FACA S PLAŽE: Harmony Korine više nije bijesni klinac nabrijan na rušenje tabua

Nedovoljno upućenog gledatelja distributerski bi prijevod najnovijeg filma Harmonyja Korinea mogao navesti na krivi trag te mu prirediti neugodno iznenađenje što je onomad zadesilo i nekoliko djevojaka koje su glavom bez obzira napustile projekciju redateljevog pretposljednjeg uratka 'Spring Breakers: Proljetno ludilo' u jednom zagrebačkom kinu. Tako bi se i prosječni posjetitelj multipleksa koji od 'Face s plaže', kako glasi domaći prijevod filma 'The Beach Bum', očekuje benignu i lepršavu komedijicu sa simpatičnim glavnim junakom u tumačenju holivudske zvijezde Matthewa McConaugheya, mogao osjetiti namagarčenim. Doduše, 'The Beach Bum' u neku ruku jest lepršav film i naslovni je junak na neki način zaista simpatičan, ali kada je Korine u pitanju stvari u konačnici nikada nisu onakve kakvima se u prvi mah čine.

Vunderkind američkog filma devedesetih koji je kao devetnaestogodišnjak napisao scenarij o grupici besposlenih njujorških skejtera od kojih je jedan zaražen HIV-om po kojem je Larry Clark snimio kontroverzne 'Klince', a s nepune 24 godine redateljski potpisao dugometražni igrani debi nakrcan naturščicima pod nazivom 'Gummo' - radikalan pogled na svakodnevnicu tinejdžera s dna društvene kace uz diskretnu dozu crnog humora - Harmony Korine u vrijeme svoje najveće slave bio je jedan od onih beskrajno talentiranih, razbarušenih mulaca i istinska novina američkog nezavisnog filma kojem su svi predviđali veliku karijeru. Vjerojatno nitko prije Korinea nije tako razorno secirao devijacije u ponašanju maloljetnika iz američke zabiti i vjerno dočarao gorku tragičnost društvenih marginalaca. Njegova prva dva ostvarenja utjecala su na čitav niz danas uvaženih filmaša, od Xaviera Dolana i Yorgosa Lanthimosa pa sve do naše Hane Jušić. 

Sredinom devedesetih u zvijezde su ga kovali Herzog (koji je glumio u dva Korineova filma ), Von Trier (Korineov drugi film snimljen je po pravilima glasovitog manifesta Dogma 95), Godard, John Waters i Gus Van Sant, gostovao je u emisijama Davida Lettermana, snimao spotove za Sonic Youth; sve je, naime, vodilo prema statusu redateljskog superstara.

Korine, međutim, nakon kritičarskog uspjeha 'Gumma' i narednog filma 'Julien Donkey-Boy' u kojem se latio razmatranja problematike shizofrenije i patologije nekonvencionalnih obiteljskih odnosa, nestaje iz svijeta filma na gotovo osam godina da bi se 2007., odnosno dvije godine kasnije vratio slabo prihvaćenim filmovima 'Mister Lonely' i 'Trash Humpers'. Kada su ga u jednom intervjuu pitali čime se bavio u tom osmogodišnjem razdoblju, izjavio je kako je zapravo samo pušio travu i pucao iz pištolja. 

Od potonuća u irelevantnost nakratko ga je spasio spomenuti 'Spring Breakers: Proljetno ludilo' u kojem je dotadašnju estetiku ružnog, bizarnog i grotesknog, to jest turobnu američku suburbiju i sirotinjski ambijent zamijenio floridskim neonskim kičem, odnosno paradom ogoljelih guzica i sisa da bi unazad nekoliko godina snimao reklamne kampanje za velike modne kuće poput Diora te spotove za Rihannu i The Black Keys. Krivudava i neujednačena karijera očito nije samo posljedica Korineovog ondašnjeg neurednog života i sklonosti korištenju narkotika, već se u drugoj polovici prošlog desetljeća naprosto činilo kako je filmovima 'Gummo' i 'Julien Donkey-Boy' zapravo kazao sve što je imao. Najkraće rečeno, velika 'indie' nada potpuno se potrošila prije svog trećeg filma. 

