Novi zločin koji je zaslužio zavidan prostor u medijima, uključujući cijelu stranicu jedne dnevne novine s kojom sam jutros obložio mačji WC, je ispadanje stanovitog Dina iz izbora za pjesmu Eurovizije ili što to već svi gledaju subotom... Koliko sam shvatio, on je Dalmatinac i kao takav je žrtva zavjere kojom je još stanovitija Nina iz Lipovljana (ček da guglam) sisačko-moslavački progurana u finale Dore, ili čegaveć... Činjenica kako je ona više nego zanimljiv izvođač sa stvarnim glazbenim potencijalom, dok je njegov glavni adut taj što izgleda kao izgubljeni sin Thompsona i Danijele Martinović, nema s time baš nikakve veze. Krivi su masoni!
Prvo - nemam ništa protiv dotičnog momka i znajući stvarnu situaciju na domaćoj sceni ne bi me nimalo začudilo da ostvari uspješniju karijeru od trenutno uspješnije kolegice. Drugo - naravno da gledam Vojs jer gotovo doslovno nemam pametnijeg posla svako druge subote (eto, bar ne gledam svaku epizodu). Ali treće je smeće, a to je uporno medijsko pumpanje polupriča o pojedincima koji još nisu niti na pola započeli svoje karijere.
Vojs nije niti završio a već je započela obnova Jugoslavije uz Huljića i 3 asa na RTL-u, imamo kuharskih natjecanja više nego li stignem pratiti, a svaku jesen nas nekakve 'zvijezde' zabavljaju u prikladnom licenciranom showu.
I sada neću osuđivati medije što sve ovo prate, televizijske kuće koje mlate opaku lovu od marketinga niti sebe koji povremeno gledam ove gluposti (ponajmanje krivim sebe, naravno) već želim uputiti apel društvu da razmisli o dugoročnim posljedicama kratkoročne slave na pojedince koji izgaraju u vatri zbog naše razbibrige. Naime, reality showovi opstaju upravo stoga što stvaraju sasvim novu vrstu celebrityja koji nemaju nikakav talent osim onoga za ekshibicionizam. Sad se možda pitate što je s onim 'pravim' izvođačima koje smo dobili zahvaljujući Story Super Nova i sličnim drkarijama, no važno je napomenuti kako oni nisu glavni proizvod već nuspojava ove mašine. Na svaku Natalie Dizdar dođe po pet-šest Rafa i pokoji Tin bez Saše i Kedže. Ali ovi mini Kardašijanci su ključna tvorevina fenomena realityja i jedino što ih može uspješno održavati u željenoj sferi postojanja je sudjelovanje u još realityja gdje mogu nastaviti biti nezanimljivi i netalentirani pred milijunskim gledateljstvom.
Pitanje je vremena kada će se stvoriti kritična masa oboljelih od PRSP-a, odnosno post reality show poremećaja, koji će podizati šatore predvođeni Hamdijom i Marinom Tironijem... Opet sam guglao i za prvu dvojicu koje sam se sjetio mi gugl izlistaje članke iz crne kronike... Izgleda da sam zakasnio s ovim tekstom i PRSP već harači, samo ga ne primjećujemo jer slavimo nove buduće žrtve. A ako ste stvarno glasali za Dina, a vaš je glas završio u trash binu, onda se veselite što se konačno vraćamo u devedesete kada su navodno brojni glasovi znali završavati u kantama za smeće.