Đurđica Tičinović predstavila svoju osmu zbirku 'U tragovima': 'O onom što život čini životom, ljubav ljubavlju, čovjeka čovjekom'

Fotogalerija (16)

Plodonosna pjesnikinja s omiškom adresom Đurđica Tičinović objavila je svoju osmu zbirku poezije koja nosi naziv 'U tragovima'. U razgovoru za Dalmatinski portal otkrila je da su se tiskani primjerci munjevito razgrabili te da su prostorije Matice hrvatske na zagrebačkoj inačici promocije zbirke zabilježile rekordnu posjećenost. Predočila nam je ujedno čime je 'zarobila' publiku, otkud crpi inspiraciju, komu zahvaljuje za svoj talent, zašto je ipak omiška promocija izazvala u njoj veći nalet emocija...

Za sve one koji još nisu posegnuli za njenim novim književnim ostvarenjem, ova samostalna umjetnica predstavila je njegovu okosnicu. 

'Zbirka govori o svemu onom što život čini životom, ljubav ljubavlju, čovjeka čovjekom. Tematika je šarolika i raznolika. Smatram da svatko tko pročita jedan stih može pronaći puno toga što sam ja možda nastojala i skriti. Pronalazi se inspiracija u svemu što me okružuje, u svemu što dišem i u svemu što jesam. Inspiracija je i u vjeri koja nam je rođenjem dana. Najprije je to, dakle, dar od Boga, a onda svih onih koji moj život čine ljepšim, sretnijim i boljim. U ljubavi tražimo ono za što smo stvoreni, a stvoreni smo da budemo dobri, da dajemo sebe onima koji to zavrjeđuju, onima koji nas određuju. Ne pišem tako po naputku, po nalogu ili po zadatku, nego iz srca, iz duše, po nadahnuću', kazala je naša sugovornica.

Dočarala je to tvrdnjom kako često ne uspijeva dešifrirati vlastiti rukopis te kako ponekad ne može niti prepoznati svoje stihove, i to zato što nastanu u dahu, a na što je ukazala na zagrebačkoj promociji i Nada Babić koja je uredila sve njene knjige. No itekako su stihovi njeni, iz nje nastali. 

'Sve ono što okupira moje misli, moj um, moje emocije, moja stanja duha rodi se u tom jednom stihu, jednoj kitici ili jednoj pjesmici', obrazložila je. 

'Kostanje je moje rodno selo, moje uporište i moje ishodište. Ono njeguje vjerski duh'

Korijeni su Đurđice Tičinović u Kostanju, selu slavne Poljičke Republike, u omiškom zaleđu. Upravo je ono prožeto kroz cjelokupno njeno stvaralaštvo te je s tamošnjom crkvom sv. Mihovila zavrijedilo svoje mjesto i na naslovnici zbirke 'U tragovima'. Ilustraciju potpisuje Miroslav Tomasović. 

'Kostanje je moje rodno selo, moje uporište i moje ishodište. I ta je poezija isto tako dijelom zavičajna poezija. Bez Kostanja, bez kamena na kojem sam se rodila, bez ljubavi koju mi je obitelj dala, koju su roditelji usadili u mene i moje sestre, a koja se nastavlja preko naših potomaka, danas ne bi bilo mene ovakve niti izgrađene u pjesništvu. Moj kraj, moj zavičaj ono je čemu se uvijek s radošću vraćam i o čemu uvijek s radošću pišem', naznačila je umjetnica.

Rekla je kako tu ima i bolnih i vedrih situacija, ali da ih čovjek koji zna gdje je nikao može prepoznati i voljeti. Potom je pojasnila po čemu je Kostanje toliko posebno da je uz njega neraskidivo vezana. 

'Specifično je najprije po prirodnim ljepotama, a zatim i po ljudima koji tu žive, načinu odgoja, načinu oblikovanja ljudi koji su tu narasli, stasali i koji su danas vrlo uspješni u raznim poslovima koje obavljaju', iznijela je Tičinović. 

Potvrdila je konstataciju kako su je očigledno kao ženu i kao umjetnicu u velikoj mjeri oblikovali rodni kraj i vjera. Uvjerenja je kako je Bog iznad svega, a napomenula je i da se u Kostanju značajno njeguje vjerski duh. 

