Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Veljko Martinović DOMOVINA CRLJENKA Vlado Perišin: 'Naša vinarija je mala, ali ima dušu'
Domovina crljenka Piše: Ivana Perković

DOMOVINA CRLJENKA Vlado Perišin: 'Naša vinarija je mala, ali ima dušu'

Dalmatinski portal predstavlja kaštelanske vinare

Otkad je prije dvadesetak godina, metodom usporedbe DNK profila i povijesne dokumentacije, tim sastavljen od profesora sa zagrebačkog i kalifornijskog sveučilišta ustanovio da je popularni američki zinfandel potekao od crljenka, došlo je do prave renesanse kaštelanskog vinarstva.

Našlo se nekoliko prijatelja, uglavnom potomaka vinara s ovog područja i pao je dogovor - oživjeti obiteljske tradicije i ponovno trsovima ozeleniti padine Kozjaka.

Među njima je bio i Vlado Perišin, predsjednik udruge 'Kaštelanski crljenak' koja danas okuplja 11 vinogradara i vinara.

- Moji pradjedi, šukundjedi, svi su bili u vinu. Jedno vrijeme je ta tradicija, nažalost, prekinuta, jer pokojni otac je umro kad sam imao četiri godine, a djed kad sam imao 12. Bio sam 23 godine trgovac, ali uvijek su me vukli zemlja i rad. Hvala bogu da nismo prodali naše zemlje, a nešto sam i kupio, mijenjao, spajao i sada imamo ukupno osam i pol tisuća trsova. Naše sorte su autohtone hrvatske i to crljenak, maraština i pošip, a od prošle godine smo posadili i plavac i dobričić pa ćemo vidjeti kako to ljubi naše kaštelansko tlo - govori Vlado Perišin.


Pored svog već obrađenog vinograda nedavno je u koncesiju uzeo zapušteno državno zemljište, pa kroz dvije godine očekuje broj trsova pojačati za još pet tisuća i još nekoliko autohtonih sorti, poput ninčuše, glavinuše i babice. Sva vina proizvodi na tradicionalan način.

- Radimo kao naši stari s tim da imamo bolje uvjete i dostupnija nam je neka oprema, pa nam je daleko lakše nego je bilo njima. Metoda pravljenja vina je ostala ista, sazrijevanje radimo u hrastovim barrique bačvama, jer bez toga ne možemo ni dobiti vrhunsko vino. Naš crljenak je dosta osjetljiv u vinogradu, dođe ranije nego druge sorte, oberemo ga već tamo polovicom kolovoza, početkom rujna, kad je najveća žega. Jako brzo izvrije i onda slijedi dozrijevanje - govori.

Kušanje ovogodišnjeg vina je upravo 'položio' tamo gdje je najvažnije, među svojim prijateljima, kaštelanskim vinarima.

- Evo baš smo se nedavno našli tu i malo pijuckali, probavali... Ne možeš bez toga, prijatelji će biti kritični i odmah će ti reći ako nešto nije u redu, pa možeš i spriječiti kakav problem - govori.

A svi su bili zadovoljni, pa je zadovoljan i Vlado.

- Ova godina je dobra. Nije bila puno obilata jer je suša smanjila rod. Da je bilo kiše ljeti, zrna bi nabujala, ne bi bilo toliko šećera, ali bilo bi količine. Ovako smo dobili nešto bolje, kvalitetu - ponosno će.

Plasman mu nije problem, jer svi restorani u svojoj ponudi žele imati vrhunska kaštelanska vina.

- Danas nema ugostitelja koji nema ovaj naš crljenak u ponudi, on je perjanica svakog restorana. Jer je mekan i pitak, ima visoke alkohole, a pije se kao mlijeko - objašnjava.

