Gledam ovu životinju Teveza kako gine protiv Kikijevih dvorana i sve mi se vraća misao kako nikada nije bio pravilno iskorišten u Premiershipu (uostalom ko proda Teveza a zadrži Džeku neće se dugoročno usrećit). Ali mozak mi truju misli kako je Tevez u zadnjoj sezoni u Cityju bio poprilično jeftin u Fantasy Premier League, a donosio je bodova ko blata...
E taj FPL, ako znate o čemu pišem onda znate i za bol u duši kada Rambo doda za zicer onoj kladi Giroudu, kojeg si baš za ovo kolo doveo i stavio za kapetana, a on zapuca i popušiš 16 bodova... Brojevi su pojeli užitak gledanja. Džaba i dobar TV i sportski paket i prijenos svega šta postoji, kad opušteno ne možeš gledat ni predsezonu. Tada skautiraš prijateljske utakmice da vidiš koje pojačanje se uklapa u momčad, koji posuđenik se približio starterima te tražiš one 'jeftinjake' za iznenadit ekipu u prvome kolu. Pa usput pogledaš i onih par kola HNL-a u kojima postoji 'rezultatska neizvjesnost u borbi za titulu prvaka' (pauza za dlan o čelo ili kiselo smijanje nad poluodumrlom dušom svih koji ne navijaju za HAŠK Obiteljski). I onda krene Premiership i krenu bodovi i nekakvi Erik Dier počne zabijat i sve šta si pripremio ode u pičku lijepu.
Nakon par godina analiza, skautiranja, gledanja bar pet utakmica tjedno, praćenja transfera, trenersko-igračkih zavada, ko je kome dira ženu, kome su oteli brata i sličnih podataka pertinentnih za odabir igrača, moja momčad Lannister Lionsa je službeno ugašena. Završili su ko veliki Tywin, s mudantama oko gležnja, na WC šolji sa strijelom u srcu. Prostrijelili su ih ozljeđivanje Sturridgea, kluparanje Oscara, friziranje Lamele i dušenje Tadića. Kad shvatiš da umjesto pravog derbija gledaš Soton-Spurs, jer tu imaš više igrača, shvatiš kako je sve izgubilo smisao.
Čemu nervoza oko obične igre, pita se ona normalna osoba koja ovo čita smatrajući me (dobrim dijelom opravdano) budaletinom... E tome normalnjaku poručujem da nema razuma kad 'čekaš' igrača sedam kola pa ga prodaš i on zabije dva komada. Tada sav skepticizam pada u vodu i cijeli svemir, pače povijest čovječanstva, mitohondrija i same zvjezdane prašine se isključivo svela na to da te izmanipulira za onaj klik u 5 do 12 kojim si otiša -4 zbog ekstra transfera i spušio kolo. A tek kad ti je Chambers na klupi a ima bodova ko blata, a direktnom suparniku u ligi je ušao s klupe jer mu Yaya nije nastupio...
Nema smisla više ni pisat, od jeseni nakon dugo vremena krećem u avanturu praćenja fudbala bez brojanja bonus bodova u glavi. Istina, ostat će refleksne sumice, koje će s vremenom jenjavati. A sada počinje polufinale LP, čiji fantasy, srićon, nisam zaigrao.