'Da se nismo rodili tu, da nam nisu oni koji su nas rodili ostavili to uvjerenje, ne bismo ga danas mogli ni imati. Bez vjere u nešto bolje, sigurno ne bi bilo ni pjesništva. Ja sam Božjom rukom vođena u svemu što radim, stoga nastojim činiti dobro i dobro drugima darovati', istaknula je. 

Premda su motivi njenih stihova konstanta, Đurđica Tičinović pribjegla je preinakama u stvaralačkom pogledu prilikom izgradnje svojega pjesničkoga stila. 

'U prvim zbirkama bilo je više teksta, a sada izvlačim najbitnije i svu suvišnost mičem iz poezije. Sažimam sve u kraću misaonu cjelinu. Bez obzira na stil, moj je pjesnički izričaj jednak. Rasla sam i sazrijevala kroz životne situacije koje su me snalazile, pa je tako rasla i moja pjesnička riječ.

Iznimno mi je zadovoljstvo kada kažu da se naslanjam na velikane hrvatskog pjesništva, pjesništva Poljičke Republike kao što su Jure Kaštelan, Branko Klarić, Josip Pupačić... Ne mogu se svrstati još uvijek u red velikana, ali raduje me biti na tragu toga', podcrtala je. 

'Maksimalno sam se koncentrirala da ne zaplačem na promociji'

Naša je sugovornica još je uvijek pod dojmom književno-glazbene večeri 'Stihovi i note s mora i komina' održane koncem siječnja u prostorijama Matice hrvatske u Zagrebu. Riječ je o projektu Društva Poljičana, udruge za koju radi već 20 godina, i Ogranka Matice Hrvatske u Podstrani, koji je obuhvatio kako promociju njene zbirke 'U tragovima' tako i Podstranske revije te romana Zorana Jurišića 'Bujice i naplavi'. O zbirci je govorila Nada Babić, a recitatori su bili glumci Robert Kurbaša i Damir Poljičak. U glazbenom dijelu programa nastupili su klapa Stine, Đurđicin sin Lino Tičinović na klarinetu u pratnji prof. Rozarije Samodol i diplar Goran Mikas. 

'Dojmovi su fantastični. Ponajprije, odaziv je bio enorman - tajnik Matice hrvatske naglasio je kako prostor nikad nije bio puniji. Objedinili smo tradiciju i moderno. Osmero Poljičana odjenulo je nošnje od kojih su neke stare i više od 150 godina. Dobro je da se predstavlja poljička kultura jer su Poljica iznjedrila puno toga što danas baštinimo, a čime bismo se trebali dičiti i što bismo trebali pronositi kroz svijet. Sve u svemu, bila je to doista prekrasna večer. Vjerujem da su svi koji su bili ondje doista uživali', podijelila je. 

Put u Zagreb bio je svojevrstan izlet. Organizirala je, naime, autobus s 50 ljudi koji su je pratili. Kazala je kako je okupila one koji predstavljaju ono najbolje što je u svojim zbirkama opjevala. Cilj joj bio, kako je navela, pustiti u svijet ono na čemu radi već 15-20 godina. Omiška pak promocija, održana 11. studenog 2022. u Ilirskom sjemeništu, priznala nam je, za nju je bila još emotivnija. Spomenula je kako je njenoj realizaciji uvelike doprinio Petar Buljević, ravnatelj Centra za kulturu Omiš s kojim surađuje na većini svojih projekta, te kako je večer dodatno oplemenila klapa Pasika iz njenog Kostanja. 

'U dvorani koja može primiti otprilike 150 ljudi, bilo je njih 300. Doživjela sam nalet emocija. Bilo je to moje prvo istupanje na binu poslije lockdowna te su stigli mnogi ljudi koje nisam ni vidjela proteklih godina. Maksimalno sam se koncentrirala da ne zaplačem', otkrila nam je. 

Đurđica Tičinović kuje planove za još jedno predstavljanje zbirke 'U tragovima'. Nada se kako će ih i ostvariti. 

'Društvo Poljičana ima 16 ogranaka, a jedan je od njih izvan Poljica - u Ernestinovu, selu u kojem živi oko 50 posto Poljičana koji su se poslije rata ondje odselili. Želja mi je da sa svojom udrugom, Ogrankom Matice hrvatske u Podstrani i dr. Radovićem koji mi je potpora za sve organiziramo promociju moje knjige, ali i jedne od 11 knjiga Društva Poljičana. Ako Bog odredi da bude tako, bit će', rekla je. 

