Foto: Veljko Martinović PREDSTAVLJAMO VATROGASNA DRUŠTVA 'Jedanput se cijela smjena kaštelanske policijske stanice zaključala, pa smo ih spašavali...'

PREDSTAVLJAMO VATROGASNA DRUŠTVA 'Jedanput se cijela smjena kaštelanske policijske stanice zaključala, pa smo ih spašavali...'

Ne smatramo se herojima. Radimo ono što volimo i ono što smo odabrali - rekao nam je Nenad Bonacin, zapovjednik DVD-a Mladost

Naš novi serijal, kojim ćemo predstavljati vatrogasna društva iz Splitsko-dalmatinske županije, počinjemo s DVD-om Mladost iz Kaštel Sućurca, oni ove godine slave čak 50 godina djelovanja. Zapovjednik Nenad Bonacin nam je rekao da su DVD Mladost 10. listopada 1971. osnovala nekolicina mještana, a povod je bio veliki požar koji se dogodio to ljeto u Kaštel Sućurcu.

- DVD Mladost ima dosta legendi. Po pričama starih ima ih dosta pokojnih, a ima ih i živućih. Ne treba nikoga posebno isticati. Svatko tko je prošao kroz ovo društvo dao je dio sebe jer je želio pomoći drugome, i pomoći kolektivu. Neki su dobili nagrade Grada za životno djelo. Imamo legendarnog bivšeg zapovjednika Šljuju, koji je nama bio strah i trepet prije, bio je jak autoritet, sada se druži s nama. Ima i legendarni pokojni Pajo, nitko nikad prije njega nije znao gdje gori. Ima i kompletnih obitelji koje su prošle kroz ovo društvo. Djed, otac, sin, unuci. Meni su isto svi vatrogasci. Mater nas po tri dana ne bi vidjela jer bismo išli na požar. Požari su se prije gasili po 2-3 dana. Sada se to mnogo brže rješava - ispričao nam je Bonacin. 

Ovaj DVD je još specifičan po ogromnoj površini koju koriste, imaju 6000 kvadrata zatvorenog i 3000 otvorenog prostora na kojem su sva vježbališta za vatrogasna natjecanja. Među prvima su doveli Fire Combat u Dalmaciju. To su natjecanje prvi u Dalmaciju organizirali vatrogasci iz DVD-a Žrnovnica, a Mladost je krenula sljedeću sezonu i skupa s kolegama iz unutrašnjosti ga pretvorili u kup natjecanje Hrvatske vatrogasne zajednice. Organiziraju Fire Combat u svibnju, a početkom srpnja tradicionalno 31A natjecanje Kup sv. Florijana.

- Fire Combat je natjecanje operativnih vatrogasaca, onih koji će vam doći pomoći licem u lice ako ste u nevolji, tako da se i s tim dičimo. Dičimo se i s tim da  imamo zatvorenu teretanu, kamin, boćalište, maslinik. Kad radimo fešte, začinimo sa svojim maslinovim uljem. Veliki je entuzijazam uložen u ovo društvo. Natjecateljske ekipe tradicionalno su među boljima u Europi i Hrvatskoj, posebno ženske članice koje su osvajačice brojnih odličja u Europi, Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji - kazao je Bonacin i dodao:

- Posebno smo ponosni na svoje članstvo, imamo oko 240 članova (30 posto je žena), od čega 55 operativnih, 60 mladeži i djece, ostalo su pričuvni članovi i veterani.

Svaka je intervencija specifična... 

- Ja sam jedan od sudionika spašavanja unesrećenih iz vlaka smrti i posebno me pogodi kada su u nesreći sudjelovale bebe, kao npr. u Labinu Dalmatinskom ili Prgometu. Mi to brzo brišemo iz svoga sjećanja. Imali smo tešku prometnu, kada su 4 bili zarobljeni na boku, mislim da je jedan preminuo, a jedan ostao invalid. Ima toga dosta. Od požara za mene je bio težak požar Orbica 2003. kad sam bio mulac jer nismo imali opremu kao danas. Bili smo tada nezaštićeni. Sada zaštitna oprema za vatrogasca da bi ga poslali na intervenciju košta 15.000 kuna. Posebno strašan požar mi je bio na Kozjaku 1996. jer kada dolazi ogromna količina energije na vas, tlo tutnji. Težak mi je bio požar u trafostanici željezare 2017. jer nismo imali opreme, bez termovizijske kamere koju smo sada nabavili, koja košta cca 50.000 kuna. Ulazite u nepoznati prostor, nema vam nitko dati upute ili pokazati kako taj prostor izgleda jer je firma bila u stečaju, goloruki pipate zidove i sami pokušavate naći žarište požara. Takve vas stvari šokiraju, a znate da postoji tehnologija, i znate da vam nije dostupna. Sve to ostavlja posljedice. Prvi vam je šok kada idete na neku intervenciju, kada doznajete adresu, prvo vrtite film je li to vama netko poznat. Ovo ljeto smo imali prometnu, izvadili smo momka, predali smo ga Hitnoj, komunicirao je s nama. Sutradan smo saznali da je poginuo. To je stvarno šok i zuji vam u glavi idućih 10 dana. Pa predali smo ga Hitnoj, izvađen je živ, komunicirao je s nama?! Takve stvari su teške. Svaka intervencija je stres, ne možete zaspati normalno, a nakon požara stambenog objekta vam kosa smrdi po 10 dana, bez obzira na opremu. Ne možete isprati taj smrad! - ispričao je Bonacin. 

