DANI GNJEVA Guy Ritchie je napravio zabavan film, njegovi fanovi bit će zadovoljni

Sve do preklani činilo se kako više nema nade za Guya Ritchieja. Ako su mu fanovi nekako i oprostili brak s Madonnom iz kojeg je nastala katastrofa zvana 'Valovi sudbine' budući da se u 'RocknRolli' iz 2008. donekle vratio na izvorne postavke, unazad desetak godina proslavljeni britanski redatelj postao je nažalost sinonim za masivne holivudske franšize i blockbustersku sterilnost. Publika koja je Ritchieja zavoljela zbog filmova kao što su 'Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške' te 'Zdrpi i briši' jednostavno nije mogla s ushićenjem dočekati 'Sherlocka Holmesa' i pogotovo rutinski odrađenog 'Kralja Arthura', odnosno 'Aladina'. Kritičari također nisu bili naklonjeni recentnim redateljevim naslovima navodeći kako je očito odlučio rasprodati ugled stečen prvim dvama filmovima stavivši se u službu kapitala. A onda se Ritchie, štono bi se reklo, vratio korijenima.

'The Gentlemen', doduše, nije bio kulturalno relevantan kao što su to za britansku kinematografiju na prijelazu iz devedesetih u dvijetisućite bili 'Lock, Stock and Two Smoking Barrels' ili 'Snatch', ali izvan povijesnih kategorija radilo se možda o njegovom najzabavnijem filmu. Crnohumorno intoniranim ostvarenjima u kojima je tarantinovski stilizirano nasilje podebljano metafilmskim dosjetkama, postmodernističkim poigravanjem naracijom i silno duhovitim dijalozima iz usta blagoglagoljivih londonskih gangstera, kao i montažnim egzibicijama te nadasve atraktivnim soundtrackom,  Ritchie se profilirao kao jedan od najtalentiranijih i najpotentnijih filmaša svoje generacije. Svojedobno smatran britanskim odgovorom na Tarantinovu poetiku i estetiku - baš kao i Danny Boyle na početku karijere  – nikada u potpunosti nije opravdao visoka očekivanja postavši s vremenom redatelj sklon tematskom i stilskom svaštarenju.
Zbog toga će mnogi biti skeptični oko Ritchiejevog najnovijeg uratka nazvanog 'Dani gnjeva'.

Glavni junak filma prijavljuje se za posao zaštitara oklopnih vozila koji svakodnevno prevoze milijune dolara. Ubrzo postaje jasno kako mu zapravo nije do zaštitarskog posla, već želi uhvatiti bandu koja po Los Angelesu pljačka oklopna vozila i osvetiti im se za ubojstvo sina koji je u jednoj takvoj pljački stradao kao usputna žrtva. Banditi kojima je na tragu nisu klasični kriminalci nego skupina ogorčenih vojnih veterana iz ratova u Iraku i Afganistanu koje predvodi narednik Jackson mada se među njima posebno ističe manijakalni Jan kojeg tumači Scott Eastwood, staroga Clinta sin.

Osim što ovdje po četvrti put surađuje s akcijskom zvijezdom Jasonom Stathamom, 'Dani gnjeva' na prvi bi se pogled mogli opisati kao redateljev iskorak u nepoznato. Naime, izmješten iz miljea londonskog podzemlja i gotovo u potpunosti lišen (crnog) humora, a onda i ogoljen od pompoznosti Ritchiejevih visokobudžetnih spektakala, akcijski triler 'Wrath of Man' djeluje poput nešto skuplje i ambicioznije verzije B-filma koji podosta duguje kako Michaelu Mannu i njegovoj 'Vrućini', tako i tipičnim izdancima podžanra filma osvete. Ipak, na drugo gledanje 'Dani gnjeva' evidentno sadrže dostatnu dozu ritchiejevske kulerštine i primjese svojevrsne anarhoidnosti iz njegovih ranih i ponajboljih radova.

Ako Ritchie u 'Wrath of Man' možda nije u punom stvaralačkom zanosu kao što je nedavno bio u 'Gospodi' ili u svojim najboljim danima, bezobrazno bi bilo tvrditi kako je posrijedi bezvezan film. Naprotiv, zanatski vrsno skrojeni i energično režirani 'Dani gnjeva' nemaju većih oscilacija u tempu i drže gledateljevu pažnju puna dva sata što Ritchieja ponovno potvrđuje kao redatelja s izvanrednim osjećajem za ritam. Nadalje, ponešto zbrzani rasplet, pokoji usiljeni dijalog, logički propust ili slabašno napisan lik najčešće su spretno zasjenjeni dinamično režiranim akcijskim sekvencama kojih uistinu ima napretek.
Ukratko, bez obzira na manjkavosti, rezultat je neodoljivo zabavan film kojim bi u svakom bi slučaju trebali biti zadovoljni i Ritchiejevi i Stathamovi poklonici.