DOMOVINA CRLJENKA Ante Kuzmanić: 'Godišnje odmore provedem u vinogradu, ne idem po plaži i na skijanja, to je moj užitak i odmor'

Fotogalerija (9)

Tijekom 2001. godine je znanstvenom analizom utvrđeno da su Kaštela prapostojbina svjetski poznate sorte vina zinfandel, odnosno kaštelanskog crljenka. U spomen tom otkriću u Biblijskom vrtu na predjelu Stomorija podignut je spomenik crljenku i posađen mali vinograd u kojem svaki trs predstavlja po jednu obitelj novskih vinara.

Među njima je i obitelj Ante Kuzmanića, vinograda i vinara iz Kaštel Novog čiji su preci stotinama godina uzgajali lozu na Stomoriji. Danas na tom području imaju četiri vinograda u kojem osim crljenka drže babicu, plavac mali, pošip i tribljan bijeli.

- Babica i tribljan bijeli su uvijek bili na našim posjedima, a crljenak mi je zapravo 'upao' slučajno. Bio mi je nepoznanica, jer se nekoć u vinogradima sadio pojedinačno, bilo bi izmiješano po više sorti. Kada je otkriveno da je zinfandel zapravo crljenak, zainteresirali smo se, ali ja sam ipak planirao staviti babicu. Nisam mogao dobiti sadnice, nije ih bilo na tržištu i trebalo ih je navrćati ručno. Nije mi ni to bio problem, naručio sam iz Kutjeva divlju podlogu i došlo je do malog nesporazuma, poslali su mi krive cijepove. Zamolio sam da se to vrati, a u isto vrijeme me Ante Vuletin iz Zadruge pitao zašto ne stavim crljenak koji je nudio njegov prijatelj. Sadnice su bile kvalitetne, pa sam ga posadio - priča Kuzmanić o svom upoznavanju s ovom autohtonom kaštelanskom sortom.

Da je crljenak osjetljiviji od svih dosadašnjih sorti koje je obrađivao, naučio je već u prvoj godini.

- Čim je došao na plod, pojavila se drozofila, oboljenje koje je meni ranije bilo nepoznato. Napadala je sve sorte voća koje su crne i razmnožavala se nenormalno. Savjetovali smo se s vinarima koji su već imali iskustvo s tim i napravili zaštitu. Dobar dio grožđa je otišao, ali većinu smo spasili. Pošip je osjetljiv, ali crljenak je još osjetljiviji, ima tu stvarno tanku opnu, je li ga nešto takne i odmah nastaje problem. Treba ga jako paziti, biti svaki dan oko njega i bilo što da se dogodi, odmah ići u zaštitu. Malo je zahtjevniji nego ostale sorte, ali kad vidite rezultat u vinu koje dobijete, ne može se usporediti s bilo kojom drugom lozom - govori.

Jedan je od rijetkih vinara koji drži autohtonu sortu tribljan bijeli, koja je nekoć bila neizostavna u kaštelanskim vinogradima.

- Većina se prebacila na pošip koji je u Kaštelima pokazao iznimne rezultate, jer to je jedna kompletna sorta, ima dobre kiseline i šećere, zadovoljava parametre koji su potrebni za vrhunska vina, pa čak i količinom. Tribljan je laganiji, više sorta koja nema tako izrazite šećere, dosta je opolitiji, ima više tekućine u samom grozdu, ovisno o godini i sunčanim danima, međutim ja sam s njim na ovim takmičenjima kaštelanskih vina dobio 81 bod, što je za takvu sortu vrhunski rezultat, nedostajao je bod za zlato - govori ponosno.

A bilo bi i loše, dodaje, kada bi svi vinari imali istu ponudu.

- Vinograde sam naslijedio od oca koji je cijeli život radio u poljoprivredi i vinarstvu, gojio je baš tribljan bijeli i sentimentalnost me navodi da to ne zanemarim, a i nije dobro da je sve jednoliko, treba malo različitosti, da ljudi imaju mogućnost odabira - kaže.

Tradicije se drži i u vinogradu i vinariji, gdje se još uvijek sve radi po starinski.

- Imamo traktor i mali motokultivator za obradu tla, ali sve ostalo je ručno. Ne koristimo ni pesticide, a i vino proizvodimo na ruke, uz pomoć turnja - objašnjava, no odmah naglašava da to nije nužno dobro, pogotovo kod proizvodnje bijelog vina.

- Bilo bi prihvatljivije, pogotovo za bijelo vino, da je nešto modernije, jer imate manji doticaj sa zrakom, ali za naše količine je to zasad dovoljno - govori.

Opisao je i proces izrade vina na taj način.

- Bijelo u što kraćem roku mora biti ubrano i dovedeno u konobu gdje se odmah radi maceracija i odvajanje od peteljke. U tom mastu stoji tri do četiri sata, a onda ide na prešanje u turanj. Nakon prešanja, otok ide u taloženje 24 sata u inoks posude, a onda se diže s taloga i ide na fermentaciju uz hlađenje na 10 do 12 stupnjeva. Crno vino nakon maceracije i odvajanja peteljkovine odmah ide u fermentaciju, a kad se radi opolo, postupak je isti kao kod bijelog - objašnjava.

Kuzmanić uz vinograde ima i dnevni posao, ali sve stigne uz pomoć obitelji i prijatelja, a pomogne i struka.

- U vinogradu uvijek ima posla, stalno se nešto događa, ja idem u slobodne termine, a kad treba uskoče svi, pogotovo kad je berba ili neki veći posao. Sretan sam da imam takve prijatelje jer je danas došlo vrijeme da je takvo prijateljstvo zbilja rijetkost. Rado pomognu i drugi vinari za razmjenu iskustava i kakav savjet, a i ljudi s Instituta za jadranske kulture su uvijek spremni uskočiti ako nešto zapne. Stvarno su uvijek na raspolaganju, nemam dovoljno riječi hvale, a danas jednostavno ne možete ništa ako iza sebe nemate struku, bez obzira na naslijeđeno ili stečeno znanje - govori.

Uz njega je uvijek i supruga Anita, napominje, koja se brine o promociji i marketingu. Sin i kći su se okrenuli drugim strukama, ali i oni rado uskoče kada zatreba. Sve u svemu, da se, a korist je nemjerljiva.

- Ovaj posao iziskuje dosta rada i požrtvovnosti, ali stigne se. Meni pričinjava jedno veliko zadovoljstvo, malo se i odmorim od svakodnevnih problema i vanjskog utjecaja. Kad dođem u polje, kažem: 'Bože, hvala ti', jer imam svoj mir. Godišnje odmore provedem u vinogradu, ne idem po plaži, na skijanja, zimovanja, to je jednostavno moj užitak i odmor - iskreno će Kuzmanić.

U ponudi vinarije Kuzmanić od iduće sezone će se naći i originalne kostimirane vinske ture koje će goste povesti od njihove vinarije u Kaštel Novom sve do vinograda u Stomoriji, a putem će naučiti brojne zanimljivosti iz povijesti Kaštela, vinarske tradicije ove obitelji i kušati vrhunska vina.