Smatra da bi adekvatna psihološka pomoć vatrogascima dobro došla. No, oni su, kaže, sami sebi velika pomoć.

- Naša zafrkancija možda nekom nije prihvatljiva, ali to je naš ispušni ventil, sve bacamo na šalu, uvijek tražimo u svakoj intervenciji manu, pa da se rugamo tome ili sami sebi. Recimo: 'Moga si i kanadere dignit, a gorilo je 2 kvadrata'. Posebno analiziramo intervenciju gašenja Fiat Punta našeg kolege, na kojoj je od same dojave sve išlo ukrivo (to još nije raspravljeno ima 5 godina). Ili na primjer, netko je od brzine zaboravio i čarape na čizme obući, netko od pritiska ne zna strane svijeta, pa ima nova strana 'sjeverno-južno', neki izjave za radio da je gorjelo vozilo marke 'kamion', ima toga puno... Za ostati sabran pri donošenju važnih odluka, tu su godine iskustva. Nekad imate 10 sekundi za odlučiti o nečemu i to je to. Treba ostati smiren. Kao zapovjednik sam sretan sa svojim ljudima. Znamo dobro iskontrolirati situaciju - rekao nam je Bonacin.

Jako su teški zatvoreni prostori, kaže, samim time što moraju nositi tešku opremu da biste mogli disati samostalno. Automatski su teži 16 do 20 kila nego inače. Plus direktna toplina, isijavanje, dok je na otvorenom području malo drugačije jer su malo komotniji. 

- Kad sam imao oko 18 godina gorio je Kozjak i hvatale su nas stijene s padine, sakrili smo se iza jednog drva i kamena i to je sve prošlo preko nas, tada sam mislio da ćemo umrijeti. Najstresnije je ipak kada moji vatrogasci idu negdje, a ja nisam s njima, pa brinem da im se što ne dogodi. Ili ih se 5-10 minuta ne može dobiti na radio vezu. Nekad se jednostavno ne jave dok ne vide rješenje pa se onda jave, a to je najgore čekati - govori Bonacin. 

Većim dijelom se financiraju iz svog proračuna, jedan dio im daje Grad Kaštela. Imaju 20 profesionalnih vatrogasca, 26 zaposlenih, odgovorna su postrojba za Inu i Cemex. 

- Mogu reći da smo savršeni primjer kako bi vatrogastvo trebalo funkcionirati kod središnjih DVD-a - smatra zapovjednik. 

Jedan radni dan počinje od 7, popiju kavu 15-ak minuta, u 7.30 pregledaju opremu i vozila i vide što treba raditi. Petkom je dan tehnike, tada se sve vadi iz vozila i sve se pregledava, gleda se stanje svega. Stanje dišnih aparata se gleda svako jutro. Bace i na balun i idu i u teretanu. Sada su im u koroni smjene po 24 sata, a tri dana ne rade. 

Pitali smo ga za smiješne situacije...

- Teško je ruganje bilo kada nas je zvao naš član i rekao da su mu se zatvorila Blindo vrata, treći put isti mjesec. Parodija teška. Smiješno je bilo i kada se cijela smjena u policijskoj stanici zaključala. Dežurni su bili vanka, a dispečer je na trenutak negdje izašao, zatvorila su mu se protupožarna vrata i nije se mogao vratiti na posao u dva i pol ujutro. Ušli smo preko balkona i otvorili iznutra. Došle su sve patrole iz Kaštela, sprdali smo ga i plakali od smijeha. Hit! - ispričao nam je Bonacin te zaključio: 

- Ne smatramo se herojima. Radimo ono što volimo i ono što smo odabrali. 

Provozali smo se i u vatrogasnim kolima s njima, pogledajte u videu kako je to izgledalo... 


Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(89623, "");
Pregledaj komentare