Ipak, i 'Spring Breakers: Proljetno ludilo' i recentni 'The Beach Bum' pokazuju da Harmonyja Korinea nipošto ne treba otpisati. Ako je u prvom okupio hrpicu tinejdžerskih zvjezdica u usponu (Selena Gomez, Vanessa Hudgens...) i poslao ih na Floridu na tjedan dana razuzdanog partijanja, što i inače radi američka studentarija za vrijeme proljetnih praznika, a potom tu hedonističku 'white trash' tarapanu prezentirao putem začudnih montažnih rezova, pretjerano repetitivnih sekvenci i frenetičnog ritma, u potonjem filmu u određenom smislu nastavlja s provociranjem nepripremljenog i zbunjenog gledatelja upravo mjestimičnim brisanjem granice između satire i otvorenog glorificiranja uzimanja opijata. 

Ponovno ambijentiran na Floridu, 'Faca s plaže' pripovijeda storiju o osebujnom pjesniku Moondogu (Matthew McConaughey u jednoj od svojih sumanutijih, ali i boljih uloga uopće ) i njegovom odnosu s imućnom suprugom Minnie i kćeri Heather koja se taman sprema za svoje vjenčanje. Moondog učestalo ima afere s drugim ženama, a Minnie se nalazi u strastvenoj vezi s njegovim prijateljem, pjevačem Lingeriejem (Snoop Dogg koji ovdje praktički glumi samoga sebe ).

Kao i dosad, Korine pribjegava nekonvencionalnim narativnim postupcima, odnosno labavoj naraciji dok je zaplet 'Face s plaže' prilično tanašan, no redatelj sve elemente istog po običaju cijedi do iznemoglosti uspijevajući razvući film na punih sat i pol vremena, zbog čega 'The Beach Bum' - baš poput 'Spring Breakersa' - na trenutke može djelovati kao skup prizora koji nisu nužno uzročno-posljedično povezani. 

Koliko se god 'The Beach Bum' na prvu doimao dijametralno suprotnim njegovim ranijim i najcjenjenijim djelima, Korine zapravo čitavo vrijeme snima jedan te isti film: beskompromisnu priču o neprilagođenima, odbačenima i prezrenima u obećanoj zemlji Americi, kao i o (obiteljskom) otuđenju suvremenog američkog društva.

Premda zadire na teren 'stonerskog' kult-favorita braće Coen 'Veliki Lebowski', film nema komercijalni potencijal za širu publiku bez obzira što Korine nikad nije bio bliže srednjostrujaškom filmu, ali u slučaju 'Face s plaže', suprotno mišljenju nekih kritičara, nipošto nema govora o konformističkom utapanju u holivudski establišment.
Međutim, ima nešto po čemu Korineov najnoviji film u identitetskom smislu ipak predstavlja određeni pomak unutar autorovog opusa. Naime, dok je iz svih njegovih dosadašnjih naslova izbijala atmosfera beznađa, u 'Faci s plaže' Korine se predstavlja kao prilično optimističan promatrač svijeta oko sebe i s toga se aspekta film može opisati kao svojevrsna oda individualnosti i slobodi.
Debelo prešavši četrdesetpetu, Korine više nije bijesni klinac nabrijan na rušenje tabua. Baš kao i njegov heroj Moondog, danas očito vjeruje isključivo u dobru zajebanciju i možda je bezbrižan život na plaži u oblaku dima marihuane sve o čemu mašta. Utoliko je 'Faca s plaže' njegov možda najosobniji film i nepatvoreni produkt takvog životnog nazora. Stoga treba zažmiriti čak i na poneki krupniji nedostatak ovog divnog, bedastog, kaotičnog i nefokusiranog djelca. Uostalom, u kojem ćete drugom filmu iz usta napušenog otpadnika odjevenog u žensku odjeću između dva divovska džointa čuti dvije-tri iznenađujuće pametne replike o slobodi i poremećenim društvenim vrijednostima današnje Amerike?