Društvo spektakla: Vratite Porin u Makarsku!

Evo ga, ni par tjedana a već sam zabrazdio u lokalpatriotizam. Zahtijevam povratak diskografske nagrade Porin u Makarsku! Ipak ovo nije čisto sentimentalni zahtjev, niti pusta relokacijska molba. Porinu želim vremeplov za povratak u vrijeme kada je bio relevantan. U doba prije nego je pretvoren u privatni klub hrvatskih alternativaca.

Nemam namjeru rekapitulirati cijelu ovogodišnju manifestaciju, već izdvojiti nekoliko posebno nebuloznih crtica. Prvo ako postoji objektivna metropola hrvatske glazbe to isključivo može biti Split. Uopće me ne zanimaju ukusi pojedinaca već činjenično stanje odnosa publike i glazbenih trendova u posljednjih pola plus kusur stoljeća. Najveći dio nacionalnih mainstream trendova se krojio u Splitu. Ali gledajući Porin se stekao dojam kako su svi zaslužni za takvu prošlost mrtvi i pokopani, ovjekovječeni s par traljavih lajni otpjevanih od strane voditeljske ekipe, dok aktualne prezentabilne ličnosti poput Olivera i Gibonnija glume reportere novog Dnevnika koji se javljaju dubioznom satelitskom vezom. Nastup Doris Dragović je žanrovski djelovao kao halucinacija u moru rocka i autorske nebuloze, no valja joj priznat kako je bila među rijetkima koja je nastup pred prepunom dvoranom odradila kao 'običan radni dan'.

Vraćam se na tezu o 'ukusnom neraspravljanju', osobno sam 'navijao' za grupu Pavel u svim kategorijama i to je upravo vrsta glazbe bliska mom senzibilitetu, ali Porin bi trebao biti nacionalna diskografska a ne osobna stilska nagrada. Ignorirati Rozgu, Severinu i Huljića, posebno u Splitu, bi bilo smiješno da nije žalosno. Jer kako opravdati poantu da se isključivo nagrađuje kvaliteta kada se vrhovna nagrada dodijeli vrhunskim diletantima.

Psihomodo pop predstavljaju onu najgoru stranu hrvatskog rocka. Frontmen bez glasa, iritantan svakome zrelijem od adolescenta, s karijerom sagrađenom na plagijatima i tekstovima kraj kojih opus Vjekoslave Huljić djeluje kao sabrana djela Dobriše Cesarića. Po čemu je to 'Bejbi, bejbi' kvalitetnije od 'Žena, majka, kraljica'? Vjerojatno nisam kvalificiran za uočiti suptilnost te tektonske razlike. Na žalost sam samo godinu dana proveo u Glazbenoj školi i tek sam pridruženi član HDS-a. Da nisam bio tako lijen možda bih imao dovoljno izbrušene organe za distanciranje govna od izmeta.

I zašto bih vraćao Porin u Makarsku? Što nije bura rušila naš velebni šator...  Stvar je u samome konceptu. Tada je Porin bio spektakl. Otvarao ga je Thompson, a zatvarali Cubismo i Josipa Lisac. Postojalo je nešto što se zvalo 'hit godine' gdje su se Zečić i Štimac borili s Banom i Giulianom. Taj isti hit godine je uklonjen kada je Miroslav Škoro postao Nives Celzijus diskografskog svijeta - jednostavno mu nisu htjeli uručiti 'Kiklopa'.

U Makarskoj je nastupao i Bare i Vanna, o ukusima se raspravljalo, ali se nije diskriminiralo (osim kada je Zečiću ukradena zaslužena nagrada). U mojoj mladosti je postojala glazbena nagrada gdje sam uživao u glazbi koju sam slušao. Dodjeljivali su je novinari i zvala se Crni mačak. On je bio za 'mene i moje', a Porin je bio za sve. Ali mačak je preminuo 2004. a Porin je postao njegov traljavi nasljednik. Jer kao prvo Porin ne može imati njegovu opuštenost i buntovnost jer mora biti primjeren za bake koje gledaju HRT u prajm tajmu, a kao drugo... ma ne treba drugo. Crni mačak se originalno zvao Ponor i to je više nego prikladno ime za aktualni Porin. Vratite Porin u Makarsku i neka bude zabava za široke mase, neka Rozga pjeva duet s Urbanom, Severina izvede 50 nijansi sive s Arsenom, a Thompsonu neka nastupi kao pridruženi član Leta 3 s crvenom ružom hrvatskom posred čmara...

A meni i mojima vratite Crnog mačka da uživamo u rocku neopterećenom usiljenim scenarijem i Šurjakovoj vokalizaciji. Ni Porin nije kao što je bio...