po jedan
Ti i tvoji ćete gurat još par sezona
Tamo sa 13 - 14
Mater ti je počela radit probleme
Prevelik si ti magarac za franje
U prašini
Ka dite
Bila je zajebana
I jako te ljutilo to šta se ona ljuti
I dišpete ti je radila
Ukrala bi ih iz ladice i dilila okolo maloj dici
Ili bi usrid igre naletila u prolazu
I skupila sve s trokuta i itnila daleko
Neko vrime si trpija
Skriva od nje da ih još imaš i igraš
I onda jedno popodne ti je puklo
Uzeja si sve šta si ima
Izaša isprid portuna
I sam sebi reka
Prvi ko naiđe dat ćeš mu ih sve
I to će bit kraj
I bija je
Dobija ih je Memo
Izbjeglica iz Bosne
Šta je sta na prizemlju kod Tete Nade
Ništa mu nije bilo jasno
Pa jutros smo se svađali oko njih
A sad mu sve daješ
Nikad posli toga ni igre ni krize da se poželiš vratit
Bilo je dosta
Bilo je lipo
Zadnji put da ćeš uopće vidit dicu da igraju
Lito 2000
Kad ste sidili na zidiću i kartali trešetu ko manje
A Debeli Jole te zva da presudiš jel se franje diraju il' ne
Trin'est godina nakon toga ćeš nać u drvarnici neke davno zaboravljene
Najbolje ćeš ostavit
Kad te uvati želja da ih malo provučeš kroz ruke
Da opet čuješ onaj zvuk
Jednu punu kutijicu ćeš dat Roku
Malom od Beke
Nije mu još bilo ni pet godina
Ka i vama kad ste se prvi put srili u pijesku s autićima u šesti misec '86
I onda zadnjih godina shvatiš da ima puno takvih
Žene im kažu ti si veliko dite
Šta još čuvaju sve to
Prepričavaju
Sićaju se
I svima jednako fali to vrime
Falit će sve više šta nas bude manje
Kad nismo znali šta je račun za struju
I di je koji doktor na Firulama
Kad je i loš dan bija bezbrižan
Danas nam bezbrižnost daju puni džepovi para
Onda su bili dovoljni i puni džepovi franja
I čuvamo ih
Neki pare
Neki franje
Neki dicu u sebi
Neke lipe prošlo prošle dane
I kad nije lako
I oblačno je ispod kože
Da nasmijan se bit može.