ETNOGRAFSKI MUZEJ Otvorena izložba 'Orilo, gorilo, ić' se mora!'

U Etnografskom muzeju Split otvorena je nova izložba 'Orilo, gorilo, ić’ se mora!' autora dr. sc. Joška Ćalete i Marijane Botić Rogošić, a koja je realizirana u suradnji Instituta za etnologiju i folkloristiku, Lokalne akcijske grupe Zagora i Etnografskog muzeja Split. Riječ je o izložbi o pokladnim običajima srednje Dalmacije - kako onima koji se nalaze na listi zaštićenih nematerijalnih dobara RH poput godišnjeg pokladnog ophoda podkamešničkih sela i pokladnog ophoda mačkara mućkog kraja tako i onima koje bi trebalo revitalizirati, obnoviti ili zaštititi.

Uz otvorenje izložbe predstavljena je i knjiga 'Uvooo! Eviva nan kumpanija, poša nam je alavija – etnografija Lastovskog poklada' autora dr. sc. Joška Ćalete i dr sc. Ive Niemčić, u izdanju Instituta za etnologiju i folkloristiku i JU Park prirode Lastovsko otočje.

Krilatica 'Orilo, gorilo, ić’ se mora!' koja se čuje među stalnim sudionicima godišnjih pokladnih ophoda u većem dijelu Dalmatinske zagore asocira na izravnu povezanost današnjih „osuvremenjenih“ karnevalskih ophoda sa pradavnim složenim apotropejskim ritualima kojima se nastojalo prijeći iz zime u proljeće, iz neimaštine u blagostanje, iz gladi u sitost, iz smrti (prirode i prirodi imanentnog čovjeka) u život. Stoji činjenica da je stabilnost običaja i njegova otpornost promjenama snažnija ako ga zajednica percipira kao svoju vrijednost. U tom smislu možemo reći da je jedna od glavnih funkcija običaja u društvu nošenje s nepovratnom mijenom načina života.

Ove misli bile su inspiracijom pri koncipiranju ove izložbe: U kakvom su stanju današnji mačkarski ophodi na području Splitsko-dalmatinske županije? Zašto su se pokladni običaji zadržali, dok su mnogi drugi običaji odumrli ili se sveli tek na naznake nekadašnjih praksi? Kakva se transformacija događa kod mlade osobe kada na sebe stavi zvona i obrazine od ovčje kože? Što motivira mlade ljude u 21. stoljeću da na sebe stave životinjske kože i objese zvona oko pasa te obavljaju ritual koji svoje porijeklo vuče iz osvita civilizacije? Da li zvona uz druge elemente imaju istaknutu ulogu ili se tu radi o nesvjesnom repetiranju naslijeđenih simbola? Kako aktualna društvena stvarnost (raseljenost, dominantnost starije populacije…) kao i današnji ubrzani način života (intenzivna urbanizacija, virtualizacija i medijska izloženost …) utječu na izvedbenu odrednicu današnjih mačkarskih ophoda? – neka su od pitanja na koja pokušavaju odgovoriti autori ove izložbe.

Velika vrijednost i značenje monografije za zajednicu može se iščitati iz priča i samih sjećanja Lastovaca koji su okosnica ovog djela. 172 sugovornika nositelja lastovske tradicije i predstavnika različitih generacija ispričali su svoja sjećanja i iskustva vezana za Poklad te time potvrdili veliku predanost svih aktera lokalne zajednice. Zahvaljujući lastovskoj posvećenosti Pokladu s ponosom možemo reći da je otočki identitet sačuvan.