Na upit kakve su reakcije onih koji su posegnuli za njenom novom knjigom, uzvratila je činjenicom da su je tek dvije preostale. Možda će se morati upustiti u novu investiciju tiskanja, ali još nije sigurna kako će je izvesti.  

'Reakcije su pozitivne - kako 'običnih' čitača taki i kritičara, ljudi od pera. Nada Babić rekla je na promociji da je pronašla više u jednoj mojoj pjesmi nego što sam ja sama u osam knjiga. Svaki je stih analizirala, a pritom se jasno vidjelo koliku dubinu imaju te da drugi prepoznaju što sam htjela reći onim što sam zapisala i kakav je moment bio u mom životu da je to baš tada i baš tako iz mene izišlo', dodala je. 

'Da nije bilo mojih sestara Jerke i Marije, pisala bih, ali bi pjesme ostale u škafetu'

Kao što je ranije navedeno, na promocijama je glazbeno prati sin Lino, no Đurđica tvrdi da umjetničku crtu nije 'pokupio' od nje. 

'Talent je od Boga, ničega drugog. Ne mogu reći zašto netko ima dar, svatko ima neki, samo je pitanje koliko će se razvijati i afirmirati u tom daru. Prvu knjigu ne bih izdala da nije bilo mojih sestara Jerke i Marije koje su me na to nagovarale te profesora Vinka Gale koji je pročitao rukopis i zaključio da ga treba izdati. Pisala bih, ali bi pjesme možda ostale u škafetu. Sad znam da bi to bio grijeh jer oni koji znaju smatraju da vrijede. Ja to ne mogu procijeniti, znam samo koliko moje pjesme meni znače kao što znam da je to moj put na kojem nastojim opstati', navela je. 

Stava je i kako nijednom kulturnjaku nije lako, neovisno o podneblju u kojem boravi. 

'Ponajprije, neshvaćen si kao čovjek. Druga je stvar to što moraš biti malo 'maknut'. Treće, tekst je prepoznat ovisno o tome koliko upireš nakon 20 ili 50 godina umjetničkog djelovanja ili te treba zadesiti kakva trauma u životu da te lansiraju u zvijezde. Nekad se lansira one koje ne bi trebalo, a skromni, samozatajni i dobri ostaju na margini - u bilo kojem životnom segmentu, pa tako i u pjesništvu', smatra. 

Kada govorimo o umjetnosti u bilo kojoj formi, nezaobilazno je pitanje može li se od nje profitirati u financijskom smislu. Upitali smo sugovornicu ima li tendenciju da si od kreativnog pjesničkog stvaralaštva osigurava egzistenciju kao i vjeruje li da je takvo što uopće moguće u Hrvatskoj. Sukladno prethodno navedenom, kazala je kako nije lako preživljavati ni od drugih vrsta poslova, a osobito od pisanja. 

'Može se uspjeti samo na estradi. Međutim to ne znači da ne možemo pronaći svoje mjesto pod suncem. Meni više znači priznanje određenih ljudi i da danas-sutra uđem u Društvo hrvatskih književnika, nego materijalno. Istovremeno, posao tajnice u Društvu Poljičana isto me tako upotpunjuje i kroz njega sam upoznala dosta ljudi koji me prate u drugim stvarima koje radim', iznijela je. 

A ispunjavaju je zasigurno i nagrade. Neke su njene pjesme uglazbljene, a jedna je od njih, primjerice, pobijedila na Festivalu duhovne glazbe u Subotici. Nedvojbeno je, stoga, da će nastaviti stvarati.

'Bez Boga i poezije, ne znam kako bih opstala. To je moj štit i moja obrana od svakodnevnice, jedan ispušni ventil i jedno olakšanje', riječi su kojima je to dala naslutiti. 

Kada će nova zbirka, teško je reći. Inspiracija, napomenula je, ne bira ni vrijeme ni mjesto. 

'Treba mi još barem dva mjeseca da mi se potpuno slegne sve što sam doživjela proteklih mjeseci kako bih ponovno uzela olovku i nešto zapisala. Kad dođe taj trenutak, može biti jutro, može biti noć, može biti u kadi...', ispričala nam je. 

U konačnici je zahvalila svima koji je prate i pozdravila ih do sljedeće prigode, a osobito prijateljicu Ivanu Mandalinić koja s nestrpljenjem čeka novu promociju, zbog čega joj je i šaljivo obećala nabavku dovoljne količine papira.