Tijekom pandemije su zatvorili brojni ugostiteljski objekti, što je uzdrmalo i kaštelanske vinare, ali nije ih trajno oštetilo. Zahvaljuje na tome Gradu Kaštela koji im je dao jednokratnu potporu zbog smanjenja prometa, ali i Splitsko-dalmatinskoj županiji koja je na jedan praktičan način sudjelovala u razvoju vinogradarstva na ovom području.

- Da se nije to dogodilo, ne bi bilo u Kaštelima danas ovoliko vinograda i vinara. Kada je sve krenulo, Grad je besplatno dijelio sadnice loze, koje sam i ja dobio. To je nešto najbolje što se moglo dogoditi u Kaštelima. A kasnije je pao dogovor, jedan dio cijene sadnice je plaćao Grad, jedan Županija, a jedan mi vinogradari i to nas je spasilo - kaže, naglašavajući da se bez te potpore danas ne bi mogao pohvaliti ovolikim brojem trsova.

Riječi hvale ima i za Turističku zajednicu grada Kaštela koja ih promovira u svakoj prilici, a u posljednje vrijeme ih i zastupa na raznim smotrama i sajmovima.


Perišini dio vina prodaju i 's kućnih vrata', iz male vinarije u prizemlju obiteljske kuće, za koju Vlado kaže: 'Mala je, ali ima dušu'. I to se osjeti. Uz velike bačve u kojima upravo dozrijevaju kaštelanske sorte, zidovi i police ispunjeni su pomno odabranim detaljima, a svaki ima neku svoju priču.

- Ovo je moga djeda brat - objašnjava ovaj kaštelanski vinar kad smo se približili crno-bijeloj fotografiji na zidu.

- A ovo - kazuje prstom upirući na konja kojeg mladić jaše - to je njegov službeni prijevoz.

Djedov brat je, naime, bio istražni sudac koji je u svoje vrijeme, ono prije Forda dok su automobili bili zbilja rijetki luksuz, na svom službenom konju prelazio na stotine kilometara do mjesta zločina. Naoko sitan detalj, ali daje puninu cijeloj priči o bogatoj povijesti ove kaštelanske familije.

A da se vinarska tradicija Perišina neće zaustaviti na Vladi, garanciju daje njegov sin Ivan koji već pomalo preuzima glavnu ulogu u obiteljskom poslu.

- Od ranog djetinjstva sam naučen radu. Ocu sam prvo pomagao u dućanu, a onda smo se prebacili na ovo, što je meni puno lakše, jer je puno ljepše raditi u polju, na svojoj zemlji. Radimo dobra vina i kada ih netko kuša i kaže da su super ili dođe po preporuci, onda mi bude drago i vidim da sve ima smisla. Naporno je, ali da se živjeti od toga, isplati se i ustati u 4 ujutro i cijeli dan raditi, kada znaš zašto radiš - govori ovaj zreli 23-godišnjak.

U vinarstvu vidi svoju budućnost, kaže, pa je i cijeli svoj mladi život podredio tome. Kada je došlo vrijeme za upis u srednju školu nije se mislio, upisao je smjer fitofarmaceut, odnosno ljekarnik za bilje. Više obrazovanje je na neko vrijeme stavio po strani jer nije želio napuštati vinograde i otići za Zagreb, ali sada je i to došlo na red.

- Odvagao sam ako odem u Zagreb, nema tko raditi ovdje, pa treba izdvajati i za moj fakultet i za osobu koja će me zamijeniti. Sada se otvorila prilika, u Splitu je otvoren studij Mediteranska poljoprivreda na koji ću ići ovu ili iduću godinu i, nadam se, nadograditi svoje znanje - govori.

Ivan je modernizirao i način prodaje, pa proizvode vinarije Perišin možete kupiti i putem društvenih mreža. Ako ipak želite svratiti u vinariju i kušati vina, dočekat će vas raširenih ruku. Samo mu pošaljite poruku ili email koji možete pronaći na Facebook stranici Vinarija Perišin, a ovaj mladi vinar će se pobrinuti za ostalo.

Vaša reakcija na temu